Problem našeg vremena nije u tome što ne koristimo mozak – nego što koristimo gotovo isključivo lijevu hemisferu. Naš svijet je postao njen produkt: racionalan, fragmentiran, uplašen. Sve mora biti pod kontrolom, sve mora imati etiketu. U tom svijetu, ako nešto ne možeš objasniti – to ne postoji. I zato duhovnost umire.
Ako bismo stvarnost pokušali objasniti kroz mozak, najtočnije bi bilo reći da je doživljavamo kroz dva paralelna svijeta: lijevu i desnu hemisferu. Nisu to samo dvije polovice mozga, to su dvije vizije postojanja. Dvije logike, dvije istine.
Lijeva hemisfera voli red, strukturu, kontrolu. Ona imenuje stvari, odvaja, kategorizira, traži preciznost, voli govoriti „ovo je točno, ovo nije“. Njoj je ugodno u poznatom. Lijeva hemisfera ne zna što bi s tišinom, dubinom, neizrečenim. Ona živi od definicija.
S druge strane, desna hemisfera ne opisuje – ona doživljava. Ona ne razdvaja, nego spaja. Osjeća cjelinu, prepoznaje povezanost svega sa svime, vidi smisao gdje lijeva vidi kaos. To je ona hemisfera koja vam omogućuje da sjedite pored nekoga i osjećate ljubav, iako nitko ništa ne govori. To je ona koja razumije poeziju, glazbu, umjetnost, Boga.
Problem našeg vremena nije u tome što ne koristimo mozak – nego što koristimo gotovo isključivo lijevu hemisferu. Naš svijet je postao njen produkt: racionalan, fragmentiran, uplašen. Sve mora biti pod kontrolom, sve mora imati etiketu. U tom svijetu, ako nešto ne možeš objasniti – to ne postoji. I zato duhovnost umire.
Danas se čak i čovjeka promatra kao stroj. Ako nešto ne funkcionira – zamijeniš dio. Ali čovjek nije stroj. On je čudo. On je misterij. I to misterij koji ne možeš spoznati lijevom hemisferom. Moraš ga osjetiti.
Zato sve više ljudi osjeća prazninu. Nisu bolesni u klasičnom smislu. Samo su duboko, duboko odvojeni od onog dijela sebe koji zna. Ne onog koji računa. Nego onog koji vidi – bez riječi.
Lijeva hemisfera stvara sustave, zakone, pravila. Desna stvara život. I nije stvar u tome da je jedna bolja – poanta je u ravnoteži. U njihovoj suradnji. Kada jedna dominira, svijet postaje karikatura. A danas… svijet jest karikatura.
Jasno je pokazano: civilizacije koje su se temeljile na lijevoj hemisferi – propadale su. Jer ta hemisfera, ako ostane bez kontrole druge strane, uzima vlast. Počinje vjerovati da je ona sve što postoji. I tada nestaje duša.
Moj poziv, ako ga tako mogu nazvati, nije znanstveni, nego ljudski.
Vratimo se tišini.
Vratimo se umjetnosti.
Prihvatimo nepoznato.
Naučimo ponovno slušati, osjećati, povezivati.
Nije slabost vjerovati u misterij – to je hrabrost.
Možda je upravo ta hrabrost ono što nam najviše nedostaje!
Autor: dr. Ivica Hausmeister / izvadak iz Atma podcasta s dr. Hausmeisterom
Mail: [email protected]
Pogledajte cijeli razgovor na YouTubeu:
