Većina nas bolest vidi kao neprijatelja – nešto što nas izbacuje iz ravnoteže, ograničava i oduzima nam snagu. No, što ako je bolest zapravo signal da se u našem unutarnjem svijetu događa nešto dublje? Duhovni pristup zdravlju otkriva da bolest rijetko počinje samo na fizičkoj razini. Često je posljedica pada životne energije uzrokovanog našim mislima, osjećajima i reakcijama na život. Kada energija opadne ispod određene granice, tijelo aktivira drevni mehanizam zaštite – zaustavlja nas, mijenja naše prioritete i usmjerava prema onome što je doista važno.
Pitanje koje se često postavlja glasi – što je zapravo bolest i kako ona nastaje? Mnogi će reći da bolest dolazi iz pogrešnog načina razmišljanja ili nepravilnog pogleda na svijet. No, što to točno znači? Kako iz pogrešnog svjetonazora nastaje konkretna tjelesna bolest?
U duhovnom smislu, bolest se može opisati kao obrnuta povratna informacija – signal tijela i duše da nešto u našem unutarnjem svijetu nije u skladu s višim zakonima.
Međutim, ako želimo razumjeti bolest, ne smijemo ostati na općim pojmovima, već trebamo ići u detalje.
Gdje bolest počinje?
Zamislimo da se u nekom dijelu tijela pojavi tumor ili da dođe do prijeloma kosti. Zašto baš na tom mjestu? Uvijek postoji razlog – to je mjesto na kojem je došlo do pada životne energije i smanjenja lokalnog imuniteta.
Na primjer, ako često mislimo negativno, energetska razina u području glave može pasti i pojavit će se glavobolja. Ako osuđujemo druge, to stvara unutarnju disharmoniju.
Budući da smo svi međusobno povezani, takvo osuđivanje stvara i program samouništenja, koji rezultira naglim padom energije. Prvi znakovi su bol ili nelagoda. Ako je pad energije vrlo brz, bol se možda neće ni pojaviti – odmah se može razviti tumor, doći do ozljede ili do odumiranja tkiva.
Drugim riječima, svaka bolest je posljedica pada energije, a način na koji se manifestira ovisi o brzini i intenzitetu tog pada.
Bolest kao mehanizam očuvanja energije
Kada osoba izgubi tjelesnu energiju, organizam pokušava nadoknaditi manjak crpeći energiju iz finijih, duhovnih razina. Ako se taj proces nastavi bez kontrole, može doći do gubitka toliko suptilne energije da to ugrozi budućnost – ne samo osobnu, nego i energiju potomstva.
Da bi se spriječila takva šteta, tijelo aktivira mehanizam zaštite – bolest. Ona zapravo zaustavlja nekontrolirano trošenje suptilne energije i omogućuje njezino ponovno punjenje.
Zbog toga bolest ograničava fizičke funkcije – bolesna osoba manje se kreće, ne radi, manje jede, povlači se iz društvenih aktivnosti. Energija koja bi se inače trošila na svakodnevne zadatke sada se preusmjerava na oporavak unutarnjih, suptilnih razina bića.
Bolest i duhovna perspektiva
Kad je čovjek bolestan, često mu “ni do čega nije stalo” – ni do posla ni do zabave ni do društvenih odnosa. To nije slučajno. Bolest ga prisiljava da se usmjeri na ono bitno – na ljubav i na vezu s Bogom.
Na putu prema Bogu prolazimo kroz razne slojeve vlastite duše. Ako se ti najviši slojevi iscrpe, čovjek možda fizički još može živjeti, ali mu je put prema ispunjenju i svrsi zatvoren.
Zato bolest, paradoksalno, može biti način na koji život štiti našu duhovnu srž.
Životinje uglavnom ne prolaze takav proces – one ili žive zdravo ili brzo ugibaju. Čovjek, međutim, ima sposobnost proći kroz bol, patnju i ograničenja kako bi obnovio suptilnu energiju i pročistio dušu.
Kako reagirati kada se razbolimo
Kada se razbolimo, najčešća reakcija je pokušaj da “pregazimo” bolest – radimo, obavljamo obveze, guramo dalje. Međutim, s duhovnog stajališta, to nije ispravno. Bolest je poziv da usporimo, odmorimo se, okrenemo prema unutra i povežemo s izvorom života.
Podsvijest se u ovom procesu ponaša poput brižnog roditelja. Ako “svjesni dio” našeg uma ignorira znakove i ide prema samouništenju, podsvijest može stvoriti bolest ili čak izazvati nesreću kako bi nas zaštitila.
Primjer: netko slomi nogu, ne može putovati, a kasnije se ispostavi da je time izbjegao tragediju – recimo nesreću u kojoj bi poginuo.
Drugim riječima, autor bolesti smo mi sami – na nesvjesnoj razini, ona je oblik zaštite.
Molitva, zahvalnost i prihvaćanje
Molitva nije samo izgovaranje riječi u nadi da ćemo ozdraviti. Prava molitva je osjećaj ljubavi i zahvalnosti Bogu. Zahvalnost možemo osjetiti uvijek – i u zdravlju i u bolesti, pa čak i u trenutku smrti.
Zahvalnost ne traži mnogo energije. Ona preusmjerava našu pozornost s prigovora, straha i žaljenja na prihvaćanje i povjerenje. Ako nemamo snage ni za molitvu ni za aktivne misli, uvijek možemo prihvatiti situaciju.
Prihvaćanje ne znači pasivnost niti odustajanje. To je odsustvo agresije prema životu, uz istovremeno aktivno djelovanje iz ljubavi. Isus je govorio: “Tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se”, a u isto vrijeme učio je nenasilju i praštanju.
Ove poruke možda izgledaju proturječno, ali u biti znače: unutarnje prihvaćanje Božjeg plana i vanjsko djelovanje bez agresije, vođeno ljubavlju.
Dvostruka priroda istine i ljubavi
Istina je uvijek dvostruka – obuhvaća dvije suprotne kvalitete. Ako uzmemo samo jednu, gubimo cjelinu. Isto je i s ljubavlju: ona je istodobno i najveća radost i najveća bol. Ako bježimo od boli i tražimo samo užitak, ljubav se pretvara u požudu, vezanost i izvor problema.
Naš odnos prema svijetu oblikuje naše zdravlje. Ispravna reakcija na životne situacije rađa ljubav i približava nas Bogu. Pogrešna reakcija – vezanost uz materijalne vrijednosti i očekivanja – rađa agresiju, koja blokira suptilne razine duše i prekida protok energije.
Kada se energetski sustav zatvori, tijelo bira gdje će nastati problem: tumor, gubitak funkcije organa, ozljeda… Bolest je samo fizička manifestacija dublje blokade.
Uloga medicine
Klasična medicina često pokušava “skinuti” problem s jednog organa na drugi – simptomatski tretirati bolest. U najboljem slučaju, može preusmjeriti problem sa tijela na razinu životnih okolnosti (sudbine).
Najbolja “medicina” je ona koja ide još dublje – koja oslobađa blokadu i vraća protok energije sve do korijena, u samu srž našeg bića.
Bolest kao poziv na promjenu
Bolest nije kazna niti slučajna nesreća. Ona je mehanizam prilagodbe i zaštite. Ako je prihvatimo kao priliku da usporimo, pogledamo u sebe, otpustimo agresiju i okrenemo se ljubavi, bolest može postati prekretnica koja nas vodi dubljem miru i ispunjenju.
Naša reakcija na bolest određuje hoćemo li iz nje izaći pročišćeni i osnaženi ili još više iscrpljeni.
Ključ je u zahvalnosti, unutarnjem prihvaćanju i djelovanju bez agresije. Tada bolest prestaje biti neprijatelj i postaje – učitelj.
S. N. Lazarev
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
