Danas oko 98% svih životinjskih proizvoda u svijetu – pa tako i mliječnih, dolazi s industrijskih farmi. Obično se u njih upire prstom jer se zna da su takva mjesta okrutna prema životinjama. No, istina je da ma koliko mala farma bila, problem ostaje isti. Krava mora roditi dijete da bi mlijeko poteklo, što znači da će uvijek biti i neželjene djece kojih se treba riješiti.
Mačići, psići, zečići – beba životinje su nešto najslađe na svijetu nad kojima se svi topimo. Prva reakcija za većinu nas je da ih hoćemo paziti, maziti, igrati se s njima i priuštiti im najbolju moguću brigu, od mekog jastučića za ležanje, do plushija s kojim se mogu maziti tijekom spavanja. Svojim pesekima i macama kupujemo igračke, loptice, poslastice i što god bi ih moglo razveseliti kako bi im život bio što ljepši.
Jer mi ljudi volimo životinje i prva reakcija nam je da se brinemo za njih.
Kad bismo imali prilike provesti vrijeme s telićima, reakcija bi nam vrlo vjerojatno bila ista. Oni su jednako nevini, zaigrani, znatiželjni. Vole maženje, poslastice, i puno puno prostora za veselo trčanje. Vole se igrati s drugim telićima, natjeravati se i međusobno izmjenjivati nježnosti.
No unatoč njihovoj slatkoći, nevinosti i ranjivosti, tretman koji dobivaju u mliječnoj (i mesnoj) industriji je daleko od toga. Upozoravamo da su neki dijelovi teški za čitanje, no sa znanjem dolazi i moć da pozitivno utječemo na situaciju.
Muška telad
Znamo koja je uloga krave u mliječnoj industriji, a to je da proizvodi mlijeko. No, kao i kod svakog kopnenog sisavca, ona mora biti oplođena i roditi dijete kako bi mlijeko poteklo. Jer iako se ono uzima i prodaje za ljudsku upotrebu, to mlijeko je zapravo majčino mlijeko i hrana za njenu bebu. Kao i kod ljudi, postoji 50% šansa da će se roditi muško dijete. Kakvu ulogu onda oni imaju na mliječnoj farmi?
U mliječnoj industriji muški telići nisu od koristi te se smatraju ‘viškom’. Njihova glavna svrha je završila rođenjem. Oni sami ne proizvode mlijeko, a njihova pasmina ih najčešće čini neprikladnima za proizvodnju govedine. Kao takve, farmeri ih smatraju ekonomskim gubitkom i rasipanjem resursa te ih se žele što prije riješiti.
Ako si pomislite – pa zašto ih jednostavno ne ostave na farmi, treba razumjeti da će to slatko tele kroz nekoliko mjeseci odrasti u ogromnog bika. A nitko neće odraslu životinju od jedne tone držati kao ljubimca i hraniti ga i napajati iz ljubavi sljedećih 20 – 30 godina koliko je njihov životni vijek. Sad zamislite takvih par desetina, stotina ili tisuća samo na jednoj farmi. Ako životinja nije od koristi i ne ostvaruje profit, ide ća, što bi rekli u Dalmaciji.
Samo mali broj ženske teladi se ostavlja na farmi
Muška telad nisu jedini koji su nepoželjni. Iako se brojke malo razlikuju ovisno o zemlji i farmi, u globalu se samo oko 30% teladi rođenih na mliječnoj farmi koristi za obnovu stada – to su kćeri koje će zamijeniti svoje majke (te majke se onda šalju u klaonicu).
Preostalih 70% teladi (curica i dečkića) su višak. Što se onda s njima radi?
Sudbina milijuna viška teladi
Postoje tri glavna rješenja za višak mliječne teladi:
– rano ubijanje na farmi
– slanje u klaonicu da oni obave posao
– uzgoj za teletinu i rjeđe govedinu
Samo u EU se zbog visoke potrošnje mlijeka godišnje rađa oko 20 milijuna teladi ‘viška’ koji su često neželjeni i loše tretirani ili ubijeni. U SAD-u ta brojka iznosi oko 9 milijuna, u Novom Zelandu 2 milijuna, a u Australiji oko 500 000. U ovim zemljama se telići stari samo 3-4 dana šalju kamionima u klaonicu, dok se u Europi dio njih prodaje u prva 2 tjedna života te se šalju na farme za teletinu ili rjeđe za govedinu.
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC8085530/
Prljava tajna
Postoji tzv. ‘prljava tajna’ među farmerima, a to je da se određeni broj (oko 25%) muške teladi i višak ženske ubija odmah nakon rođenja. Po riječima Iris Fuchs, potpredsjednice bavarskog veterinarskog udruženja, farmeri često nisu voljni platiti za veterinara i slanje teladi u klaonicu jer bi ih to koštalo više.
Naime, ovisno o sorti, tjelesnoj težini i zdravstvenom stanju teladi, cijene po kojima se prodaju znaju biti manje od 8 eura što ih čini jeftinijima od par šalica kave u kafiću. Eto koliko vrijedi jedan život.
Koje metode se koriste
Iako nam je to teško pa i gotovo nemoguće zamisliti, njihov kratki život završava na načine koji se deklariraju kao humano ubojstvo ili eutanazija. Uobičajene metode su – strijeljanje u glavu iz pištolja ili puške, korištenje tupe sile odnosno čekića ili korištenje mesarskog pištolja za omamljivanje te zatim presijecanje vratne arterije nožem.
Ove su prakse navedene kao ‘standardni dio uzgoja mlijeka’ i primjenjuju se diljem svijeta – u Americi, Kanadi, Australiji, Novom zelandu, Europi itd. Štoviše, PDF s uputama o tome kako ubiti teliće može se besplatno preuzeti na webu. Riječ je o novorođenčadi ili bebama starim par dana.
Točan broj eliminiranih teladi na farmama je teško utvrditi jer ako se to učini nekoliko dana od rođenja, farmeri ne moraju registrirati rođenje. No, istraga Guardiana iz 2018. procijenila je da se oko 95 000 teladi u EU ubija svake godine unutar nekoliko dana od rođenja što je izazvalo ogorčenje grupa za dobrobit životinja.
Pregrozno da bi se o tome pričalo, a nedovoljno grozno da bi se prestalo raditi
Lauri Torgerson-White, znanstvenica za dobrobit životinja i direktorica istraživanja za Farmsanctuary.org, izjavila je – „Razgovarala sam s ljudima iz industrije o tome i nisu to porekli. Ne žele o tome razgovarati jer je to užasna stvar. Tko bi htio da ljudi to znaju? Nitko neće kupiti mlijeko ako misli da se telad na farmi ubija čekićem.“
U Kanadi je 34% ispitanika među farmerima mliječnih farmi prijavilo upotrebu tupe sile (čekića) kao metodu ‘eutanazije’.
Kanada nije jedina koja koristi ovu praksu. Organizacija Dairy Australia je u ‘Animal Husbandry Survey 2016.’ navela da četvrtina farmera u Australiji još uvijek koristi traumu tupom silom za rješavanje teladi, a na web stranici vlade Queenslanda ova praksa je navedena kao ‘humani’ način eliminiranja prijevremeno rođene teladi i teladi stare jedan dan.
https://www.farmsanctuary.org/news-stories/the-real-life-of-a-dairy-cow/
https://www.nzz.ch/english/too-many-calves-are-born-we-dispose-of-them-like-garbage-ld.1862916
Je li praksa zaista humana
Je li ta praksa zaista humana do mjere da se može smatrati eutanazijom? PETA je u svom istraživanju razotkrila kako su telići nakon više pokušaja primjene ove metode još uvijek bili živi, svjesni i iznimno patili.
U Europi se ova metoda ‘eutanazije’ osuđuje jer smrt nije trenutna, no i dalje se sprovodi na nekim farmama. No, ni druge metode eliminiranja teladi nisu mnogo bolje jer uključuju nasilan čin, ne garantiraju trenutnu smrt i rade se protiv volje živih bića koja žele živjeti. Riječ eutanazija je sramotan potez mliječne i mesne industrije koje se svim silama trude ostaviti dojam da brinu i vole životinje koje izrabljuju i koje su dio ovog okrutnog sistema.
https://www.instagram.com/reel/DR0tMfhjrb6/?igsh=bXRvaTdvZ202Zml4
Iako se radi o seriji ubojstava s predumišljajem (na jednoj farmi zna biti po nekoliko desetaka, stotina ili više teladi, onoliko koliko je i majki) za što bi se inače dobila najstroža moguća kazna, pošto se radi o seoskim životinjama, za ovakve činove se ne ide u zatvor, već se to svrstava pod prihvatljive i posve legalne prakse.
https://www.peta.org.au/campaigns/food/the-australian-dairy-industry-uses-hammers-to-kill-calves/
Rješenje struke – ‘bolje ubijanje’
Savjetodavna tijela, organizacije i zakoni prepoznaju ovu situaciju kao problem, no ne zagovaraju da se sa praksama posve stane, već kao rješenje navode bolju edukaciju farmera i veterinara kako bi efikasnije eliminirali teliće.
Zašto je to tako i kako je moguće da ljudi sa svjesnoću i moralom ne čine sve što mogu da se zaustavi ova grozna praksa?
Odgovor je jednostavan. Kao što smo već rekli, krava ne može proizvoditi mlijeko ako prvo ne rodi dijete, a bez svih standardnih praksi mliječne industrije ne bi bilo ni mliječnih proizvoda pa ni poslovanja koje donosi milijarde dolara.
Što ako je farma mala i obiteljska
Iako većina ljudi ovoga nije svjesna, danas oko 98% svih životinjskih proizvoda u svijetu – pa tako i mliječnih, dolazi s industrijskih farmi. Obično se u njih upire prstom jer se zna da su takva mjesta okrutna prema životinjama.
No, istina je da ma koliko mala farma bila, problem ostaje isti. Krava mora roditi dijete da bi mlijeko poteklo, što znači da će uvijek biti i neželjene djece kojih se treba riješiti.
Kad pitate farmere s manjih farmi što rade s viškom teladi, oni peru ruke od toga odgovarajući kako ih prodaju. No, to za teliće nije nikakav spas jer oni ne završavaju u azilu za životinje koji bi ih tretirao s ljubavlju, već ih kupuje netko s ciljem da im naudi. Pitanje je samo kad i kako.
Na društvenim mrežama se kod nas također mogu redovito naći oglasi s malom teladi od par dana starosti koji se nude za prodaju. Već su odvojeni od mame i vidljivo depresivni, a sudbina im je nažalost turobna.
https://www.farmsanctuary.org/news-stories/the-real-life-of-a-dairy-cow/
Idu li stvari na bolje
Iako brojke u nekim zemljama navodno padaju zbog povećane upotrebe sperme određene spolom i novih propisa za pojedine zemlje koji zabranjuju rutinsku ‘eutanaziju’, ovaj problem je nemoguće izbjeći.
U svijetu se i dalje svake godine rađaju milijuni neželjene teladi kojih se treba riješiti. Jer, dok god se kupuju mliječni proizvodi, praksa će se nastaviti.
Telići se prodaju za teletinu
Neki farmeri ovaj problem rješavaju tako da biraju pasmine krava koje se koriste i za meso, no to samo znači da će se telad ubiti malo kasnije. Posljedično se svake godine diljem svijeta ubije oko 21 milijun teladi samo s mliječnih farmi zbog teletine ili jeftine govedine. To znači da se oni još uvijek šalju u klaonicu između 3 i 20 tjedna starosti.
To pak sa sobom uključuje dugotrajan stresan prijevoz do novih farmi te samo držanje za uzgoj što uključuje nehumano postupanje i dodatnu patnju životinja koje su još djeca.
Imamo moć promijeniti stvari na bolje
Mliječni proizvodi nam za zdravlje zapravo nisu potrebni. Dapače, mnoge studije potvrđuju da su za nas čak i štetni. A, što se tiče zadovoljstva okusa, još uvijek možemo jesti sve proizvode na koje smo navikli i koje volimo, samo u biljnoj varijanti.
Sa svakom kupnjom biljnog mlijeka, jogurta, sira i sladoleda doslovce spašavamo živote. Zajedničkim snagama učinimo ovaj svijet boljim i suosjećajnijim mjestom za sve.
Ana Flores
