Jesu li nas mliječna i mesna industrija učinile sudionicima u svojim nezakonitim aktivnostima te nas navele da – ne znajući – nekom plaćamo putovanje iz horor filma?
Putovanja su za nas nešto uzbudljivo, nešto čemu se veselimo. Za nas to znači micanje od svakodnevne rutine, novi prizori i nezaboravna iskustva. Za put si obično pripremamo grickalice, bocu s vodom i playlistu pjesama koja će dizati raspoloženje. Ako je put duži, znamo negdje stati i malo odmoriti uz šalicu kave i sendvič. Ako pak vodimo svoje četveronožne suputnike, tu su još i njihove igračke, najdraža dekica, meki jastuk, omiljene grickalice.
No, kad se radi o životinjama koje se uzgajaju za hranu, putovanja su nešto posve drugo. Tu nema udobnosti, ugodne muzike, pauzi za odmor niti vode za piće. Dapače, uvjeti u kojima se prevoze su toliko loši da redovito krše zakone.
A opet bez tog aspekta mliječna i mesna industrija ne bi mogle opstati. Jesu li nas one učinile sudionicima u svojim nezakonitim aktivnostima te nas navele da – ne znajući – nekom plaćamo putovanje iz horor filma?
U nastavku saznajte više detalja o tome što (još) stoji iza sira, mlijeka i jogurta.
Prijevoz – nezaobilazan dio iskustva teladi s mliječnih farmi
Prijevoz transportnim vozilima je neizostavan dio života mliječnih teladi i krava. Naime, većina telića se s mliječnih farmi barem jednom u životu prevozi na drugu lokaciju i to često unutar prvih nekoliko dana ili tjedana života.
Sad se možda pitate zašto se prevoze, posebno kad su tako mali? Za to postoji par razloga.
Zašto se prevoze
Kako smo naveli u prošlom članku, zbog konstantne oplodnje krava i rađanja telića svake godine (jer krave proizvode mlijeko tek kad rode dijete), sve mliječne farme imaju ‘višak’ teladi. To su telići koji se neće koristiti za zamjenu muznog stada. Oni su ekonomski trošak te je cilj što ih prije otpraviti na sljedeću destinaciju – obično su to klaonice, tržnice za prodaju ili farme za teletinu i rjeđe govedinu.
https://atma.hr/tajne-mlijecne-industrije-tko-su-travnati-stakori/
Drugi razlog je što neke mliječne farme u zemljama poput SAD-a i Kanade nemaju resurse ili prostor za odgoj teladi te šalju ženkice koje se planiraju koristiti za mužnju do specijaliziranih uzgojnih farmi. Te farme se često nalaze na velikim udaljenostima od izvorne mliječne farme, a na njima se ženska telad drži nekoliko mjeseci dok ne porastu dovoljno da se mogu oploditi.
Mlade krave se zatim prevoze nazad do mliječne farme, a par godina kasnije kreću na svoje posljednje putovanje – doslovno i figurativno – do klaonice.
Stanje u Europi – što kažu zakoni
U Europi se oko 1,5 milijun viška teladi (koji nisu pri rođenju ubijeni na farmi) prodaju unutar 2 tjedna starosti te prevoze do sljedeće destinacije.
Zakoni dozvoljavaju da se telići već od 10. dana starosti prevoze na veće udaljenosti u trajanju od 8 sati. Ovo minimalno dobno ograničenje ne vrijedi za putovanja manja od 100 km. Tako je studija iz 2023. godine objavljena u časopisu Journal of Dairy Science pokazala da je čak 27% viška teladi bilo transportirano u dobi mlađoj od tjedan dana unatoč njihovom ranjivom stanju.
Neizvedivi propisi
Od 14. dana starosti telad se mogu slati i na veće udaljenosti. Tu je nakon 8-9 sati puta propisana obavezna kratka pauza za hranjenje i odmor, a maksimum dužine putovanja određen je na 19 h. Ovo ograničenje postoji jer tako mali telići (u dobi do 8 tjedana) još uvijek sišu i nemoguće ih je hraniti tijekom putovanja.
Po zakonskim odredbama, pupak kod beba treba biti posve zacijeljen jer je to ulazna točka za patogene bakterije u tijelo što za njih može biti pogubno. Tu već postoji nesuglasnost jer je za to potrebno oko 3 – 4 tjedna, a ne 14 dana. Moraju također biti u stanju hodati bez napora te nemati vidljive znakove bolesti.
Ovo bi sve možda funkcioniralo da se radi o nekoj izmišljenoj idealnoj situaciji. No, u realnosti je to nemoguće izvesti s obzirom da su neke zemlje u Europskoj uniji međusobno udaljene po 30 pa i 60 sati vožnje. Mliječna industrija nema čarobni štapić koji bi to učinio mogućim, ali zato ima sklonost kršenju zakona – naravno na uštrb životinja.
Tako se mali telići šalju na na duga i mučna putovanja od primjerice Poljske do Španjolske ili od Irske do Bugarske koje ni odrasli u vrhunskoj formi ne bi lako izdržali.
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC8833597/
Što kažu stručnjaci
Znanstveni dokazi navode da telad uopće ne bi trebali putovati prije 12. tjedna starosti. Njihov imunitet još nije razvijen, ne mogu regulirati tjelesnu temperaturu, niti se snositi s ekstremnim toplinama i hladnoćama kojima su neminovno izloženi na putovanjima.
Kao što smo rekli, tako mali telići još ne mogu jesti samostalno, već trebaju sisati (mamu) ili se hraniti više puta dnevno. Hranjenje nije moguće ostvariti na putovanjima koja znaju trajati satima i danima.
Unatoč svemu navedenom, mliječna industrija ignorira ove stvari i nastavlja s praksama. Zašto? Jer se drugačije ne bi mogla riješiti viška teladi i smanjiti troškove farmi.
Kako za telad izgleda putovanje
Izvana kamioni i prikolice izgledaju kao da prevoze najgore kriminalce na svijetu. Možda ste ih i vidjeli dok ste se vozili autocestom. Zidovi su najčešće metalni s malim otvorima za zrak te životinje natiskane unutra pokušavaju kroz njih gurnuti njušku kako bi udahnule svjež zrak ili prislanjaju oči pokušavajući vidjeti gdje su i što se dešava.
Prostor je iznutra često skučen jer se utovaruje što veći broj teladi te oni često nemaju dovoljno mjesta za ležanje i odmor. Snimke istraživanja su pokazale da telići udaraju glavom o strop, u stijenke kamiona i jedni o druge zbog čega znaju patiti od modrica i gubitka težine.
Posljedice i kod kraćih putovanja
Stalno kretanje, vibracije i potreba za održavanjem ravnoteže tijekom cestovnog prijevoza dovode do mišićnog napora i fizičkog umora, a u nekim slučajevima i do ozljeda mišića kod telića.
Studije su potvrdile da prijevoz čak i na kraće udaljenosti u trajanju od 2 sata povećava razinu kortizola – hormona stresa, upalnih citokina i kreatin kinaze – enzima koji se javlja kod oštećenja mišića. Sve to ukazuje na stres i iscrpljenost kod teladi.
Ljulja li se ljulja
Iako propisi ((EZ) br. 1/2005) navode da se za telad mlađu od šest mjeseci mora osigurati podloga/prostirka koja osigurava udobnost i sprečava padanje, to nije uvijek sprovedeno. Istrage Ethical Farming Ireland i Eyes on Animals otkrile su da se mnoga telad utovaruju u kamione bez odgovarajuće slamnate podloge, da je ona tanka ili da je pak uopće nema.
S obzirom da su podovi također metalni, kad na njima nema propisane prostirke, teladi se zna sklizati i teško tijekom vožnje održavaju ravnotežu. Nekad ih se prevozi u vozilima s rešetkastim podom koji je namijenjen starijim životinjama te malim telićima znaju noge propasti kroz rešetke.
Definitivno nije ugodno tako se voziti satima, zar ne?
Kamioni nemaju klimu
Iako zvuči pomalo smiješno uopće pomisliti da bi kamioni i prikolice za prijevoz seoskih životinja imali klimu, jer oni se obično smatraju manje važnima, njima je to mnogo više potrebno nego ikome drugome. Naime, materijali kamiona i prikolica su većinom metalni bez ikakve izolacije. Budući da metal provodi toplinu i hladnoću, kamioni mogu postati izuzetno vrući ljeti ili pak ledeno hladni zimi što predstavlja velik rizik za teliće koji su posebno osjetljivi na vanjsku temperaturu.
Zamislite sad kako je to kad se ljeti metalni kamion iznutra zagrije kao u pećnici te da se tako morate voziti 24 – 60 sati? Zastrašujuće zar ne? Da bi stvar bila još gora, telići imaju usku zonu udobnosti (5-25°C) i počinju osjećati toplinski stres već na oko 21°C. Ovi klinci također ne dobivaju ni vodu da im bude bar malo lakše.
Po zimi pak zna biti toliko hladno da telad pati od hipotermije te ozebline ušiju, repova i stopala. U gorim slučajevima se sirote životinje znaju zalijepiti za stijenke i podove metalnih kamiona jer im se koža zamrzne za njih.
Ove situacije djeluju kao scene iz filma strave i užasa, a opet su dozvoljene i dešavaju se, naravno daleko od očiju javnosti.
Smrdi po izmetu i strahu
Kod ovakvih putovanja nema stajanja za wc, već se sve obavlja unutar kamiona (da, odvratno). Prostor iznutra zaudara na strah, stres, bljuvotinu, urin i izmet jer tu telad obavljaju nuždu, mokre, pa i povraćaju jedni po drugima (mi nismo jedini koji pate od mučnine tijekom vožnje). Znaju biti prekriveni vlastitim izmetom, a s obzirom da često pate i od proljeva, to cijelu situaciju čini još gorom.
Krave su inače po prirodi vrlo čiste životinje s vrlo istančanim njuhom te im posebno smetaju neugodni mirisi, a i ovakve situacije im izuzetno povećavaju stres i oduzimaju dostojanstvo. Iako su u očima većine ljudi to ‘samo seoske životinje’, one imaju osjećaj dostojanstva i žele biti tretirane s poštovanjem.
Drži ih se bez hrane i vode
Suhi post – period kad je osoba bez hrane i vode je nešto o čemu se zadnje vrijeme dosta priča. Iako je to nešto što pojedinci svjesno biraju, biti bez hrane, a posebno vode je vrlo zamorno i par sati, a kamoli duže.
E pa ovdje telad nitko ne pita. Iako se doslovno radi o maloj djeci koja su često stara samo 14 dana, tijekom prijevoza im se ne daje ni mlijeko ni voda. Zakonski dozvoliti da se 8 sati bude bez vode je okrutno. Napraviti to malom djetetu je još gore. A ovdje se ide još dalje. Putovanja od jedne europske zemlje do druge znaju trajati 30 pa i 60 sati.
Istražitelji su svjedočili teladi koji su glasno mukali i lizali stijenke kamiona ili sisali trbuhe ili repove drugih teladi što je jasan znak žeđi i gladi.
Mjesta za odmor ne pružaju nužno potrebnu hranu i vodu
Nakon i po 20 sati vožnje se stiže do kontrolnih mjesta koja su predviđena za odmor i hranjenje. Tu se telad istovaruju i nedugo nakon toga ponovo utovaruju za drugi dio rute. Iako su pregladnjeli i dehidrirani, umjesto mlijeka im se često daje energetsko piće, a neka telad se preskoče i doslovno ne dobiju ništa – ni kap vode ili mlijeka.
Zamislite koja je to okrutnost, a sve to zbog sira i mlijeka koji nam uopće nisu potrebni.
https://atma.hr/sto-se-skriva-u-mlijeku/
Putovanje ne prežive svi
Posljedice prijevoza za životinje uključuju stres, dehidraciju, gubitak težine, iscrpljenost i umor. Cijeli proces opterećuje njihov nezreli imunološki sustav te povećava rizik od bolesti kao što su proljev, upala pluća pa i smrti, bilo na putovanju ili nedugo nakon dolaska na farmu teletine/govedine.
Philip Lymbery, izvršni direktor udruge Compassion in World Farming, rekao je: „Zgrožen sam strašnom patnjom koju podnose ova jadna telad i janjad. To je zaista užasno i nepotrebno putovanje kojem su podvrgnute tako mlade, ranjive životinje.“
Zakoni se opetovano krše
Istrage nevladinih organizacija kao i nalazi Europske komisije već godinama pokazuju da je nemoguće prevoziti telad koji još sišu dulje od osam sati u uvjetima koji jamče njihovu dobrobit i uz strogu provedbu zakona poput navedene uredbe 1/2005.
Prema procjeni AWF (Animal Welfare Foundation) i TSB (Tierschutzbund Zurich) slični ili isti prekršaji su uočeni u “svakom pregledanom cestovnom vozilu koje je prevozilo telad u EU”. Ovi nalazi ističu kontinuirane propuste u provedbi dobrobiti životinja, otkrivajući uznemirujući obrazac zanemarivanja i okrutnosti koji se nastavlja iz godine u godinu.
To nam pokazuje da problemi u prijevozu mlade teladi unutar Europe nisu slučajni ili stvar iznimke, već sistemski problem i ustaljena praksa. Pritužbe su poslane nadležnim tijelima svake države članice. No, ta ista nadležna tijela nisu poduzela nikakve mjere za učinkovito rješavanje problema.
Što ako kupujemo lokalno i organsko
Čak i ako kupujemo mliječne proizvode s lokalne organske farme, tu još uvijek postoji ‘problem’ viška teladi kojih se treba riješiti, što može uključivati transport do klaonice ili farme za teletinu/govedinu.
Bez obzira na tip farme, zakoni nemaju nikakve restrikcije kad se radi o transportu. Tako se, unatoč mogućim certifikatima za bolje poslovanje, telad smiju prevoziti do udaljenih destinacija, uključujući i zemlje van Eu.
Što je s Hrvatskom
Hrvatska u tome nije izuzetak. Ona je 2022. godine ponosno potpisala ugovor za prijevoz živih goveda s Turskom. To uključuje i višak teladi sa mliječnih farmi koje između ostalih otkupljuje organizacija Baby beef. Klinci se tove te zatim šalju na mučna putovanja do udaljenih zemalja. Dio životinja se šalje i do Libanona i Izraela.
Iako je ova praksa iznimno okrutna, s entuzijazmom se potiče, jer ljudi koji za to navijaju se neće osobno voziti nekoliko dana bez hrane i vode do udaljenih destinacija. Trenutna zbivanja na bliskom istoku su sve učinila još gorom. Životinje znaju zapeti na putu i čekati da se luke do odredišta otvore, a to sve u gore navedenim uvjetima.
https://izvoz.gov.hr/vijesti/nakon-11-godina-tursko-trziste-otvoreno-za-izvoz-hrvatskih-goveda/5968
Možemo promijeniti situaciju na bolje
Vidimo po svemu ovome da kupovanjem mliječnih proizvoda – znali mi to ili ne – postajemo dio te priče. Jer kupovina stvara potražnju, a potražnja stvara ponudu. Iako su nas u prošlosti učinili suučesnicima u nizu (ilegalnih) radnji, sada kad znamo što se dešava, imamo moć da učinimo drugačije.
Da li to znači da se trebamo odreći proizvoda koje volimo? Nipošto. Danas imamo ogroman broj brendova za razne biljne zamjene poput mlijeka, jogurta, sira, šlaga, sladoleda, mliječne čokolade i sl. Proizvode također možemo i sami napraviti kod kuće.
E – kuharica za veganske mliječne proizvode
Upravo iz ljubavi prema životinjama i zdravom načinu života te potrebe za praktičnošću je nastala moja e-kuharica za veganske mliječne proizvode. Ona sadrži 56 recepta za (gotovo) sve što obično jedemo, od brojnih biljnih mlijeka, vrhnja i namaza, do šlaga i sireva. Više o kuharici pogledajte ovdje –
https://buymeacoffee.com/heart4nature/e/523772
U sljedećem članku ćemo nastaviti priču o teladi na putu i navesti zašto Irska – mjesto idiličnih zelenih proplanaka – puni novinske članke te je li stanje u svijetu bolje ili lošije kad se radi o prijevozu telića.
Ana Flores
