Kada se od djeteta traži da zadovolji potrebe roditelja, osobito majke, ono se suočava s jednom od najvećih dilema koja može potrajati sve do odrasle dobi i kasnijih godina.
Ako u ranoj dobi postojimo kako bismo zadovoljili majčine potrebe, tada osjećaj vlastitog ja prvenstveno stječemo kroz odvajanje.
To odvajanje nije samo odvajanje od majke, već postaje način života.
Odvajamo se od svih drugih kako bismo stekli osjećaj vlastitog postojanja.
Kao dojenčad, za nas idealno stanje je ono u kojem ulazimo u „ljubav stapanja” (A.H.Almaas) s jednim ili oba roditelja.
Upravo se, kroz to stapanje, zrcali, potiče i ohrabruje bit onoga što jesmo, natrag prema nama.
Iz toga počinjemo razvijati osjećaj vlastitog ja i svoju individualnost.
Međutim, kada postojimo kako bismo zadovoljili majčine emocionalne potrebe tijekom dojenačke dobi, pa možda čak i sve do rane odrasle dobi, veliki nam je izazov doživjeti sebe kao pojedince kada smo u skupini ljudi ili čak sami s drugom osobom – osobito ako ta druga osoba ima snažan osjećaj vlastitog ja ili je na neki način „veća” od nas.
Ovakva vrsta povrede djeluje poput mača s dvije oštrice.
Ne samo da nismo dobili dovoljno – ostavši zakinuti za brižnost i osjećaj vlastitog ja unutar „ljubavi stapanja”, zbog čega čeznemo za brigom, prepoznavanjem i uvažavanjem – već je jedini način na koji smo znali steći osjećaj vlastitog ja, bio kroz odvajanje koje vodi u usamljenost i izolaciju.
To može dovesti do „yo-yo“ efekta u svim odnosima – ne samo s partnerima, već i s prijateljima, i u samom životu.
Trčimo prema drugima kako bismo dobili ono što nam treba, a zatim gubimo sebe nastojeći postati ono što mislimo da oni žele od nas, ili se jednostavno osjećamo zasjenjenima njihovom prisutnošću.
Sljedeći nam je korak ponovni povratak u izolaciju kako bismo zadržali osjećaj vlastitog ja, sve do trenutka kada ponovno ogladnimo.
Sve ovo zajedno može dovesti do vrlo dubokog osjećaja nedostatnosti, osjećaja da nismo dovoljno dobri – nedostatka bilo čega, pa čak i samoga sebe.
Razrješavanje iskustava s narcisoidnom ili emocionalno ovisnom majkom može biti cjeloživotni proces – no to ne mora značiti i život ispunjen patnjom.
Putem metode sistemskih konstelacija možemo početi rasvjetljavati temeljne, a često skrivene dinamike zbog kojih majka nije mogla slobodno davati svom djetetu.
A kroz osobni proces možemo nježno otvoriti one dijelove sebe koji su ostali zatvoreni, zbog straha od stalnih narušavanja naših granica.
AUTOR: Shavasti (John L. Payne)
Prevela i prilagodila: Angelica Horvatić / www.angelicahorvatic.com
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica Horvatić – ljubiteljica prirode, slobodna i nekonvencionalna duša, istraživačica mističnog i ezoteričnog, svjetska putnica, suvremena nomadska iscjeljiteljica, intuitivni kanal, praktičarka iscjeljenja unutarnjeg djeteta, praktičarka iscjeljivanja trauma, hipnoterapeutica, praktičarka rada sa sjenom, rada sa dijelovima sebe, praktičarka Procesa Kompletiranja po Teal Swan, konstelatorica
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 26 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i u Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, kroz rad 1:1 i vođenjem grupnih radionica, intenziva i retreatova.
Njena misija je pomoći ljudima da se ponovno povežu sa svojom dušom i tijelom i vrate se – svojoj ISTINI.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica će održati UŽIVO radionicu obiteljskih konstelacija u Istri 10.10. i 7.11.:
https://atma.hr/konstelacije-sa-angelicom-u-istri/
I ONLINE radionice obiteljskih konstelacija 7.10., 4.11., 2.12. i 30.12.:
https://atma.hr/online-konstelacije-sa-angelicom/
