Mjesec, arhetip žene
Ako Sunce daje život i simbolično je povezano s duhovnom dimenzijom, Mjesec je povezan s manifestacijom Duha. On se na razne načine bavi praktičnim izrazom svjetovnih stvari: sadnjom, rastom, kuhanjem, pranjem, radom – “običnim” stvarima svakodnevnog života. Jednom mjesečno Mjesec prolazi kroz svaki zodijački znak i tvori sve aspekte u natalnoj karti. On predstavlja našu “psihološku domaću zadaću”, učenje i primjenjivanje. No, u pretpovijesno doba on je bio kozmički sat po kojem su se mjerile sve stvari.
Prema određenim autorima Sunce predstavlja muški ego, a Mjesec ženski ego. Naime, muška vjera u ego i u svijest, ženi je strana; u stvari, čini im se ponešto apsurdnom i djetinjastom. Iz toga potječe duboki skepticizam i vrsta nezainteresiranosti pomoću koje žene obično reagiraju prema patrijahalnoj svijesti i muškom mentalnom svijetu. Muškost je spojena s egom i svijesti; to je namjerno prekinuta veza s prirodom i sudbinom u kojoj je ženska, matrijahalna svijest duboko ukorijenjena. Muški, patrijahalni naglasak na ego, na volju i slobodu, suprotstavlja se iskustvu “potencijala i moći” nesvjesnog (Mjesec) i sudbinskog, načina na koji iskustvo ovisi o “ne – egu”.
Mjesec nema samo mušku manifestaciju kao središte duhovnog svijeta matrijahalne svijesti, on ima i žensku manifestaciju kao najviši oblik ženskog duhovnog jastva, kao Sophia, kao mudrost. Mudrost je ta koja se odnosi na neraskidivo i paradoksalno jedinstvo života i smrti, prirode i duha, vremenskih zakona i sudbine, rasta, smrti i prevladavanja smrti. Ovaj lik ženske mudrosti ne slaže se s apstraktnim, nepovezanim principom zakona po kojem mrtve zvijezde ili atomi lutaju praznim prostorom. Mudrost je ta koja je vezana i ostaje vezana za zemlju, za organski rast i drevna iskustva prethodnika. To je mudrost nesvjesnog, instinkata, života i odnosa. Zbog toga je svijest žene mudrost zemlje.
U kasnijim razdobljima razvoja, kada je patrijahalno ispunilo svoju svrhu ili otišlo u apsurdne daljine, gubeći vezu s Majkom Zemljom, individuacija izvodi preokret. Tada se patrijahalna sunčeva svijest ponovno sjedinjuje s ranijom, temeljnijom fazom i s matrijahalnom sviješću, s njenim središnjim simbolom, Mjesecom, te se uzdiže iz dubine, prožeta obnavljajućom snagom prvih voda (nesvjesnog), kako bi proslavila drevni hijerogamos (sveti brak) Mjeseca i Sunca (ženskog i muškog principa) na novoj i višoj razini, razini ljudske psihe.