Ego je jedna od najvećih tema u duhovnosti.

Gotovo svaki duhovni učitelj je tijekom povijesti učio o egu. Ukratko, ego je jedinstveni identitet kojemu je dato vaše ime.

Ego je integracija svih stvari s kojima se poistovjećujemo. Ono što zovemo, ja, moj, moja ili moje. Ego je koncept samopoimanja.

Budući da smo odgojeni relacijski ovisni o društvu, u kojem je naše preživljavanje ovisilo o drugima tisućama godina, jedini način da naše Ja preživi je samo ako smo prihvaćeni od ostatka naše društvene zajednice.

Ostatak naše društvene zajednice, počevši od naših roditelja kada smo bili mladi, moraju nas odobriti.

Oni nas odobravaju samo ako smo “dobri”.

Što znači da se moramo ponašati i djelovati na način koji se smatra dobrim od strane pojedinaca oko nas.



Među nama ljudima nema jasne razlike između Biti loš i Činiti loše.

Stoga, najvažnija stvar za ljudski ego ili za svijest samopostojanja je vjerovati da smo dobri.

Sramota je neprijatelj broj jedan ljudskog ega.

Budući da je jedina i najveća funkcija ega da vjeruje da je dobar, on je najslabija točka koju kao ljudi posjedujemo, a ujedno i najveća prepreka našem osvješćivanju i prosvjetljenju.

Mi smo najčešće potpuno nesposobni vidjeti kada se ponašamo ili nešto činimo na način za koji smo naučili da je loš (npr. kada druge povrijeđujemo).

Pokušajmo na trenutak obustaviti sud o objektivnoj ideji dobra ili lošeg. Pokušajmo također suspregnuti iskušenje da raspravljamo o konceptu dobra ili lošeg i umjesto toga pokušajmo promatrati ljudsku psihologiju povezanu sa dobrim i lošim te kako to utječe na ego osobe.

Naš osjećaj za ono što je loše i dobro odredila je određena društvena grupa i obitelj u kojoj smo odrasli. Taj osjećaj se očito razlikuje od kulture do kulture, i od obitelji do obitelji. Jedna kultura može npr. smatrati seksualnost vrlinom, dok je druga smatra grijehom.

Jedna obitelj isto tako može gledati na egocentričnost kao nužan dio uspjeha a na služenje kao slabost. Druga obitelj može gledati na egocentricnost kao zločin vrijedan osude i kazne, a na služenje kao krajnje pozitivnu osobnu karakteristiku.

Možemo provesti cijeli svoj život svjesno pokušavajući da postanemo ono što mi povezujemo sa dobrim, i pokušavajući da to vidimo u sebi.



Naš život protiče u pokušaju da izbjegnemo stvari koje povezujemo sa lošim. Naš um nam u tome aktivno pomaže,  izbjegavajući da takve osobine vidimo u sebi. Tako te osobine postaju podsviesne. Kako bismo izbjegli sramotu, mi se udaljujemo, poričemo i negiramo to lose u nama, kako bismo mogli vjerovati da smo dobri. I to može postati zastrašujuće.

Mi se možemo držati nečega samo da održimo ideju da smo dobri i tako potpuno onemogućimo razvijanje svoje samosvijesti.

Roditelj može npr. tući svoje dijete pojasom i reći si da je dobar roditelj jer to čini kako bi odgojio disciplinirano dijete.

Serijski ubojica može iskomadati ljude na komadiće i držati ih u bačvama, uvjeravajući se kako je dobar jer je spasio druge ljude koje bi ovi ljudi sigurno ubili. Oženjen muškarac može spavati sa prostitutkom i uvjeriti se da je dobar muž jer mu je ta radnja omogućava uklanjanje napetost koju osjeća prema ženi, kako bi se mogao vratiti kući i tretirati je bolje nego ako to nije učinio.

Netko može pucati na političara i uvjeriti sebe da je dobra osoba jer spašava druge ljude od njegove politike. Obožavatelj slavne osobe se može pretvoriti u neprijatelja i uvjeriti sebe da je dobar, jer je spoznao i odlučio da je ta slavna osoba loša iz nekih razloga. Osoba može jesti meso i uvjeriti se da ja dobra osoba, jer su životinje meso ili zbog toga što su životinje u supermarketu ionako već mrtve. Terorist može ubiti grupu ljudi i uvjeriti se da je dobra osoba jer su ti ljudi bili loši. Svaki rat ikad vođen, proveden je na osnovi ideje da osoba može ostati dobra iako ubija, jer su ljudi koje je ta osoba ubila, bili loši.

Krajnji oblik natjecanja koji se odvija u nesigurnom egu je ovo: Moram vas napraviti lošim da bih ja ispao dobar.

Kao rezultat, mi ne prepoznajemo ili ne preuzimamo odgovornost za ono što govorimo i činimo, za način na koji se ponašamo kao i na utjecaj koji imamo na druge.

Kao rezultat toga, mi se ne mijenjamo.

I tako onemgućavamo popravljanje naših odnosa. Ne postajemo dovoljno svjesni da bismo se probudili i živjeli sa tim u skladu. Povećavamo patnju na našoj planeti a bez ikakve svijesti o tome. Kada povećavamo patnju na planeti, a nismo svjesni toga, mi osuđujemo svijet na još više patnje.

Jedna od najtežih stvari u ovom životu je paralelna stvarnost.

Mrtvi kut stvoren potrebom da se vidimo kao dobri, toliko je velik da može obuhvatiti čitave stvarnosti.



Ovo je zapravo glavni razlog podijeljene stvarnosti koja se često događa između roditelja i djece. Roditelj može živjeti u stvarnosti gdje je on dobar roditelji zbog toga što je djetetu omogućio financijsku prednost u životu. Dijete može živjeti u stvarnosti gdje je ono bilo emocionalno zanemareno i otpremljeno iz internata u internat.

Potreba jedne osobe da se vidi samo kao dobra, kao i njezino apsolutno negiranje lošeg u njoj, stvara to da ta osoba živi u potpuno drugačijoj stvarnosti od druge osobe.

Ova dinamika čini bilo kakav odnos nemogućim.

Ako je jedna osoba uvjerena da je dobra, ona je već odlučila da nema ništa za promijeniti kod sebe, kao što su njene misli, riječi, ponašanje ili njeni postupci. Budući da kod nje nema ništa za popraviti, krivnja će uvijek biti na drugoj strani.

Ako ljudi misle da kod sebe nemaju ništa za popraviti, nikada ne može doći do nikakvog razrješenja. To također znači da ćemo neprestano manipulirati druge na način da dovodimo u sumnju njihovu percepciju, sjećanja i razumnost (eng. gaslighting ) ili ćemo sami biti slično manipulirani.

Ako se želimo – PROBUDITI – nemamo drugog izbora nego biti spremni osjetiti neopisivu nelagodu gledanja dijelova sebe koji podpadaju pod kategoriju “loše”.

Moramo biti spremni vidjeti utjecaj koji imamo na druge ljude.

Moramo se opredijeliti da se vidimo kroz njihove oči i iz njihove perspektive. .

Moramo ih uzeti kao dio sebe.

Moramo otkriti što je naše a što je njihovo.

I moramo popraviti ono što je naše.



Najsigurnija osoba na svijetu, koja je također i najprobuđenija, je ona osoba koja suštinski poznaje sve svoje “loše” i tko vidi svoju sjenu.

To je jedini tip osobe koji je sposoban stvoriti svjestan, autentičan i skladan svijet.

Najopasnija osoba na svijetu, koja je također i najmanje probuđena, je osoba koja je uvjerena da je dobra u tolikoj mjeri da može reći ili učiniti bilo što a da ostale uvjeri kako je dobra.

Samopoimanje, a posebno nespremnost da se vidimo kao loši i da integriramo svoju sramotu, umjesto da pokušamo pobjeći od nje, neprijatelj je Buđenja.

Ako se želite probuditi, budite spremni vidjeti i prihvatiti svoje loše ja kao dio sebe i nježno se brinuti za njega, tako da taj dio vas prestane nanositi štetu vašem životu i životima drugih.

AUTOR: Teal Swan  ( Kipar na nebu, Sjene prije svitanja, Proces Kompletiranja )

https://tealswan.com/resources/articles/if-you-want-to-become-enlightened-see-and-accept-your-badness-r305/

S engleskog jezika prevela i prilagodila Angelica Horvatic ( www.angelicahorvatic.com )

44


O ANGELICI:

Angelica Horvatic

Angelica Horvatic ( www.angelicahorvatic.com ) je praktičarka Iscjeljivanja Trauma, praktičarka Procesa Kompletiranja, Rada sa Sjenom, Iscjeljenja Unutrašnjeg Djeteta, hipnoterapeutica i coacherica. Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 18 godina  Angelica je mnogo putovala i živjela u mnogobrojnim zemljama na nekoliko kontinenata, gjde je imala prilike raditi sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta.

Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to upravo dato u tolikoj mjeri da bi mogla pomoći drugima.

Sa studija prava ona se baca na učenje engleskog, pa zatim na nutricionizam, fitness u Londonu, a onda na poslovni i korporativni coaching, da bi u Dubaju došla i do NLP metode i hipnoze koje su je potpuno oduševile.

U Berlinu početkom svibnja 2016. svjetski poznata američka spiritualna učiteljica, spisateljica i pokretačica Procesa Kompletiranja – Teal Swan – osobno je odabrala i obučila Angelicu za svoju prvu ambasadoricu i praktičarku iscijeljenja trauma za Balkan i Bliski Istok kako bi na tim domaćim prostorima, ona mogla “pomoći ljudima da razbiju stare paradigme i da se – ‘oslobode’ ”.

Gladna za dubljim znanjem o ljudskim interakcijama i našim bolnim obrascima, za svim zasto i kako pitanjima, kako bismo se mogli iscijeliti, Angelica je dekadama prikupljala mnostvo informacija, studije i prakse, istovremeno prolazeci kroz intenzivnu terapiju kognitivnog ponašanja (CBT) sa svojim kliničkim psihologom i terapeutom.

Njena MISIJA je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići u životu, osjećajući se manje osamljeni, izolirani i sami, a vise u Obilju, Voljeni, Mirni, Sretni, Zdravi, Iscjeljeni i Duboko Povezani sa sobom i ljudima oko sebe, gradeći jake, zdrave i dugotrajne odnose.

“Osvoji svoju planinu” je njen moto – Budite, Posjedujte i Napravite SVE ono što želite u životu!

Angelica dolazi u Osijek sa vikend radionicom ‘Dopusti svom unutarnjem djetetu da te vodi’ 20.10.-21.10: http://angelicahorvatic.com/events/dopusti-svom-unutarnjem-djetetu-da-te-vodi-radionica-u-osijeku/

44

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.