Zašto ne znaš što želiš? Broj jedan – imaš to. Broj dva – ne poznaješ sebe. Ako kažete da je dobivanje novca najvažnija stvar, potrošit ćete život potpuno gubeći vrijeme, radeći stvari koje ne činite zbog toga što ih volite raditi, da bi nastavili živjeti, odnosno raditi stvari koje ne volite raditi, i još naučiti svoju djecu da slijede isti put. Gubite energiju cijelo vrijeme, pokušavajući upravljati stvarima, pokušavajući prisiliti stvari da se prilagode vašoj volji. Onog trenutka kad prestanete glumiti Boga, ta izgubljena energija je dostupna!
Alan Wilson Watts (Chislehurst, 6. siječnja 1915. – Mt. Tamalpais, Kalifornija, 16. studenoga 1973.) bio je engleski filozof, govornik i spisatelj poznat po svojim govorima i knjigama kojima je pokušao približiti istočnjačku filozofiju zapadu. Bio je vrsni poznavatelj svjetskih religija, poput zen-budizma, hinduizma i kršćanstva.
Ovaj lucidan i vrlo duhovit čovjek najveću inspiraciju za svoje knjige i popularna predavanja, koja su stekla milijunski auditorij, pronalazio je upravo u istočnjačkoj duhovnosti i mudrosti.
Napisao je više od 20 knjiga, među kojima su „Knjiga o tabuu koji nas sprečava da saznamo tko smo“, „Put zena“, „Mudrost nesigurnosti“, „Priroda, muškarac i žena“.
Što zaista želite? – Alan Watts
Što se događa kada samo tražite zadovoljstvo? Dublje je pitanje što je to što želite i kakvu biste situaciju željeli. Često to prakticiram u profesionalnom usmjeravanju studenata.
Oni mi dolaze i kažu; dobro, završavamo fakultet i nemamo ni najmanju ideju što želimo raditi. Tada im postavljam pitanje: “Što biste htjeli raditi da novac nije u pitanju? Kako bi doista voljeli provesti svoj život?”
Nevjerojatno je da je rezultat naše vrste obrazovnog sustava gomila učenika koja kaže: „Htjeli bismo biti slikari, htjeli bismo biti pjesnici, ali kao što svi znaju, na taj način se ne može zaraditi novac“. Ili neka druga osoba kaže: „Volio bih živjeti slobodno i jahati konje“, ja mu kažem trebaš podučavati u školi jahanja. Prođimo kroz to što želite.
Kad smo konačno došli do nečega za što pojedinac kaže da zaista želi učiniti, reći ću mu da to učini i zaboravi na novac, jer ako kažete da je dobivanje novca najvažnija stvar, potrošit ćete život potpuno gubeći vrijeme, radeći stvari koje ne činite zbog toga što ih volite raditi, da bi nastavili živjeti, odnosno raditi stvari koje ne volite raditi, što je glupo.
Bolje imati kratak život pun onoga što volite raditi nego dug život proveden na jadan način. I nakon svega, ako vam se zaista sviđa ono što radite, nije važno što je to u što se na kraju možete pretvoriti. Mogli biste na kraju postati majstor, a jedini način da postanete majstor nečega je da zaista budete u tome. I tada ćete moći dobiti dobru naknadu za bilo što.
Tako da se ne trebamo brinuti previše je li to svačiji interes, jer za sve što vas može zanimati pronaći ćete i druge koje to zanima. Ali apsolutno je glupo trošiti vrijeme na stvari koje vam se ne sviđaju kako biste nastavili konzumirati stvari koje vam se ne sviđaju, radeći stvari koje vam se ne sviđaju i naučiti svoju djecu da slijede isti put.
Ako odvojite vrijeme i razmislite o tome i zaista u to uđete svom snagom mašte i saznate želite li tamo biti, uskoro ćete vidjeti da to nije ono što želite, vidjet ćete da je potpuno predvidljiva budućnost već prošlost i da to nije ono što ste htjeli, želite iznenađenje i ne znate što će to biti, jer očito ne bi bilo iznenađenje da ste htjeli isključivo ugodno iznenađenje.
Ali kao što kažete – kakvo bi iznenađenje bilo ugodno i na to ne možete odgovoriti, jer znate, ako će biti ugodnih iznenađenja, mora postojati i neugodnih iznenađenja, mora postojati neuslužna trgovina pa ste poput nekoga tko uzima jednu od onih kutija iznenađenja za koje znate sadrži li mrtvog štakora ili novu kameru, a to je nešto što zaista uzbuđuje ljude.
Ali sasvim sigurno iz toga proizlazi osjećaj stvarnog razočaranja idealom moći. Biti moćan i imati kontrolu nije nešto što sada želi bilo koja razumna osoba.
Sad možete reći – da ste stvarno odgovorna i razumna osoba, tražili bi vlast i pokušali je iskoristiti u najbolju moguću svrhu, u korist svih.
No dobro, koja bi bila dobrobit svih, pitam ih, što želite da učinim s ovom moći, ja sam diktator, što biste htjeli da učinim? Nitko ne zna, jer nisu dobro razmislili, razmišljaju o raznim kratkotrajnim stvarima i uvelike su konfliktni i zbunjeni, ali opet kad se konačno sve zbroji, sada nitko ne želi biti Bog.
Mislim da je ovo najveća moguća lekcija koju je zapadni svijet trebao naučiti, jer smo toliko ovisni o ideji moći kontrole – kada bi mogli učiniti da sve ide na pravi način, što bi učinili? Što bi učinili da dobijemo moć kontrole?
Kad tako razmišljate o stvarima, razumijete da ne želite moć, ne želite kontrolirati te stoga u istraživanju onoga što želite dolazite do točke da imate sva zadovoljstva na svoju zapovijed pa zamislite nove izvore užitka i na kraju ćete postati poput starih Rimljana koji su imali svu tu ludu gomilu barbara koji su svake subote išli u Koloseum na predstavu, koja je zaista morala nadmašiti sve.
Imali su javna kupališta, imali su prostitutke i imali su svaki luksuz, a onda bi otišli pogledati veliki show koji su priredili ljudi poput Nerona. Oko Koloseuma su kružila vozila puna robinja ukrašenih cvijećem, iz udaljenih dijelova Sredozemlja, a one su mašući gomili nevino ulazile unutra dok bi oni u idućoj minuti pustili divlje lavove u arenu da ih pojedu.
Vidite da vas potraga za užitkom izvan određenog mjesta vodi u ono što su budisti zvali Naraka (pakleno kraljevstvo).
To znači, kad ste istražili zadovoljstvo do krajnjih granica, jedino što još možete izbaciti je bol pa se prirodno spuštate iz đavoljeg svijeta na vrhu kotača do Naraka svijeta na dnu, gdje prikazuju sva ova bića u stanju mučenja.
Dolazite u pakleni svijet kao posljedica toga što ne znate što želite, kao rezultat nepromišljene potrage za užitkom koja završava zapravo u potrazi za boli – pa kad si u paklu, tu želiš biti.
Kada su Bodhidharmu pitali ‘tko si’, rekao je da ne zna saditi cvijeće na koje dolaze leptiri; kad ne znate što želite doista ste dospjeli u stanje bez želje, kad zaista ne znate.
Jeste li vidjeli da postoji početna faza neznanja i postoji završna faza neznanja? U početnoj fazi ne znate što želite, jer niste o tome razmišljali ili ste samo površno razmišljali, a kada vas netko natjera da razmislite o tome kažete: “da, mislim da mi se ovo sviđa, mislim da mi ono sviđa, mislim da bih volio nešto drugo kao srednju fazu”, onda shvatiš…
Osim toga kažem da ono što zaista želim na kraju nije ono s čim bih mogao biti zadovoljan za stalno, tek neko vrijeme, jer to nije zapravo ono što želim..
Zašto ne znaš što želiš?
Dva su razloga zašto zapravo ne znaš što želiš.
Broj jedan – imaš to. Broj dva – ne poznaješ sebe.
Jer božansko nikada nije predmet vlastitog znanja, kao što ni nož ne reže sam, vatra ne sagorijeva sebe, svjetlo ne osvjetljava sebe. Uvijek je to beskrajna misterija …
Kad god dobrovoljno odustajete od kontrole, drugim riječima, prestajete se držati za sebe, imate pristup moći.
Gubite energiju cijelo vrijeme, pokušavajući upravljati stvarima, pokušavajući prisiliti stvari da se prilagode vašoj volji. Onog trenutka kad prestanete to činiti, ta izgubljena energija je dostupna, stoga ste u tom smislu vi raspoloživi, jer imate tu energiju.
Jedno ste s Božanskim principom, imate energiju.
Kada se pokušavate ponašati kao da ste Bog, što znači da nikome ne vjerujete i da ste diktator i morate držati sve pod kontrolom, gubite božansku energiju, jer jednostavno se branite, a princip je da što više dajete to se više vraća.
