Nesreća je osnovni problem današnjih ljudi. Pritisak da se bude uspješan, bogat ili lijep je toliki, da ljudi postaju anksiozni i nesretni ako ne postignu ovaj cilj. Ne patite vi od kemijskog disbalansa u mozgu, već od socijalnog i spiritualnog disblanasa u životu!
S knjigom objavljenom 2015. Chasing the Scream, britanski novinar Johann Hari je pokrenuo dilemu o pogrešnim temeljima rata protiv droga.
Njegova argumentacija je bila dosta jaka, zabrana je štetnija od same droge. On kaže da su predrasude o ovisnicima o drogi potpuno pogrešne. “Suprotno od ovisnosti nije razum, već konekcija”.
Njegova nova knjiga Lost Connections: Uncovering the Real Causes of Depression—and the Unexpected Solutions se bavi depresijom, a također je brzo postao bestseler. Kao netko tko je i sam bolovao od depresije pa je započeo s uzimanjem antidepresiva. Kako su oni imali sve slabije djelovanje, Hari ih je počeo uzimati u sve većim dozama.
U knjizi Lost Connections, Hari podvrgava sumnji ideju da u mozgu osoba s depresijom nedostaje serotonin pa samim tim ni lijekovi koji ga povećavaju ne djeluju. On misli da pošto postavljamo pogrešno pitanje, dobivamo pogrešan odgovor.
“Ne patite od kemijskog disbalansa u mozgu, već od socijalnog i spiritualnog disblanasa u svom životu. Nije serotonin uzrok depresije.
Hari je pročitao nepregledne stručne radove i proputovao Zemaljsku kuglu u potrazi za istinom. U Berlinu posjećuje beskućnike koji su okupirali kuće, a njihova borba je utjecala na smanjenje stope depresije. Na Univerzitetu u Britanskoj Kolumbiji razgovara s profesorom psihologije, koji objašnjava kako je kolonizacija Indijanaca utjecala na njihovo samopoštovanje i stopu samoubojstava.
Zajedničke niti svih depresija su zajednica i siromaštvo. Hari nam pokazuje kako su Zapadna društva došla na točku gdje im je potrebno brzo rješenje stalno pogoršavajućeg problema depresije.
Može li medicina primjenom lijekova suzbiti emotivni bol? Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, bromazepam i lorazepam su reklamirani u SAD “kao mamini mali pomoćnici”. Depresivnim domaćicama su pomagali da se osjećaju bolje. Kasnije su ovo mjesto zauzeli antidepresivi. Lijekovi kakav su Prozac i Zoloft su lijekovi koje koriste milijuni, a postotak prepisivanja je porastao četiri puta u posljednjih 25 godina.
Nova istraživanja pokazuju da ovi lijekovi imaju minimalno (ili nikakvo) djelovanje na naš mozak. Nemaju efekt kod blage ili umjerene depresije, a diskutabilan je kod teške. Efekt na anksioznost je također skoro potpuno nepostojeći. Pri tome imaju ozbiljna neželjena djelovanja (debljanje, poremećaj seksualne funkcije pa i visoka sklonost ka samoubojstvu).
Widget not in any sidebars
Ljudi su uvijek imali potrebu za supstancama koje im ublažavaju emotivne stresove. Indijanci Latinske Amerike i danas žvaču kokino lišće kada su u stanju fizičkog ili emotivnog stresa. Velika imena su bili ovisnici o supstancama, na primjer Sigmund Freud je čitav život koristio kokain. Prije pedesetak godina, omladina na Zapadu je ponovo otkrila psilocybin, kanabis ili pejotl).
Ali, ove supstance su zabranjene, a postoji njihova anatema u Zapadnoj medicini (iako se koriste u tradicionalnim medicinama Latinske Amerike i Azije s dosta uspjeha). One se označavaju kao “droga” (iako ova riječ u stvari označava lijek, na engleskom drug, što dosta govori o njihovim efektima). Vodi se besmislena debata ima li marihuana pozitivna medicinska djelovanja, dok tisuće istraživača radi s njom (u Izraelu kao terapija teških epilepsija).
Glavni argument protiv njihovog korištenja je stvaranje navike i ovisnosti. Ovisnici su disfunkcionalni u zajednici, nemaju pravilnu percepciju realnosti, ne mogu se kontrolirati – tako kaže službena medicina.
Iako ovaj argument stoji, zaboravljamo da je ovisnost visoko rasprostranjena u današnjem svijetu. Ovisnost o alkoholu, duhanu, seksu, internetu, sportu itd. je osnova funkcioniranja današnjeg društva. Mozak jako brzo formira loše navike. Suprotno popularnom vjerovanju, samo 10% onih koji uzimaju opijate (kao što je kokain) postaje ovisno.
Društvo tolerira visoku ovisnost o alkoholu i duhanu (iako je stupanj ovisnosti identičan onima kod kanabisa ili kokaina), a da ne spominjem negativne efekte na zdravlje. Smatra se da je svaka treća smrt uzrokovana prekomjernim pušenjem cigareta.
Emotivni i društveni problem depresivnih i nesretnih osoba ne mogu riješiti lijekovi. Ne mogu riješiti ni droge, iako je psilocybin vrlo malo toksičan, a odlično djeluje na depresiju.
Ovisnost je sporedni problem. Nesreća je osnovni problem današnjih ljudi. Pritisak da se bude uspješan, bogat ili lijep je toliki, da ljudi postaju anksiozni i nesretni ako ne postignu ovaj cilj.
Društvene nejednakosti čine da se ljudi osjećaju inferiorno, postaju zavidni, ponekad i očajni.
Dok god su takvi, tražit će spas u drogama ili lijekovima, kao i drugim vrstama ovisnosti.
Dr Branimir Nestorović
63 PLACEBO
