Ono što ljude najviše buni je pitanje zašto bi netko izbrisao sve tragove postojanja ovih bića iz kolektivnog ljudskog sjećanja i povijesti. Čime su se ti stvorovi, ukoliko su postojali, zamjerili današnjim ljudima? Može li odgovor na neka od ovih pitanja biti politika održavanja nelogične teorije evolucije čovjeka ili se tu radi o nečem drugom?
Divovska šutnja
„Divove je prekrila urota šutnje jer nitko od znanstvenika ne želi govoriti o njima pa su smješteni u legende i bajke, u kojima je, pak, primijećena tendencija da se ocrne po svaku cijenu. Štoviše, predstavljeni su kao glupi i zli, a nerijetko i kao ljudožderi.“ – austrijsko-britanski filozof Karl Popper (1902.-1994.)
I zaista, pokušate li se sjetiti karakterizacije nekih od divova iz legendi i bajki koje ste čitali kao djeca, te serija i filmova, animiranih filmova, teško da ćete pronaći dva kojima nije pripisana neka od gore navedenih karakteristika. Uglavnom su to nezgrapni, lijeni, agresivni, slinavi stvorovi, redovito s nekom vrstom očigledne mentalne retardacije i devijantnog ponašanja.
Danas su razne grupe na društvenim mrežama pretrpane fotografijama divovskih lubanja i kostiju od kojih su velik dio krivotvorine, koje samo dodatno stvaraju kognitivnu disonancu u glavama ljudi, što doprinosi tome da ljudi općenito zaziru od ozbiljnog razgovora na ovu temu, smatrajući sve samo još jednom ludom „teorijom zavjere“. No, stvari nisu tako crno-bijele, kao što uostalom nisu nikad u životu.
Ono što ljude najviše buni je pitanje zašto bi netko izbrisao sve tragove postojanja ovih bića iz kolektivnog ljudskog sjećanja i povijesti. Čime su se ti stvorovi, ukoliko su postojali, zamjerili današnjim ljudima? Može li odgovor na neka od ovih pitanja biti politika održavanja nelogične teorije evolucije čovjeka ili se tu radi o nečem drugom?
Iako je povijesna literatura, uključujući i neizostavnu Bibliju, prepuna priča o divovima koji su živjeli u isto vrijeme kad i „obični“ ljudi, vrlo je teško govoriti o vremenima od prije tisuću ili više tisuća godina, kad je evidentno da postoji diskrepancija između pojedinih povijesnih događaja i pripadnih vremenskih linija.
Ono što sve više zaokuplja umove brojnih „teoretičara zavjera“ je mogućnost da je srednjem vijeku dodano najmanje 1000 godina, što bi značilo da je, recimo 1580. godina zapravo 580. godina, a 1840. – 840. i tako dalje. Ovo naizgled može izgledati kao površna tema, ali vjerujte nije i zaslužuje da bude obrađena kao zasebna.
Stoga, ovdje se nećemo baviti njenom detaljnijom razradom, ali je napominjemo kao razlog zašto se koncentriramo na nešto nedavnije dokaze o postojanju divova. Samo ćemo još dodatno napomenuti kako pregršt dokaza upućuje na činjenicu da je u 18. i 19. stoljeću došlo do niza kataklizmičkih događaja, od kojih se najveći najvjerojatnije dogodio oko 1850. godine.
Jesu li ova resetiranja upravo i razlog nestanka divova iz naših svakodnevnih života u posljednjih stotinjak godina? Jesu li ljudi bili robovi ovih divova? Jesmo li ratovali protiv svojih „gospodara“ i jesu li se uslijed toga zbili ovi katastrofalni događaji? Tko je iskorijenio ove divove?
Jednostavno rečeno – ne znamo…
No, ono što znamo je da su ostali brojni tragovi divova koji su u miru živjeli pokraj nas, običnih ili malih ljudi i to relativno nedavno.
Donja fotogravura prikazuje pogrebnu povorku Vicentea Guerrera, napravljenu 1833. godine. Guerrero je bio drugi predsjednik Meksika, a njegov sprovod je održan u Cuilapamu, Oaxaca, u Meksiku. Na fotogravuri prikazani su crkveni velikodostojnici, zatim obični civili u „normalnim“ proporcijama, ali i divovi.
Fotogravura je posebna tehnika koja se koristila za bilježenje stvarnosti tog vremena i preteča je današnje fotografije.
Također, tu je i litografija koja je nastala 1830. godine, u podnaslovu koje stoji “stepski stanovnici azijske Tartarije”. S obzirom da se na slici nalazi i jedan čovjek manjih proporcija, podnaslov ne napominje da se radi o divovima, već ih označava samo kao “stanovnicima stepe”, kao sasvim normalnu stvar.
S obzirom da se radi o 30-tim godinama 19. stoljeća, odnosno o periodu prije manje od 200 godina, to bi moglo značiti da su i vaši prapradjedovi živjeli uz divove.
Prema svemu sudeći, divovi su bili s nama u 18. i 19. stoljeću, kroz nekoliko revolucionarnih ratova, a zatim je došao Prvi svjetski rat. Nakon toga, divovi su uglavnom nestali. Ako ih je i ostalo, bili su prikazivani u cirkuskim predstavama. Tema cirkuskih divova nastavila se sve do Drugog svjetskog rata, a nakon toga su čak i odatle nestali.
Baptiste i Antoine Hugo
Je li moguće da su svi “revolucionarni ratovi” koji su se u to vrijeme događali diljem svijeta bili paravan za pravi rat protiv divova? Sve su se te borbe za neovisnost dogodile otprilike u isto vrijeme, širom svijeta, kao da su bile koordinirane. Neki su istraživači primijetili kako su vojnici u tim ratovima dijelili istog modnog dizajnera, bez obzira na to jesu li bili u SAD-u, Velikoj Britaniji, Francuskoj ili Rusiji.
Divovi iz 1830-ih su očigledno bili tretirani kao normalni dio svakodnevice, dok su se divovi iz 1880-ih već počeli prikazivati kao cirkuske atrakcije. Prve “cirkuske predstave nakaza” počele su očito 1840-ih, što koincidira s vremenom kada su ogromni gradovi niknuli naizgled niotkuda, dok su drugi izgorjeli do temelja. Prema nekim istraživačima, kasnih 1840-ih dogodilo se “veliki reset”, što bi značilo da je stara Zemlja „izbrisana“ na neki način i da joj je nakon toga udahnut novi početak.
Što se to dogodilo između 1830. i 1880. da je došlo do tako duboke promjene u percepciji?
Jedan od najranije dokumentiranih spominjanja divova, kao cirkuskih izvođača, je Anna Swan iz 1862. godine.
Postoje članci s početka 20. stoljeća koji govore o arheološkim pronalascima skeleta divova. Jesu li svi ti kosturi iskopani u to vrijeme jer je „rat protiv divova“ bio relativno nedavan? Ili je sve ovo bila medijska kampanja da se prikaže kako su oni stariji?
Jedno je sigurno, divovi su izgubili bitku.
Ali zašto bi se današnji „gospodari svijeta“ toliko trudili prikriti pravu istinu? Zar se ne bi dičili pobjedom nad „moćnijim neprijateljem“ i obilježavali to kao veliku pobjedu? Čudno…
Vjerski spisi kažu da su divovi potomci zabranjenih odnosa između anđela i ljudi. Nalaze li se tu odgovori na neka od ovih pitanja? Jesu li ih iskorijenili vladari ovog kraljevstva?
Zahvaljujući našem lažnom obrazovnom sustavu, vrlo malo, gotovo ništa znamo o svemu pa i o ovome. Jednostavno nam je rečeno: “Divovi nisu postojali”, jer se ne uklapaju u darvinistički narativ o evoluciji čovjeka.
Iako se u narodnim pričama i današnjim filmskim ekranizacijama, divovi predstavljaju kao nijema, nomadska čudovišta koja maltretiraju ljude, njihovo postojanje objasnilo bi mnoge velike drevne građevinske strukture diljem svijeta, oružja i predmete ogromnih proporcija, ali i čudne nerazmjerne proporcije vrata i prostorija na zgradama iz relativno nedavnog „srednjeg vijeka“, za kojeg nam je rečeno da je „mračno doba“…
Mračno – jer je vrlo malo zapisa ostalo o tom dobu, ne zato što je Petrarca o njemu pisao kao o dobu „mraka“ i dekadencije…
