Mnoga djeca ubojice su se ponašale ”čudno” već odmalena. Međutim, nitko to nije primijetio ili ako jest, nije se tome pridavala posebna pažnja. Roditelji najčešće ništa nisu poduzeli.
Tko bi drugi osim psihopata mogao ubiti nedužnu djecu školarce? To je sasvim razumljivo i opravdano pitanje i tema za raspravu u svijetlu nedavnih tragičnih događaja u susjednoj Srbiji, a možda danas sutra i u Hrvatskoj.
Psihopat vs. psihopatija
Što zapravo znači “psihopat“? U stručnoj literaturi, “psihopati” se definiraju kao vješti predatori koji se koriste šarmom, manipulacijom, zastrašivanjem i nasiljem kako bi kontrolirali druge i zadovoljili svoje sebične potrebe. Zbog nedostatka savjesti i osjećaja za druge, oni hladnokrvno uzimaju što žele i rade što žele, kršeći društvene norme bez imalo osjećaja krivnje ili žaljenja.
Psihopatija je kao što i samo ime kaže, psihički poremećaj ličnosti koji se u psihijatriji upotrebljava pod nazivom antisocijalni poremećaj ličnosti. Često je prva asocijacija na pojam ‘antisocijalni’ – osobe koje se izoliraju i izbjegavaju društvo.
Baš je suprotno, jer umjesto izbjegavanja, takve su osobe često poprilično uključeni u društvo s izrazito negativnim obrascima ponašanja poput agresivnosti, nedostatka empatije i grižnje savjesti nakon što su nekome naudili. Na terapiji završavaju tek nakon što im je to sud naredio jer su iznimno skloni kršenju zakona i postavljenih pravila.
Po čemu se razlikuje sociopat od psihopata?
Iako ni jedan od pojmova nema vlastitu službenu dijagnozu, sociopati se ubrajaju u skupinu dijagnoza iz područja mentalnog zdravlja poznatu kao antisocijalni poremećaj ličnosti. Takve osobe su patološki lažovi i nisu u stanju procijeniti što je ispravno, a što pogrešno, a između ostalog su vrlo arogantni i puni sebe.
Lakše ih je prepoznati od psihopata jer brzo ”puca” tj. ne može se suzdržati i ima emocionalne ispade za razliku od ”uglađenog” i ”šarmantnog” psihopate, profesionalnih manipulatora i likova koji se neće suzdržavati dijeliti vam komplimente, učiniti da se osjećate posebno, te vam govoriti upravo ono što želite čuti sve dok ne dobiju što žele (npr. pokradu vas, planiraju neki zločin, počine nasilje i u najgorem slučaju počine ubojstvo).
Također za razliku od sociopata, ako se nađe u interakciji s vama i nešto ga uznemiri, on će najčešće uspjeti zadržati svoju smirenost, dok se sociopati lako razotkriju, jer ako se stvari ne odvijaju onako kako oni žele, postaju vrlo ljuti i agresivni. Kad vam psihopat ”kuha” nešto iza leđa, imat će savršeno uvjerljiva opravdanja za sve što biste mogli naslutiti i nikad nećete znati što slijedi. Sociopat nije tako pametan i često se sam razotkrije ne uspijevajući sakriti svoje tragove.
Sve u svemu, razlikuju se, a ljudi s takvim osobinama su vrlo opasni, stoga je bolje izbjegavati ih ili pobjeći glavom bez obzira. Možete uvijek potražiti i stručnu pomoć i razgovarati sa stručnjakom za mentalno zdravlje.
Uzroci
Biološki – takve osobe i mogu imati neuobičajene razine serotonina koji regulira raspoloženje i osjećaj sreće.
Okolina – u najvećem broju slučajeva. Trauma ili zlostavljanje u ranom djetinjstvu povećava rizik od razvoja antisocijalnog poremećaja ličnosti kasnije u životu.
Genetika – Mogu postojati neki genetski čimbenici koji kod nekih pojedinaca mogu uzrokovati razvoj antisocijalnog poremećaja ličnosti. Međutim, ne postoji niti jedan genetski čimbenik za koji se smatra da je odgovoran za stanje.
Stil života – Polovica ljudi s antisocijalnim poremećajem ličnosti također ima problema sa zlouporabom droga ili alkohola.
Spol – Muškarci imaju veću vjerojatnost od žena da razviju antisocijalni poremećaj ličnosti.
Dijagnostika
Iako se antisocijalni poremećaj ličnosti dijagnosticira tek kasnije u životu, simptomi se često mogu pojaviti već u ranom djetinjstvu. Osobe koji razviju ovaj poremećaj doživljavaju u djetinjstvu nasilne izljeve bijesa, pokazuju okrutnost prema životinjama i da ih vršnjaci opisuju kao nasilnike.
Dijagnoza se postavlja poslije navršene 18 godine (21-25g.), a djeci koja pokazuju spomenute simptome najčešće se dijagnosticira poremećaj ponašanja.
Iako su antisocijalni poremećaj ličnosti i s njim povezano stanje psihopatija u bliskoj vezi, to ne znači da je svaka osoba s antisocijalnim poremećajem osobnosti ujedno i psihopat.
Obrati pažnju na ponašanje djeteta
Inače su se mnoga djeca ubojice ponašale ”čudno” već odmalena. Međutim, nitko to nije primijetio ili ako jest, nije se pridavala posebna pažnja. Roditelji najčešće ništa nisu poduzeli.
Dijete sociopat ne pojavljuje se samo tako. Prije svega treba ući u uzroke i istražiti njihove rane godine i sve na ono što se događalo od dana rođenja u njihovom obiteljskom okružju. Primjerice, ako su jako plakali tijekom prvih šest mjeseci i nisu dobili potrebnu skrb i ljubav, roditelji se nisu baš obazirali, itd. njihov je mozak to zapamtio i shvatio da osjećaji nisu važni.
S druge strane, ako je dijete odrastalo u dobrom okruženju, a između 5-6 godine doživjelo neko nasilje u životu (dom, vrtić, škola), šanse da postane sociopat znatno su niže jer je njihova svijest imala dovoljno vremena za oblikovanje, tj. izgradili su koliko toliko normalne temelje u prvih pet godina života koje su ključne.
To nas dovodi do zaključka da roditelji imaju zapravo najveću odgovornost ne samo za zdravlje njihova djeteta, već i za način na koji njihovo dijete percipira svijet – sebe u tom svijetu i sebe u odnosu na druge ljude, i sebe u odnosu na svijet.
Što se djece tiče, psihijatri ne koriste termin sociopat/psihopat, nego da ona imaju „bezobzirnu i bezosjećajnu ličnost“. Takva djeca nemaju problem da povrijede druge kako bi dobili što žele. Ako vam se učine suosjećajni ili brižni, samo glume i pokušavaju manipulirati vama.
Put od normalnog djeteta do sociopata
U biti dva su puta do sociopatije i kako netko postaje sociopat – samo rođenje ili odrastanje. Neku djecu njihovo užasno i toksično okružje u kojem odrastaju ili život s roditeljima koji ih zlostavljaju – može pretvoriti u sociopate. Druga djeca pokazuju osobine sociopata iako su ih odgajali dobri roditelji u sigurnim okruženjima.
Njihov je mozak različit i ima najmanje dvije neuronske abnormalnosti. Prva abnormalnost pojavljuje se u limbičkom sistemu, skupu moždanih struktura koje su između ostalog uključene u obradu emocija. U njihovom mozgu ovo područje sadrži manje sive materije. Zbog toga, nemaju nikakvu empatiju ili da se suzdrže od nasilja. Jednako tako, nisu u stanju prepoznati strah na licima drugih ljudi, a često ga ne osjećaju ni sami.
Drugi ”zaštitni” znak sociopatskog mozga je super aktivan sistem nagrađivanja: nasilje, seks, droga ponekad su jedine stvari koje im donose uzbuđenje. Njihov mozak ignorira sve znakove opasnosti, a nemaju ni nikakav strah od kazne.
Iako danas ne postoje i standardizirano testiranje za pojavu sociopatije kod djece, psihijatri vjeruju da je sociopatija, kao i autizam, posebno neurološko stanje koje se može identificirati već u dobi od 5 godina. Za ovu dijagnozu ključne su crte bezosjećajnosti i neosjetljivosti ,za koje većina istraživača vjeruje da razlikuju buduće psihopate od “običnog” poremećaja u ponašanju, koje također karakterizira impulzivnost, agresivno i nasilničko ponašanje, nekontrolabilnost.
Ipak, kod mnoge djece ovi znakovi su nešto suptilniji. Npr. dijete koje ima crte bezosjećajnosti i neosjetljivosti mogu biti vrlo manipulativna. Često se služe lažima i to ne samo da bi izbjegla kaznu, nego često i bezrazložno. Neosjetljiva i bezosjećajna djeca ne pokazuju nikakvo kajanje i naprosto ih briga ako se netko ljuti na njih niti mare ako povrijede nečija osjećanja. Izgledaju kao da im nedostaje ljudskosti.
Ideja da mlada djeca mogu imati psihopatske tendencije i dalje je kontroverzna među psihijatrima. Naime oni drže da je socio(psiho)patiju, kao i druge poremećaje ličnosti, skoro nemoguće precizno dijagnosticirati kod djece i tinejdžera jer se njihovi mozgovi još uvijek razvijaju i što normalna ponašanja za ove godine mogu pogrešno biti protumačena kao psihopatska.
Karakteristike osobe sa psihopatskom i sociopatskom strukturom ličnosti
Inače kao zlatni standard za procjenu i dijagnostiku, psihopatije, koristi se tzv. check lista američkog psihijatra Dr. Harea, ona navodi osobine koje su karakteristične za psihopate.
– Nedostatak empatije – jedna od osnovnih karakteristika, kao i nedostatak osjećanja prema ljudima uopće. Takve osobe su hladne, bezobrazne, prezrive.
– Okrutnost prema životinjama – jedan je od najočitijih znakova sociopatskog poremećaja kod djeteta. Ako djetetu lijepo objasnite da nije u redu da npr. zadirkuje, tuče, životinju, i dijete to razumije i ne ponovi to u budućnosti, onda nemate razloga za brigu. Međutim, ako se nastavi zlostavljanje životinje ili ubijanje, onda je vrijeme za buđenje dragi roditelji. To je način na koji buduće serijske ubojice izražavaju svoj bijes pomoću apsolutno nemoćnih životinja.
– Imaju plitke osjećaje – to znači da kod njih prevladava jedno duboko emocionalno siromaštvo, kao i ograničen opseg ili dubina osjećanja. Takve osobe manifestiraju emocionalnu hladnoću unatoč izraženim znakovima društvenosti od strane drugih ljudi u njihovom okružju.
– Patološko laganje – koje može biti umjereno ili pretjerano. Budući da se radi o osobama koje su vrlo lukave, pametne, prepredene, podmukle, njima je slagati i konstruirati neku priču koja doista zvuči ”istinito” kao popiti čašu vode.
– Manipulacije i varanje – koriste se obmanama drugih kako bi stekli neku korist za sebe ne pokazujući pri tom nikakvu osjećajnost u patnji njegovih ili tuđih žrtava.
– Nedostatak kajanja i osjećaja krivnje – za gubitak, bol i patnju žrtava. Oni su nepristrani i ravnodušni, hladnokrvni i otvoreno pokazuju potpuni nedostatak svake empatije. Uglavnom to manifestiraju svojom ohološću, prezirom ili omalovažavanjem svojih žrtava.
– Površinski šarm i slatkorječivost – vrlo se dobro verbalno izražavaju. Iako na prvi pogled djeluju ”šarmantno”, sociopat nema u sebi ni trunke osjećaja stida, niti samosvijesti. Takve se osobe ničega ne boje jer su se ”oslobodili” od društvenih pravila ponašanja koja za njih ne vrijede i jer su totalno bezosjećajni.
– Impulzivnost – otvoreno pokazuju nemogućnost kontrole svojih nagona i frustracija, postupaka bez predumišljaja. Veoma su nepredvidljivi, nesmotreni i ludo odvažni jer se ničega ne boje. Ne mogu odoljeti iskušenjima, a da pri tome uopće ne uzimaju u obzir moguće posljedice svojih postupaka.
– Nemaju uopće razvijen osjećaj odgovornosti – nisu u stanju da ispunjavaju ili poštuju svoje obaveze. Površni su, nemarni, često izostaju s posla i ne ispunjavaju na vrijeme ugovorene poslove.
– Nesposobnost za preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke – kao rezultat nedostatka savjesti, oni negiraju svoje osobne odgovornosti, služeći se lažima, manipulacijama i prebacivanjem krivnje na drugoga. Nikad neće priznati da su u krivu.
– Imaju vrlo lošu kontrolu ponašanja – jer su vrlo impulzivni, s izraženim osjećajem iritacije, nestrpljivosti, agresivnosti ili prijetnje, omalovažavanje drugih ili verbalnog vrijeđanja drugih.
– Osjećaj grandioznosti – imaju jedan ”napuhani” pogled na svoje sposobnosti s pretjeranim osjećajem samopouzdanja i samouvjerenosti, tvrdoglavi su i vole se hvalisati. Veoma su arogantni jer vjeruju da su superiornija ljudska bića u odnosu na druge ”glupane”, ”kretene”, ”budale”.
– Sve im brzo dosadi pa su u stalnoj potrazi za adrenalinom, novim avanturama i uzbudljivim iskustvima, odnosno stimulacijama koje izazivaju uzbuđenje. Vole rizike i imaju sklonost upuštati se nju u riskantne radnje. Imaju lošu samodisciplinu prilikom potpunog izvođenja zadataka, zato što im brzo postaje dosadno. Primjer – nisu sposobni raditi isti posao duže vremena ili da obavljaju zadatke koje oni smatraju glupim ili rutinskim.
– Vode parazitski stil života – Sebična, manipulativna i namjerna financijska ovisnost od drugih koja se odražava nedostatkom njihove motiviranosti, već spomenutom niskom samodisciplinom i nesposobnošću da započnu ili ispune svoje obaveze.
– Rani problemi u ponašanju – do 13 godine života, oni već itekako pokazuju u svom ponašanju sklonost laganju, varanju, nasilju nad slabijima, bježanje od kuće, uporabu alkohola, droga, rane seksualne aktivnosti, podmetanje požara.
– Nedostatak realnih dugoročnih ciljeva – nesposobnost ili stalni neuspjesi prilikom donošenja i izvođenja dugoročnih planova i ciljeva. Takve osobe ”tumaraju” besciljno kroz život bez ikakvog zadanog smjera. Žive život od danas do sutra.
– Promiskuitetno seksualno ponašanje – često se upuštaju u kratke, površne i česte seks veze i nasumično biranje seksualnih partnera. Također znaju održavati i nekoliko „ljubavnih“ veza istovremeno.
– Često se upuštaju u kratke i mnogobrojne veze – jer nisu u stanju da budu privrženi bilo kome ili bilo čemu.
– Maloljetnička delinkvencija – ozbiljni problemi u ponašanju već su itekako vidljivi u dobi između 13 i 18 godina. Vrlo su agresivni, manipulirajuće programirano i ulaze u kriminalne radnje ili neke druge antagonističke aspekte u smislu eksploatacije drugoga kako bi zadovoljio svoje potrebe.
Jeste li se sada malo zabrinuli?
Samo prisustvo nekih od ovih osobina kod djeteta/osobe, ne znači automatski da je vaše dijete ili osoba bliska vama psihopat.
U psihijatriji se koriste bodovanja u smislu prisustva i stupnja izražajnosti svake od ovih osobina, tako da krajnji rezultat pokazuje da li neko „boluje“ od psihopatije ili sociopatije ili ne.
Prognoze za napredak?
Nažalost, za psihopate nema spasa. Ne pomaže ni psihoterapija. Budući da se od takve osobe ne može očekivati nikakvo dobro, neophodno je poduzeti određene mjere zaštite. U psihijatriji postoje tri metode, iako granice između njih ponekad nisu potpuno jasne.
– Presijecanje svih veza s takvom osobom;
– Držanje na distanci;
– Ulazak u direktan sukob. To je definitivno najgora opcija. Sve u svemu, ako vas život spoji na neki način s ovakvom osobom, najbolje je pobjeći glavom bez obzira.
Nadam se da su vam sada neke stvari puno jasnije. Ako ste negdje prepoznali svoje dijete tinejdžera, svakako potražite stručnu pomoć.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
