Postoje ljudi koje na samu pomisao da će biti sami obuzima osjećaj straha koji ih navodi da stalno traže kontakt s drugim ljudima što naravno, može predstavljati realan problem u njihovom funkcioniranju.

atma.hr – 52




Neki ljudi rade jako puno kako bi izbjegli da budu sami. Ljudi se boje biti sami i to gotovo fobično izbjegavaju. Kada su sami kompulzivno traže bilo čije društvo.

Kada se javlja strah od samoće?

Strah od samoće može biti vezan uz gubitak drage osobe. U tom slučaju osobi je potrebno vrijeme da se adaptira na novonastalu situaciju. Kada nekog izgubimo stalno recikliramo osjećaj tuge i boli na način da razmišljamo o toj osobi, vidimo njegovu ili njenu sliku pred svojim očima, čujemo njegov glas.

Tada nam se čini da bol nikada neće proći. Društvo drugih nam pomaže da razmišljamo o nečem drugom i intenzitet boli nije toliko jak. Dok ponovo ne ostanemo sami. No strah od samoće može se javiti u mnoštvu drugih situacija. Razlozi su često iracionalni, na primjer:

  • osoba koja vjeruje da boluje od neke bolesti (umišljeni bolesnici) može osjetiti vrlo intenzivan strah od samoće jer neće biti nikoga tko bi joj pomogao i pozvao liječnika ako se što loše dogodi;
  • mala djeca koja se boje čudovišta ako ostanu sama (što predstavlja normalnu razvojnu fazu),
  • osoba koja kada je sama nema nikakvu inicijativu te vjeruje da je nesposobna za samostalan život jer je paralizirana anksioznošću;

atma.hr – 52




  • osoba koja vjeruje da nije zaslužila biti s drugima da nije dovoljno dobra ili zanimljiva te se stoga povlači, ali se istovremeno boji samoće;
  • osoba koja duboko vjeruje da će u životu ostati sama te pristaje na partnerski odnos koji joj ne odgovara što može biti povezano s uvjerenjem “ja ne vrijedim ako nisam u vezi”…

S obzirom na sve navedene primjere kojih može biti mnoštvo, uzroci straha od samoće su vrlo individualni i terapijski proces je individualan. Terapeut u radu s klijentom prvo radi na otkrivanju uvjerenja koja se nalaze iza straha. Ta se uvjerenja povezuju s osobnom povijesti klijenta u smislu roditeljskih poruka, traumatičnih iskustava itd.

Strah od samoće najčešće je simptom, a u terapeutskom radu tražimo njegov korijenski uzrok te radimo na tome da ga razriješimo. Paralelno, osoba može osvještavati načine kako se brinuti za sebe, kako biti sa sobom, kako uživati u tim trenucima, kako bi naučila da to vrijeme može biti itekako ugodno i opuštajuće.

Kada osoba riješi uzrok to se odražava na situaciju sada i ovdje i fobična reakcija izostaje.

Kako si sami možemo pomoći?

U situacijama kada osjeti strah od samoće osoba može, kako bi si olakšala situaciju:

atma.hr – 52




  • Nazvati blisku osobu i podijeliti s njom svoj strah
  • Baviti se hobijem
  • Izreći si pozitivne afirmacije poput: “imam sve kapacitete za uspjeh”, “ja si mogu olakšati situaciju”…
  • Pogledati dobar film
  • Pročitati knjigu
  • Otići u šetnju

Važno je napomenuti da je sve navedeno ublažavanje simptoma te je stoga psihoterapija trajnije i uspješnije rješenje. U situacijama kada strah osjećamo zbog gubitka voljene osobe potrebno je proći proces tugovanja kako bi se adaptirali na život bez te osobe. U tom slučaju potiskivanje tuge nikako nije preporučljivo.

Tatjana Gjurković, dipl. psiholog psihoterapeut

Jelena Vrsaljko, dipl.soc.rad psihoterapeut i NLP trener

Izvor: ordinacija.hr