“Ne krivi nikoga u svom životu.
Dobri ljudi ti donose sreću,
loši – iskustvo,
najgori ljudi – lekcije,
a najbolji – uspomene.„
Nepoznati autor
Poslali smo čovjeka na Mjesec, napravili tehnološki skok o kojemu čovjek nije mogao niti sanjati, od svijeta napravili smo „globalno selo“, zapravo mogli bi nabrojati cijeli niz izuma i ključnih koraka koji su unaprijedili i izmijenili naš svakodnevni život, ali jednu stvar još uvijek nismo uspjeli doktorirati, a to je komunikacija. Ona spada u jednu posebnu kategoriju i nemoguće je staviti odnos dvaju ili više bića u nekakve granice i okvire. Možemo pisati i diskutirati o raznim pravilima, metodama i tehnikama koje nam mogu olakšati komunikaciju, ali to se može sve svoditi na jednu finu manipulaciju ili nekakvu umjetnu predstavu (dakako da u nekim segmentima života i to nam može dobro poslužiti).
Komunikacija je dijalog, kontakt, susret koji je sam po sebi jedinstven i neponovljiv, u određenom vremensko-prostornom okviru. Dijalog se kreira između dva ili više bića, ili još bolje rečeno između dva ili više svijeta, jer svatko od nas je autetično jedinstven i neponovljiv sa svim onim iskustvima koje nosi u sebi i projicira na svijet oko sebe. Proces komunikacije je umijeće, to je uvijek nova kreacija, u kojoj jednak udio odgovornosti imaju sve strane koje u njoj sudjeluju. S nekima u ovaj proces ulazimo s lakoćom, s drugima se nikada ni se susretnemo (ne vidimo se od tisuću riječi), a s nekima izađemo slomljeni.
Ponekad pričamo s nekim, ali ustvari razgovaramo s malim i ranjenim djetetom, ili s nečijim unutarnjim roditeljem, ili s nekim desetim djelićem multidimenzijonalnog bića. Ponekad iz nas progovaraju različiti dijelovi nas koji traže da ih ugledamo i prepoznamo… Djeluje složeno, zar ne? Ali ni na kojem aspektu života nemamo toliko prilika za rast i razvoj koliko u komunikaciji i dijalogu, jer svaki susret nas na neki čudestan način promijeni. Svaka osoba s kojom se susrećemo donosi neke naše teme i ukazuje nam gdje još možemo rasti. Sličnosti nas povezuju, a različitosti nam omogućuju da rastemo.
Kako dobro i bolje komunicirati: samo kroz svjesnost o sebi i procesima koji se odvijaju unutar nas. Tada možemo prihvatiti svoju odgovornost u odnosu i osvijetliti nesvjesne procese, te kreirati nešto novo i neponovljivo, gledati u sebe i otkrivati biće i svijet koji se nalazi ispred nas!
Antonio Mrzlić
