Čovjek je prolazio pored slonova i odjednom zastao. Bio je zbunjen činjenicom da su ove ogromne životinje vezane malim konopcem za svoju prednju nogu. Nema lanaca, bez kaveza. Bilo je očigledno da su se slonovi mogli u bilo kojem trenutku otrgnuti i pobjeći. Iz nekog razloga ipak nisu.

Čovjek je iz znatiželje prišao njihovom treneru i upitao ga je zašto te životinje samo stoje i ne pokušavaju se oslobodti. Trener je odgovorio: ”Kada su bili vrlo mladi i puno manji koristili smo konopac iste veličine da bi ih vezali. Tada je to bilo sasvim dovoljno da ih zadrži. Kako su odrasli, oni i dalje vjeruju da ih konopac drži. Zato nikada ni ne pokušavaju pobjeći.”

Čovek je bio zapanjen. Slon se može u bilo kojem trenutku osloboditi, ali zato što vjeruje da ne može, ostaje zarobljen na mjestu gdje se nalazi.

Kao i slonovi, koliko nas ide kroz život s uvjerenjem da ne možemo nešto napraviti, samo zato što jednom već nismo uspjeli u tome?

Neuspjeh je dio procesa učenja. Ne smijemo nikad odustati od pokušaja.

Izvor: forensicsoul.com