Odsjeci.
Znam da nije uvijek najlakše za učiniti, ali kad čovjek učini isto, osjećaj je neopisiv.
Kao da ste vreću kamenja koja teži tonu maknuli sa svojih leđa.
Taj nenadmašivi osjećaj slobode.
Ponekad u životu imamo ljude koji su dugo bili tu za nas. Barem smo mi tako mislili.
Nekada su to osobe koje ste iznimno cijenili, možda ste neke od njih smatrali i učiteljima vašim. Dogodi se najednom situacija da nam ta energija više jednostavno ne odgovara. Osjećamo nelagodu i na samu pomisao te osobe, nemamo više niti potrebu tu osobu držati u našoj blizini.
Često budemo i u strahu. Što će ta druga osoba pomisliti? Hoću li ju povrijediti?
Najčešće pak ta druga strana nije puno mislila o tome hoće li ona povrijediti nas.
Nije ni važno je li ona to mislila, no bitno je to hoćemo li mi brinuti o sebi.
Nevezano uz bilo kog. Ta, tko će, ako ne ti?
Možemo sami sebi postaviti pitanje: Zašto mi je tako teško napustiti ono što mi više ne odgovara? Što se krije iza tog? Pronaći uzrok. Većinom je to nekakav strah koji nije realan.
Što je najgore što bi se moglo dogoditi? Neće se dogoditi smak svijeta, neće se dogoditi apsolutno ništa, osim što ćete se vi osjećati bolje.
Možda smo u nekom odnosu dugo pa smo navikli na njega, ali to ne znači da zauvijek moramo ostati u tako onom poznatom.
Dogodi se da čovjek naraste i dogodi se da se ljudi s kojima je ranije bio okružen jednostavno više ne uklapaju u sliku. Stvaraju nelagodu. Nelagoda postaje sve veća i veća jer smo i dalje energetski vezani uz njih. Zato odsjeci.
Naučio si svoju lekciju, zahvalan si na iskustvu. Došlo je vrijeme da ideš dalje. Ne mrzi. Nema potrebe za tim. Ti samo odsjeci, oprosti i kreni dalje. Voljeti možeš uvijek.
Taj put je tvoj i samo tvoj, isto tako odluka koga želiš, a koga ne želiš imati u svojoj blizini, pripada samo i isključivo tebi.
© Marina Knüsel,
Facebook grupa – Za empate, duhovnjake i sve vrste svjetlosnih ratnika
