Prirodnom propuštanju našeg tijela pomažemo yogom, ugodno protežemo mišiće, razgibavamo pomnim pokretom te duboko dišemo. Zdravlje je odsustvo bolesti no i više od toga, to je mogućnost brzog i učinkovitog oporavka te život u svojem najboljem energetskom izdanju. Zbog toga je propuštanje stresa te ostalih emocija i stanja kroz tijelo jako je važna vještina koju možemo naučiti.
Naziv stres koji koristimo za opisati svoje psiho-fizičko stanje izvedenica je pojma iz fizike. Stres se definira kao količina sile koja je potrebna da se na materiji uzrokuje deformacija. Stres nije utjecaj sile nego deformacija koja se pod tim utjecajem dogodi. Mi utjecaj stresne sile doživimo skoro svaki dan no to ne znači da imamo problem sa stresom.
Kao i ostali sisavci u svojem tijelu imamo sustav koji se bavi upravljanjem stresnim situacijama i anti-stresiranjem nakon njih. Na primjer mačka nakon što doživi stresan događaj, dođe na sigurno mjesto, krene se tresti da otpusti adrenalin iz tijela te nakon toga odmori. Mačka ne ostaje u stresu nakon stresne situacije. Tako možemo i mi, biti aktivni kada smo u situaciji koja zahtjeva našu aktivnost i skroz opušteni kada je vrijeme za opustiti se, što znači da nam sustav za upravljanje stresom zdravo funkcionira.
Stres ne nastaje zbog onoga što nam se dogodilo već zbog toga kako mi to prihvaćamo i koliko brzo možemo otpustiti. Problem sa stresom imamo kada ne možemo otpustiti.
Subjektivan stres koji latentno i dugoročno utječe na nas čini “deformaciju” koju zovemo kronični stres ili anksioznost. Subjektivno, znači da smo u stresu zbog načina na koji percipiramo situaciju, kako smo uvjetovani, zbog našeg karaktera, navika koje imamo, trauma i dosadašnjih iskustava. Latentno je stalno, malo po malo, skriveno ali ipak prisutno. Dugoročna izloženost stresu je na primjer ratno stanje u državi, a kratkoročna je pad s bicikla.
Stres se može rješavati upravo zato što ovisi o našoj percepciji i situaciji, dok god percipiramo da smo u opasnosti u našem se tijelu aktiviraju hormoni koji nas pripremaju na borbu ili bijeg (kortizol i adrenalin). To rezultira s budnošću, povećanom koncentracijom, voljom i snagom ali istovremeno nemogućnošću da se opustimo, probavimo i odmorimo. Dugoročno bivanje u stresu osjetimo kao osjećaj nelagode, nemira, nezadovoljstva, straha, bespomoćnosti, anksioznosti, nesanicu i slično.
Stres na svakoga od nas utječe drugačije, posljedice se pokazuju tamo gdje nam je “slaba točka”. Slaba točka je istovremeno i poziv da tim putem pristupimo rješavanju i liječenju problema.
5 yogijskih pristupa za rješavanje stresa
1. Mindfulness meditacija
Meditacija je vrijeme kada stanemo i umirimo se, pogledamo u sebe i vidimo koje su misli prisutne, koji su osjećaji u tijelu, to je vrijeme kada osvijestimo svoju “unutarnju atmosferu”. Meditacijom stvaramo naviku da prvo vidimo (zapravo da osjetimo) i probamo razumjeti što je tu i kako nas to navodi da reagiramo, a tek onda da svjesno i pomno odreagiramo. Kada stvorimo malo mira oko šuma misli i osjećaja, puno ćemo lakše otkriti svakodnevne “trnove” koji su razlozi da se u nama aktivira stres.
Kada se u svakodnevnom životu pojavi okidač za stres možda ćemo moći odreagirati na način, da ne dodajemo napetost, možda kažemo nešto na drugačiji način, nosimo se drugačije. Iz treninga u meditaciji imamo iskustvo da ne moramo automatski povjerovati onome što osjetimo, imamo iskustvo mirnog promatranja i puštanja intenziteta reakcije koji često dođe kao prvi instinkt. Meditacija je sinonim za opuštanje i relaksaciju no to su nuspojave ovog svjesnog mentalnog i energetskog rada. Svakako i to je iznimno korisno u nošenju sa stresom – znati se opustiti i odmoriti um.
Meditiramo da bi bili svjesniji uzroka koji nam stvaraju stres ali i zato da se umirimo i opustimo.
Više o mindfulnessu na blogu: Što je Mindfulness i zašto meditirati
2. Brže propuštanje kroz tijelo
Stres je koktel kemije u tijelu, a problem je ako se ta kemija ne propusti kroz tijelo. Zato imamo termin “propuštanje kroz tijelo” koji se odnosi na to da tijelo zna na zdrav način pustiti kemiju koju proizvodi (kada više nije potrebna). Naravno da tako treba surađivati i naš “um” koji također pušta stresne misli i ne vrti ih u krug. Često su to ljutnja, briga i strah koji se ponavljaju i besmisleno nas stresiraju. No propustiti kroz tijelo upravo znači opustiti mišiće koji su se aktivirali mislima stresa ili stresom situacijom. Ponavljam, tijelo to radi samo po sebi ako mu dozvolimo, kada se nađe na sigurnom.
Banalni primjer je trčanje pred predatorom, tada nam se aktivira psoas, mišić koji se među prvima napuni adrenalinom kako bi počeli bježati. Nakon što opasnost prođe psoas se opušta. Dužim sjedenjem u uredima psoas stalno biva skraćen, a stresori su “mentalne prirode” kao na primjer rokovi, suradnja s teškim klijentima i očekivanja od nas.
Prirodnom propuštanju našeg tijela pomažemo yogom, ugodno protežemo mišiće, razgibavamo pomnim pokretom te duboko dišemo. Zdravlje je odsustvo bolesti no i više od toga, to je mogućnost brzog i učinkovitog oporavka te život u svojem najboljem energetskom izdanju. Zbog toga je propuštanje stresa te ostalih emocija i stanja kroz tijelo jako je važna vještina koju možemo naučiti.
Yoga je sinonim za fleksibilnost i “protočnost” pa time i zdravlje. Vještinu puštanja praksom yoge radimo simultano tijelom i umom.
3. Re programiranje stresa
U yoga asanama postavimo svoje tijelo u položaj koji živčanom sustavu signalizira opasnost, no mi smo sada svjesno ušli u tu stresnu situaciju u kontroliranim uvjetima (položaj svojeg tijela i mjesto gdje radimo yogu) te dišemo duboko i mirno što tijelu kaže “sve je u redu”. Tim mehanizmom re-programiramo automatizam stresa u reakciju koja je pod našom kontrolom.
Mi nismo “žrtva stresa” nego netko tko njime upravlja i spreman je upoznati što se točno tu događa. Postajemo otporniji na stres jer nas manje plaši stiska koju osjetimo u tijelu, sve ju bolje znamo izbalansirati disanjem i ostati snažni. Naše tijelo je dom koji postaje sigurno mjesto.
Učimo kako si dozvoliti osjetiti teško stanje ali i pustiti da prođe.
4. Relaksirajuće disanje
Simpatikus ili Parasimpatikus pitanje je sada.
Naše optimalno svakodnevno funkcioniranje odvija se u djelovanju parasimpatičkog živčanog sustava, tada su sve vitalne funkcije optimalne, dah dubok i miran. Stresne situacije aktiviraju simpatikus, otpuštanjem adrenalina i ostalim reakcijama kojima se tijelo priprema za borba bijeg akciju. Između ostalog dah se skraćuje, povećava mu se frekvencija.
Ako opasnost ubrzo ne prođe simpatikus održava to stanje u kontinuitetu. Spomenula sam dah jer je to funkcija autonomnog živčanog sustava koju možemo svjesno regulirati i jezik je kojim komuniciramo sa svojim tijelom. Yogiji su prepoznali da ritmom i kvalitetom daha možemo jako puno toga u svojem tijelu instantno ili dugoročno promijeniti. Zato je “naučiti disati” umjetnost za sebe, to su vrijedne metode kojima osluškujemo što nam tijelo govori ali ga i vodimo kako da reagira u nekoj situaciji. Najbolji upravljač imamo u svojem tijelu.
Glavni princip je da dugi izdah aktivira parasimpatikus, a duži udah simpatikus. Znači ako se želimo opustiti naglasimo dužinu izdaha, a ako se želimo razbuditi produžimo i pojačamo udah.
5. U stresu nismo sami
Čini se da je ljude sram priznati da imaju problem sa stresom, anksioznošću i općenito bilo kakvom psihičkom nestabilnošću.
Kao prvo to nije problem pojedinca već kulture u kojoj živimo koja prezentira nezdrave ideale i očekivanja. Anonimno sam pitala grupicu ljudi što im stvara stres i odgovori su bili vrlo slični, posao, rokovi, ubrzani život, teški odnosi… Hoću reći nitko od nas nije sam u tome što osjeća, nemamo osobnu manu (falingu). Ta anksioznost je nevidljivi sloj u kulturi u kojoj živimo kojega ne vidimo kao što riba ne vidi da je u moru.
Kao drugo svi imamo potrebu raditi na razumijevanju svojih psihičkih i emotivnih stanja, ne samo oni koji “imaju problem”. Sve je veća potreba za “duhovnim radom” ili “samopomoći” da pritom ne mislim ništa loše dapače ta težnja postoji od davnina. Zato nije nimalo sramotno meditirati ili željeti se upoznati i poboljšati odnos sa sobom (iz kojega proizlaze odnosi s ostalim ljudima). Pojedinac dakle ne traži pomoć jer nije dobro već upravo iz vrline želje da bude dobro, što je iznimno pohvalno.
Kao treće pomozite si kako god znate, ne treba čekati i trpjeti stres, život je u redu kada smo dobro i za time trebamo težiti pod svaku cijenu. Pričajte s bližnjima, razumijevanje prijatelja je veliki lijek. Potražite pomoć od službenih osoba. Radite yogu i meditirajte. Volite se i pobrinite za sebe kao što bi za svoju najdražu osobu.
Tena Rebernjak
U travnju se na online yogi bavimo Antistres yogom, prolazimo gore navedene metode, vježbamo, dišemo i meditiramo kako bi svatko od nas pronašao svoj način da se nosi sa stresom kad je potrebno. Pridružite se neovisno jeste li do sada radili yogu i isprobajte dobrobiti ovih metoda.
Više na: https://tena.yoga/online-yoga/godisnji-plan/4-travanj/
Pridružite se online predavanju i satu yoge kojim obrađujemo pitanje uzroka stresa i načina kako si pomoći u nedjelju 2.4. od 10- 11.15 h, Sudjelovanje je 10 eura.
Više na: https://www.facebook.com/events/1475300862999725
Mnogo vođenih sati yoge u kojima obrađujem temu yoge za mentalno zdravlje i antistres yoge možete pronaći na mojem YouTube kanalu. Pretplatite se kako bi vam redovno stizale obavijesti o novim yoga satima.
Više na: https://youtu.be/iPvP9U2x7oQ
Cijela playlista, yoga za mentalno zdravlje:
