Puno toga u odnosu često ostane neizrečeno. Upravo neizrečeni sadržaji potkopavaju vezu. Zašto?
Zato jer su neizgovoreni sadržaji naša Sjena ili dio kojeg se uvijek sramimo i on postaje sadržaj koji izađe na površinu. Bilo da se radi o natalnoj karti u kojoj gledate kako određeno razdoblje precizno izbacuje sadržaj osobi koja je cijeli život stvari trpala pod tepih ili pak na terapiji kada se osoba slomi jer svi obrambeni sistemi popucaju i osoba se nađe pred sadržajem u kojem unutrašnjost zahtjeva da osoba napusti djetinje poimanje ljubavi u kojem ne voli stvarno i mora krenuti putem spoznavanja. Ipak, rekao bih da je ta unutrašnjost milosrdna jer da čovjek vidi kako krivo razmišlja i percipira svijet i kako sam sebi stvara probleme shvatio bi da su loša razdoblja nužna kako bi ga dovela u red. U prirodi, a onda i u čovjeku, mora postojati regulator, nešto što stvara ravnotežu, ali ne radi same ravnoteže već radi čovjekove spoznaje.
Primjerice, Elena je bila s partnerom 10 godina, a nije zamjećivala da je od njega zahtijevala roditelja. Kada se pogleda natalna karta, vidljiva je pozicija u kojoj umjesto traženja partnera i razmjene ljubavi, ona traži nekog tko će živjeti život radi nje. Elena je kasnije kroz terapiju razotkrila projekcije i bolno iskustvo, te da koliko god je tvrdila da voli svog partnera, to je bila projekcija i da je partner ustvari bio njen bijeg u maštoviti i fantazimički jednodimenzionalni svijet površnosti djeteta s kojim se štitila od stvarnosti. Je li onda prekid bio sudbina ili buđenje?
Elena je vidjela da sada traži druge karakteristike u partneru i u svojim sljedećim traženjima su joj prioritet bile stvarne kvalitete. Priznala je da joj je to sada teško u smislu da se odvoji od projekcija, ali i da joj u novom odnosu puno manje projekcija stvara nezadovoljstvo. Dakle, unutarnji proces je vodi prema stvarnom odnosu gdje razmjenuje.
Sigurno ste u ljubavi osjetili okrutnost projekcija jer projekcije nas vode k tome da nadiđemo vlastita ograničenja. U ovom slučaju, sama je okrutnost razočarenja i rušenja svijeta jednodimenzionalnog očekivanja spasenja u odnosu, donijela istinsku ljubav.
Ono najlažnije s čime nas truju u mnogim preporukama o životu jest bijeg u unutarnji život u kojem ga promatramo, ali u njemu ne učestvujemo. Takav život je neistinita razdaljina čija je funkcija spasiti moj obraz, živjeti u umišljenom narcizmu u kojem se većina osoba osuši u vlastitom gnjevu prema životu. To u ovom slučaju ne znači da meditacija nije dobra, već to znači da nakon meditacije čovjek treba učestvovati u životu, voljeti nesavršeno i neprestano se susretati sa samim sobom. Stvaranje individualnosti nastaje u svim onim situacijama koje nam se ne sviđaju u odnosu jer nas uvijek iznova tjera na ponovno sagledavanje situacije iz više kuteva. Ista situacija koja vas nervira, često za većinu predstavlja zamjeranje, a za ono malo pronicljivih ljudi predstavlja mogućnost napretka.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
