U potrazi za novim energetskim pustolovinama Duha, u ranu jesen 2018., započela sam malo osobno istraživanje o zmajevim linijama. Posebni su to energetski putevi na tijelu Majčice Zemlje. Drevni su su ih narodi prepoznavali kao iscjeljujuća mjesta snažnih energija na kojima su gradili svoje hramove, a kasnije i kraljevske gradove.
Ovo je putovanje započelo znatno davnije nego što ćete pročitati u ovom neobičnom putopisu o zmajevim linijama Dalmacije no nastavilo se krajem, sad već davnih, sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Visovac
Bila sam djevojčica na školskom izletu. Dvojila sam da li da se prepustim pjesmi u autobusu i smijehu s dragim prijateljima ili divnom prizoru koji je svakom serpentinom sve više izranjao iz čarobne rijeke Krke. Umotan u meku tišinu rijeke, okružen stjenovitim brdima na bonaci Krke spokojno je disao otočić Visovac.
Moja je Duša kroz to maleno tijelo djevojčice jasno osjećala duboko poštovanje prema energiji koja se posvuda osjećala i koju dječji žamor nije uspijevao narušiti. Svakim novim zamahom vesla koje je naš čamac otiskivao bliže Visovcu dječji glasovi su bili sve tiši i tiši. Malena stopala lahorasto su dotaknula tlo nekadašnje bijele stijene od koje su vrijedni franjevci kroz vrijeme načinili maleni bajkoviti zeleni otočić. Izdvojila sam se iz dječjeg meteža i prepustila se toj dubokoj, a opet snažnoj tišini. Spokoj je obavijao moje Biće. Još i danas do mene dopire miris rijeke i posve blagi srebreni šum krošnje jablana.
Želite li osjetiti snagu tišine obavijenu hrabrošću izolacije na krilima Duha dozvolite svojim koracima da otputuju u rajsku idilu Visovca. Okruženi iscjeljujućom modrozelenom rijekom, okupani zvukom večernjih zvona koja odzvanjaju kanjonom Krke blagoslovite svoje Biće iscjeljujućom energijom jednog od svetih mjesta na zmajevoj liniji Dalmacije.
Pri tom pod svetošću ne podrazumijevam samo činjenicu da su na tom mjestu najprije pustinjački, a onda i franjevački red odlučili graditi duhovno svetište, mislim na svetost mjesta u netaknutoj prirodi u kojoj se, u tihim vedrim noćima, milijarde zvijezda zrcale na površini mistične rijeke.
Kojeg li blagoslova za one koji su to mjesto odabrali za svoj dom i za sve Putnike namjernike koji su cijelim Bićem udisali čarobni zvjezdani sjaj?! Pitam se da li su prvi stanovnici otočića nekoć zvanog Bijela stijena svjesno znali kamo dolaze? Jesu li došli kao Čuvari vremena u bezvremenom prostoru ljepote sačuvati stara znanja nama zaboravljena ili su došli inicirati svojom prisutnošću prvu točku zmajeve linije Dalmacije?
U potrazi za novim energetskim pustolovinama Duha, u ranu jesen 2018., započela sam malo osobno istraživanje o zmajevim linijama. Posebni su to energetski putevi na tijelu Majčice Zemlje. Drevni su su ih narodi prepoznavali kao iscjeljujuća mjesta snažnih energija na kojima su gradili svoje hramove, a kasnije i kraljevske gradove.
Ako su energetski meridijani fina energetska mreža na mikro razini smisleno isprepletena kroz ljudsko energetsko tijelo, onda su Zmajeve linije energetski meridijani planete kao svjesnog i živog Bića koje pružaju energetsku i duhovnu podršku Čovjeku kao svjesnom Biću na putu prisjećanja da je svojom mikro razinom postojanja dio Jednote na makro razini Univerzuma.
Moj je život niska sinkroniciteta koji uvijek iznova potvrđuju onu davnašnju Kristovu: “ Tražite i dat će vam se. Kucajte i otvorit će se.“
Bilo je dovoljno zatražiti da dobijem informaciju o najbližoj zmajevoj liniji i iz mene je izronila spoznaja da je moje putovanje zmajevom linijom Dalmacije započelo u davnom djetinjstvu posjetom Visovcu.
S pomalo djetinjim osmijehom na licu pomislih kako je sjajno što slučajnosti ne postoje pa je ona moćna sila sveznajuća s razlogom potakla arheologa amatera Alena Mandića da u trenutku osobnog nadahnuća posluša svoju nutrinu i povuče na karti liniju od Visovca preko Varvarije na Bribirskoj glavici i drevne Asserije do rimskog hrama u Ninu, na sjeverozapad do Pule i na jug do templarske tvrđave na Rhodosu. Slušajući svoje osobno nadahnuće pozvah dragu Suputnicu s duhovnih staza na novo istraživačko putovanje Duše.
Mistično putovanje moglo se nastaviti, a na zanimljivim putovanjima, iako se čini da ih sama odabirem, Nebo mi uvijek dodijeli sjajne Suputnike, one nefizičke nazvane Anđelima koji me nepogrešivo, kroz osjet intuicije, dovedu na cilj i one fizičke, nazvane Zemaljskim Anđelima, koji upute Anđeoskih nebeskih pomagača provedu u zemaljsko djelo.
Hvala ti, draga Sistar, što su tvoja stopala putovala uz moja istim mističnim energetskim putevima, što je tvoja Duša dijelila iskustvo radosti moje Duše dok si se začuđeno osvrtala na ogromnim megalitskim kamenim blokovima Asserije tražeći neko razumno objašnjenje za njihovo postojanje. Znaš, na trenutak sam mogla oko nas jasno osjetiti energiju staroslavenske Božice proljeća čije ime nosiš u ovom životu.
Čudesna magija Vilinskih energija plesala je oko nas posred prirodne divljine kojom se okružilo kameno megalitsko zdanje prepušteno tišini osame, rijetkim Putnicima i opojnim mirisima divljeg bilja. Krajolik je mirisao na besmrtnost okupanu zlatnim sjajem smilja. Iz davnašnjih vremena do mene je preko zvuka riječi našeg razgovora dopirao čipkani ples bajnih Djeva čuvarica Vilinske misterije. U dolini podno usnulog grada njihale su se na vjetru krošnje jablana.
Na Asseriji je tako beskrajno lako porinuti u neko pradavno vrijeme čuvano misterijom megalita usred ničega. Na Asseriji je tako lako, poput Druidskih svećenika, upravljati vremenom pa sparni dan u samo nekoliko trenutaka transformirati u ugodno ranojesensko vjetrovito osvježenje. Na Asseriji je tako lako bivati i u tom bivanju uživati svakim najmanjim djelićem svog Bića. Mjesto je to na kojem mi je do srca doprlo slavljenje prirodnih ciklusa predaka pradavnih Kelta. Iako ćete ponegdje pročitati da je Asseria nestali stari rimski grad, ne vjerujte slijepo onome što nazivaju povijesnom činjenicom, zaronite u meditativno bivanje svoje Duše i uronite u srž megalita koji nose kodove i zapise pradavnih božanskih vremena koji se otimaju zaboravu.
Osmjehnem se svaki put na djelomično ogoljeno povijesno prikazivanje čudesnog energetskog mjesta na kojem oni otvorenog srca osjete zov svoje Duše i smiraj svojih traganja.
Bribirska glavica
Na istoj pravocrtnoj liniji, dvadesetak kilometara jugoistočno, na putu prema Skradinu, iza tragova posljednjeg rata, izranjala je mistična Bribirska glavica. Mjesto je to na kojem, ako dovoljno dugo ostanete, još možete čuti zvukove smijeha dvorskih dama i osjetiti plesni korak hrvatskog plemstva koji odzvanja po dobro očuvanim rimskim mozaicima. Zaronite li dublje u tišinu Duše možda vam kao i meni, iz mistične izmaglice koja u rani suton obavija brdo na kojem je odavno prestala postojati rimska Varvaria, u susret iznjedri misterija Avalona.
Kao u nekom polusnenom stanju osjetila sam nevjerojatnu energetsku slojevitost proteklih vremena daleko starijih od onih koje sam svojim ljudskim umom pretpostavljala. Svećenice mitskog Avalona okruživale su megalitske zidine drevnog grada, s rukom u ruci, s mističnom tišinom u pogledu. Dugi bijeli velovi s njihovih crnokosih glava vijorili su na blagom povjetarcu ujedinjeni u ritualu čuvanja tajne ovog prostora, tajne čuvane posvećenom energijom prvih mudrih čarobnjaka.
U zraku se mogla osjetiti suza i osmijeh baš poput suze i osmijeha opisanih perom Halila Džubrana. Mjesto je to koje vas na odlasku poziva da se opet vratite i uronite u svetu tišinu pradavnih vremena tražeći odgovore na pitanja koja vibriraju unutar vas dok začuđeni vremenskom slojevitošću postojanja s poštovanjem odlazite u svakodnevicu beskrajno daleku od istinskih prisjećanja Duše.
Prolazili su mjeseci u kojima me ponekad iz daljine dozivao zov tragalaštva. Na krajnjoj postaji energetskog dalmatinskog toka očekivao me Nin, gradić u kojeg sam se davno zaljubila na prvi dolazak :-). Gradić u kojem sam u proteklim vremenima tražila svoje smiraje dočekao me kao duhovno kraljevsko Biće, okupan nebeskim vatrometom koji se ogledao na uljanoj bonaci mora.
Rimski hram u Ninu
Prizor koji me ostavljao bez daha, bijaše to prizor koji je ganuo ovu moju Dušu lutalicu koja vječno traga za Istinom postojanja. Duboka zahvalnost preplavila je moje Biće. Na kraju dalmatinske zmajeve linije smjestili su se ostaci najvećeg rimskog hrama na istočnom Jadranu iz vremena, kako povjesničari kažu, rimskog grada Aenona.
Stari kraljevski grad Nin je otočić, površinom nešto veći od otočića Visovca s početka ovog putopisa, no energijom duboke tišine koja produbljuje zahvalnost postojanja potpuno identičan onoj energiji dubokog mira koja okružuje Visovac i prebiva u njegovim stjenovitim temeljima. Davno prije saznanja o zmajevoj liniji Dalmacije odlazila sam na ostatke rimskog hrama uživati u mističnosti ninske tišine.
Danas sam zastala u središtu hrama i nježno sklapajući kapke otplovila na meditativno putovanje Duše niz energetsku zmajevu liniju povezujući unutar sebe čudesnost svih dalmatinskih točki smještenih na istoj zmajevoj liniji. Val čiste energije života uranjao je u moje srce. Prepuštala sam se nježnom iscjeljivanju sjedinjena s valom iz davnina podno zvjezdanog neba duboko svjesna da je i ovo samo još jedna točka na gustoj energetskoj mreži Zemlje, samo još jedno mjesto s kojeg je lakše nego drugdje prepustiti se ružičastom vrtlogu božanskih energija iscjeljenja i samospoznaje.
Na kraju vas ostavljam da sami spoznajete kakva to čudesnost u istu liniju spaja templarsku tvrđavu na grčkom Rhodosu s franjevačkim samostanom na otočiću Visovcu, brojnim hramovima u starohrvatskoj prijestolnici rimskog imena Varvaria na Bribirskoj glavici, drevni rimski grad liburnskog prjekla Asseriju s najvećim rimskim hramom na istočnom Jadranu, u srcu kraljevskog grada Nina i Augustov hram u Puli?
Jesu li zaista posve slučajno hramovi i kraljevski gradovi nastajali na nasumično odabranim mjestima ili su za njihovu gradnju pomno birane posebne energetske točke planete? Što je to što su drevni mudraci znali, a današnjem Čovjeku je ostalo skriveno s one strane zaborava?
Autor: Ozrenka Kamber, Angelic Soul of Light
Foto: Visovac, screenshot Youtube
E-mail: [email protected]
Facebook stranica: www.facebook.com/umjetnostduse
Web: www.centarsoulart.com