Liječnik ili iscjelitelj prvenstveno liječi svojom dušom. On pacijentima prenosi svoju ljubav i vještinu ljubavi – upravo u tome se i sastoji glavno liječenje. Poznato je da isti lijek prepisan od strane različitih liječnika daje različit učinak, odnosno – primarno liječenje je informacijsko.
Vidio sam da moje „iscjeliteljstvo” pruža samo određeno vremensko odlaganje i da ono u krajnjem ishodu ne donosi ništa dobro. Odmah sam otišao u crkvu, gdje sam se molio, obraćajući se Bogu da mi ne dozvoli da pomognem pacijentu ako će to naškoditi njegovoj duši.
Tada sam shvatio da ljudima treba pomagati, ali da to treba činiti pravilno. Postalo mi je jasno zašto liječnici žive kraće od ljudi koji rade u drugim profesijama.
U suštini, liječnik i iscjelitelj ne liječe – oni samo olakšavaju patnje pacijentu i pomažu mu da ozdravi. Isusu Kristu je prilazilo na tisuće bolesnih ljudi, ali on je liječio samo mali broj njih – one koji su bili spremni, odnosno koji su sami prošli veći dio puta.
I nije ih slučajno pitao – vjeruju li? Jer, što je stremljenje ka Bogu snažnije, to će svaka kardinalna promjena moći manje nauditi duši.
Odakle se pojavila fraza: „Nitko nije prorok u svom selu”? U svom selu Krist nikoga nije mogao izliječiti. On je za sve mještane bio samo sin Josipa, drvodjelje. Riječi gore navedene izreke, koja je postala poznata, Krist je izgovorio napuštajući svoje rodno mjesto.
Ako je liječnik ili iscjelitelj u prošlom životu bio vjernik i ako mu je duša puna ljubavi, onda mu iskrena želja da pomogne bolesnim ljudima neće naškoditi. On ne kažnjava sebe ako nije u mogućnosti da pomogne niti se ljuti kada se pacijent neprilično ponaša.
„Kada u sobu pacijenta uđe pravi liječnik – govorio je V. N. Behterev – pacijent se odmah osjeća bolje”.
Drugim riječima, liječnik/iscjelitelj prvenstveno liječi svojom dušom. On pacijentima prenosi svoju ljubav i vještinu ljubavi – upravo u tome se i sastoji glavno liječenje.
Bez osobnosti liječnika nema medicine. Liječnik ili iscjelitelj koji teži da spozna svoju dušu, koji osjeća vezu između duše i tijela, daleko bolje može shvatiti kako se pacijent osjeća i može pravilno postaviti dijagnozu.
Osobnost liječnika ili iscjelitelj je posebno značajna za medicinu na istoku.
Moja poznanica, Kineskinja, koja se bavila akupunkturom, pričala mi je o tome kako joj je dugo dosađivala žena, koja je imala znanje i diplomu akupunkturologa.
– Bockam iste te točke kao i ti. Objasni mi kako to da ti postižeš odličan efekt, koji kod mene praktično izostaje?
Moja poznanica joj je otkrila tajnu. A tajna se krije u njoj samoj: da treba biti bolji čovjek, raditi na sebi.
Poznato je da isti lijek prepisan od strane različitih liječnika daje različit učinak, odnosno – primarno liječenje je informacijsko.
Odlomak iz knjige «Dodir s budućnošću», knjiga 4. «Dijagnostika karme»
Knjige i više o Lazarevu na: aruna.rs
