Najčešće razlog zbog kojeg se pojavio napadaj nije niti intenzitet događaja, niti situacija koja se događa, već naš doživljaj tog događaja koji je prouzročen nekim mentalnim procesima koji su pohranjeni puno prije u životu.
Mentalni sklop je onaj koji upravlja rezultatima, ponašanjem i zdravljem. Mozak je taj koji omogućava i onemogućava sve životne funkcije.
Lijepo je kada imamo mogućnost automatski funkcionirati bez razmišljanja u većini fizioloških i ne samo tih već i nekih viših potreba, no onda kada se pojavi automatsko ponašanje tijela kao što je panični napadaj čovjek se zapita jesmo li sami u ovom tijelu i što to pokreće neke mehanizme uma kada ne možemo protiv njih.
Programi uma koje stječemo kroz život poprilično su autentični u svakog čovjeka što zbog vlastitog iskustva što zbog načina razmišljanja o tim iskustvima.
A panični napadaj se javlja kao odgovor na nešto što se događa u vašoj realnosti kada se sretnu dva unutarnja programa koja su kontradiktorna i najčešće kao treća komponenta triger situacija koja je vanjski pokretač unutarnjeg procesa.
Situacija u kojoj se nalazi osoba koja je prvi put dobila napadaj, sigurno je razlog zašto se napadaj pojavio kao reakcija, no po toj situaciji u kojoj se nalazite ne možete odrediti koji to mentalni mehanizam pokreće tjelesnu reakciju-napadaj, tim više što ste sigurno i prije u životu imali stresna razdoblja možda i daleko stresnija od onog koje se upravo događa no pravila za aktivaciju paničnih napadaja su drugačija.
Najčešće razlog zbog kojeg se pojavio napadaj nije niti intenzitet događaja, niti situacija koja se događa, već naš doživljaj tog događaja koji je prouzročen nekim mentalnim procesima koji su pohranjeni puno prije u životu.
Oni od nas najčešće traže zadovoljenje nekih potreba koje su utemeljene na traumama iz djetinjstva ili odrastanja kada se od nas zahtijevalo da budemo ono što nismo i ono tko nismo, kada smo morali zadovoljiti neke tuđe potrebe i u realnosti proizvesti točno određenu i očekivanu sliku kojoj smo pripisali određeni značaj i koja nam treba samo zato da bi zadovoljili želje ega, odnosno nahranili traumu.
Najčešće slika kojoj težimo obilježava nas na određeni način i omogućava da o sebi mislimo kao o dobroj i uspješnoj osobi , jer zapravo to mišljenje o sebi izvorno nemamo pa nam treba vanjski utjecaj da zadovolji taj unutarnji loš osjećaj.
No, dobro znamo svi da unutarnji nedostatak ne može nadomjestiti niti jedan vanjski utjecaj koliko god mi težili njemu.
Unutarnji nedostatak se mora nadomjestiti na izvoru gdje je i nastao.
Da bi tako nešto uspjeli moramo se baviti sobom, prepoznati mentalne procese koji su blokirajući, suočiti se sa prošlošću i otpustiti je.
Onda kada otpustimo traume iz prošlosti koje su nas odredile kao takve osobnosti, tada možemo i voljeti sebe i osjećati se dobro i u konačnici ukloniti simptome kao što su panični napadaji.
Iz dosadašnje prakse u radu sa ljudima najčešći mehanizam koji pokreće panični napadaj je onaj proizašao iz odgoja na našim prostorima, kada su nas uvjeravali da moramo biti najbolji i puno toga postići, a istovremeno nam utkali uvjerenja koja ukazuju na to da je uspjeh nemoguć.
No, ima i onih mehanizama koji onemogućuju rast i razvoj, koji tvrde da smo nesposobni ili nismo zaslužili rezultate dok istovremeno mislimo o sebi i da smo loši odnosno nesposobni za promjenu. Netko nas je uvjerio u to.
Otpustiti mehanizme, moguće je. S njim uklanjamo i panični napadaj.
Melita Manojlović, life i business coach, NLP trener [email protected]
melitamcoaching.com
https://www.youtube.com/channel/UCOTQ-Js7HWmNOPjLNSPN8FQ