Tek sam neki dan osvijestila kada i na koji način analiziram i procijenjujem svoje odluke. Naravno, radim to potpuno nesvjesno, neplanirano, potpuno spontano i bez predumišljaja. Nikad uz sebe nemam papir i olovku, ne bilježim ništa, jednostavno samo pomislim, proanaliziram i dam ocjenu onoga što sam učinila, odnosno onoga što nisam.
Jedino što je uvijek, ali baš uvijek isto jest trenutak u kojem to napravim.
Taj trenutak zove se sutra.
Najbolja analiza koju donesem, uvijek je ona donesena – sutra.
Sutra, ta pametna i mudra pozicija u našem životu – ona koja zna sve o našemu jučer, ali baš ništa o našemu sutra, uvijek nam je nekako nedostižna, trčimo za njom kao za neuzvraćenom ljubavi, ne dohvatimo je nikada, ali baš uvijek objeručke prihvatimo ono što nam ima reći o jučer, pogađate opet, onom našem.
Znam, zvuči potpuno zbunjujuće, ali zapravo je vrlo jednostavno – kada se nađete pred trenutkom odluke, zapitajte se što ćete o tome misliti sutra.
Koliko puta vam se dogodilo da ste samo dan nakon neke odluke sami sebi bili smješni što ste propustili neku priliku, što ste se bojali nešto učiniti, što niste imali samopouzdanja i vjere u sebe, što to jednostavno niste učinili.
Iz dan nakon perspektive vaš strah izgleda smiješno i neopravdano. Gledaj, što se dogodilo? Sve je isto kao i jučer, pitanje je jedino što je s tobom? Jesi li bolji, ili gori nego što si bio jučer?
Jedina promjena koja se događa u našem životu smo mi sami i ono što odlučimo napraviti za sebe. Ili, ne napraviti. Sutra nam baš uvijek sugerira da napravimo, em zbog smiješnih razloga koje imamo da bismo opravdali odustajanje, em zbog toga što ćemo u slučaju odustajanja sutra biti gori nego što smo to danas.
Sutra vam je kao konkretan frajer. Ne filozofira. Stavlja stvari na svoje mjesto.
Ponekad se ne čudim što nam je svima zaista teško živjeti u sadašnjem trenutku.
Sadašnji trenutak može biti zastrašujuć, pogotovo kada moramo donijeti neke odluke. Imaš osjećaj kao da stojiš na raskrižju svjetova – svjetova koji su bili i svjetova koji će biti – svoje prošlosti i budućnosti. I kod najbezazlenije odluke koju trebaš, ili želiš donijeti, u tom sadašnjem trenutku ti si sve ono čime te zadužila tvoja prošlost, i sve ono što od tebe očekuje tvoja budućnost.
Nerijetko borba tih dvaju titana potpuno zamuti pogled na ono o čemu trebaš donijeti odluku. Zamuti sa strahom, nepovjerenjem, sa cijelim kompletom tvog emocionalnog stanja (sranja) koje preuzima kontrolu nad tobom i nokautira cijelu razumsku posadu u tvome mozgu. U prvoj rundi.
Ne treba zanemariti ni razmjere katastrofe koje bi naša odluka mogla pokrenuti. Ako odlučimo nešto napraviti, a to isto se slučajno izjalovi, pođe po krivom, odvije se onako kako nam se ne bi svidjelo – već pod nogama osjećamo pomicanje tektonskih ploča. Zar se već do sada nismo uvjerili da svijet ne staje i zbog nemjerljivo većih stvari nego što su naši osobni podvizi, odluke i pokušaji.
Ta, uvjerili ste se u to već toliko puta!
Da, taj sada može biti zaista zastrašujuć, ali nikada toliko da mu se sutraneće nasmijati ravno u lice i reći: Pretjerao si, kao i obično!Trebao si to učiniti! Ili, pak: Dobro da si to učinio! Nije bilo ni približno zastrašujuće koliko je (tebi) izgledalo!
A tko se zadnji smije… obično je u pravu.
Da, sutra je u cijeloj ovoj priči realni cinik. Pomalo i onaj koji radi račune bez krčmara. Sudi iz svoje udobne fotelje, a da nikada, baš nikada nije djelovao sa terena.
Ipak, možemo li od tog sutra nešto naučiti?
Taj sutra smo zapravo mi sami koji promatramo sebe i svoje odluke, činjenja i propuste s poželjne distance. Distance u kojoj su stvari jednostavno takve kakve jesu. Ogoljene. Realne. Bez onog teškog emocionalnog ogrtača koji vučemo sa sobom svakoga dana, u svakome trenutku.
Ako se osvrnemo unatrag i pokušamo se sjetiti kako se osjećamo dan nakon što donesemo neku odluku, na nešto se odvažimo, od nečega odustanemo – cijela filozofija svela bi se na sljedeće:
Ono od čega danas odustajem, sutra kažem – trebala sam pokušati.
Ono čega se danas bojim, sutra shvatim da nije bilo mjesta za strah.
Ono na što se danas odvažim, sutra kažem – sva sreća da jesam!
Uvijek, ali baš uvijek nam taj sutra poručuje da onaj teški ogrtač pun strahova, nedoumica skinemo i pogledamo se iz perspektive u kojoj ćemo biti sretni što smo se odvažili učiniti ono što smo htjeli.
Ako ikada trebate čvrsto zakoračiti u sutra (što svi neprestano i neopravdano radimo svakoga dana), učinite to kada se nađete pred onime što vam nije lako učiniti, a znate da će biti dobro za vas. Pogledajte tu strašnu zvijer koja stoji ispred vas očima svoga sutra i gledajte kako nestaje, a na mjestu na kojem je stajala otvaraju se novi putevi i prilike.
Izgleda da sutra ponekad zaista zna biti pametniji od danas.
Ipak, prema toj spoznaji odnosite se s oprezom i vjerujte joj u iznimnim situacijama.
Ovo je jedna od njih.
Jana Krišković Baždarić, 33etc.blog
