Ugoditi drugima je zamoran stav, zbog čega se često pretvara u mač s dvije oštrice. Ljudi koji žive tražeći odobrenje drugih mogu zadržati ovaj način života neko vrijeme. Ali kada energije počnu opadati, preplavi ih osjećaj slabosti od kojeg ne mogu pobjeći, jer nemaju alate i potrebne referentne točke za obnovu samopoštovanja.
Mnogi ljudi očajnički žele ugoditi drugima. Potrebno im je odobrenje drugih, bez kojeg ne mogu donositi odluke, birati bez sumnje i osjećati se sigurnim u svoje izbore.
Problem je u tome što ta potreba postupno uništava samopoštovanje, uz to što je pokušaj udovoljavanja drugima pod svaku cijenu iscrpljujući i depresivan.
“S evolucijske točke gledišta, udovoljavanje drugima jednako je prihvaćanju od strane stada, a to je povezano s većom vjerojatnošću zaštite, a time i preživljavanja”, dodaje psihologinja i psihoterapeutkinja Laura Bottegoni.
S druge strane, potreba da se udovolji drugima smatra se iracionalnim očekivanjem, jer podrazumijeva perfekcionistički i nedostižni cilj – nemoguće je ugoditi svima.
Iz tog razloga, opsesivna potraga za odobravanjem drugih u većini slučajeva stvara osjećaj bespomoćnosti. Zapravo, ljudi koji žive na ovaj način prisiljeni su drastično promijeniti svoj način postojanja ovisno o kontekstu.
Ovaj stav stvara napetost koja se često manifestira u napadima tjeskobe.
Težnja da se ugodi drugima dovodi do odbijanja
Albert Ellis, otac ABC modela, vjerovao je da velik dio naše patnje ovisi o našem tumačenju stvarnosti, a ne o samoj stvarnosti. Stoga mnoge iracionalne misli koje usvajamo samo stvaraju bol. Preispitivanje i eliminiranje ovih misli put je do razuma koji, posljedično, rezultira boljim osjetilnim životom.
Zanimljivo, kada pokušavamo ugoditi drugima, jedino što dobivamo u većini slučajeva je odbijanje. Ovo odbijanje nas posebno boli i kosi se s našim osobnim uvjerenjem da će me “ako sam ono što drugi žele – prihvatiti”. Ovaj nesklad između vjerovanja, djelovanja i odgovora koji primamo je ono što uzrokuje bol i patnju.
Ipak, umjesto da pratimo svoj stav i pokušavamo jednostavno biti ono što jesmo, tipična reakcija je da se pokušamo još više prilagoditi onome što mislimo da su karakteristike kako bismo zadovoljili druge. Tako potraga za odobravanjem počinje biti iscrpljujuća utrka.
Možda se u početku svidimo servilnoj osobi, ali dugoročno taj ugodan osjećaj nestaje i pretvara se u odbijanje. Umjetna, lažna osoba, nesposobna za bilo kakvu usporedbu, nije zanimljiva. Taj je fenomen osobito vidljiv u nekim vezama: isprva svi izgledaju divno, ali s vremenom ogorčenje počinje rasti.
Zamislite koliko je teško stvarno poznavati osobu koja se ne pokazuje onakvom kakva jest. Ne znamo tko je ona, nema svoj glas, pokušava predstaviti ono što vjeruje da su očekivanja drugih.
“Ne znam ključ uspjeha, ali znam da je ključ neuspjeha pokušati ugoditi svima.” – Woody Allen
Skrivena strana traženja odobravanja
Ugoditi drugima je zamoran stav, zbog čega se često pretvara u mač s dvije oštrice. Ljudi koji žive tražeći odobrenje drugih mogu zadržati ovaj način života neko vrijeme. Ali kada energije počnu opadati, preplavi ih osjećaj slabosti od kojeg ne mogu pobjeći, jer nemaju alate i potrebne referentne točke za obnovu samopoštovanja. U ovom trenutku osoba može reagirati agresivno.
Svi dostižemo granicu svoje simulacijske sposobnosti. Koliko god bili zadovoljni s drugima, pritisak će se pojaviti prije ili kasnije. Osjećaj da više ne možemo predstavljati ulogu koja nam ne pripada postaje nepodnošljiv. Tako se čak i najintenzivnije veze mogu ohladiti u trenu.
Ljudi koji se pretjerano brinu o mišljenju drugih često žive život u smislu “sve ili ništa “. Nisu u stanju usmjeriti pozornost na različite ciljeve pa kad im nešto dosadi, prelaze izravno na drugi, zaboravljajući prethodni. Od najboljih prijatelja odjednom postaju kao stranci.
Ovakav način djelovanja je vrlo štetan. Mnogi ljudi to koriste za manipulaciju, drugi zato što jednostavno ne znaju kako se zdravo odnositi i imaju tako nisko samopoštovanje, jer misle da bi svatko pobjegao da zna onu pravu osobnost.
Rad na samopoštovanju, mijenjanje i prihvaćanje onoga što u danom trenutku ne možemo promijeniti čvrsti su stupovi zdrave društvene neovisnosti. Neovisnost koja znači autonomiju, temeljni je zaštitni faktor od emocionalne ovisnosti.
lamenteemeravigliosa.it/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
