Onoliko koliko je bitno ono što nam se događa u životu, svi izazovi koji su nam s namjerom stavljeni na put, toliko su bitne i naše reakcije na njih. Tek kad naučimo da naše reakcije kroje daljnje ishode, vidjet ćemo koliko puta smo mogli ublažiti posljedice i skrenuti na sasvim drukčiji put!
Kad naučimo pravilno reagirati na vanjske podražaje, uspjet ćemo i iz onih bolnih iskustava izvući pouku bez gorkog okusa na usnama i ožiljaka na duši. Kako onda smiriti ego, umanjiti bijes, stišati buku u glavi i sabrati misli?
Događaju nam se svakodnevno iskustva koja nas privremeno izbace iz kolosijeka, čak i kad si ne dopuštamo da klonemo, ne možemo se ponekad odmaknuti od straha, kukanja, brige. Dopustimo mislima da vrludaju, donosimo kojekakve zaključke, nesvjesno kreiramo još veći strah i sumnju. U momentima razdora između onoga što smo željeli privući, i onoga što nam je došlo, moramo shvatiti jednu stvar.
Moglo je biti puno gore za vas. Ono što trenutno smatrate lošim, groznim, neželjenim, zapravo je moguća blaža verzija onoga što se uistinu moglo desiti, da ste nastavili tim određenim putem. Kad naiđete na toliko velik problem, svemir vas upozorava da se vratite ili promijenite smjer, ako vam to iskustvo unosi tjeskobu u biće, udaljava od one sretne verzije vas.
Tad, umjesto da se pitate zašto, da očajavate, trebate biti sretni jer su se stvari baš tako posložile. Lekcija je servirana, kako biste naučili kojim putem trebate krenuti i na čemu morate dodatno poraditi da biste u budućnosti izbjegli sličan ishod. I ne, nemojte se zamarati se svim mogućim ishodima. Jer, ishod je trebao biti samo jedan, onaj koji se dogodio.
Ako vjerujete u to da se sve događa s razlogom, onda znate da je svako zlo bilo za neko veće dobro, kreiralo je ovu verziju vas, koje ne bi bilo da ste koračali lakšim putem. I zaista, ono što nam se događa nije nebitno, ali nije niti presudno za budućnost, koliko o svemu presuđuju naša uvjerenja, misli, postupci.
Ako se u tim teškim lekcijama pokažete kao kukavica, onaj koji će rado ići linijom manjeg otpora i tražiti sto razloga da se odmakne od sebe i ne nauči lekciju, daljnji ishodi neće biti dobri za vas. Jer, odgurivanjem istine koliko god ona bolna bila, vi ste stopirali svoj rast i odlučili ne prihvatiti odgovornost za ono što vam se dogodilo.
Ponekad, ono što nam se dogodilo nije nužno iskreirano našim mislima, koliko su tu upleteni prsti sudbine, ali morate naučiti prihvatiti odgovornost za svoje reakcije. Njima itekako krojimo svoj život i bojamo iskustva. O našim reakcijama ovisi kakav ćemo ratnik biti, koliko ćemo se boriti i vjerovati u bolje sutra.
Ne valja pognuti glavu pred životom, odustati kad je teško, prepustiti se malodušnosti i sumnji, te time uvećavati šanse da se teško razdoblje dodatno produži. Trebalo bi stati na loptu, zagristi se za usnu i reći ja to mogu, ja to hoću, ja ću to riješiti.
Izvući pouku i zahvaliti se jer nije prošlo još teže i gore, zahvaliti se na prilici da otvorite oči ali ovaj put svijet vidite kristalno jasno, i na svaku lekciju gledate s divljenjem i strahopoštovanjem. Jer, na vrijeme su stvari krenule onim smjerom koji je dobar za vas, na vrijeme ste progledali i odlučili da vaše reakcije neće biti razlog vaše propasti i valjanja u glibu, na istom mjestu.
Odlučili ste svjesno kreirati svoje misli, shvatili da sve ono što nam se događa zapravo ovisi o našim reakcijama. Da postoje i oni koji ono loše znaju pretvoriti u dobro, i stremite tome, kad vas život idući put iznenadi i baci na koljena, da bi testirao vašu snagu volje.
Tek kad naučite da naše reakcije kroje daljnje ishode, vidjet ćete koliko puta ste mogli ublažiti posljedice i skrenuti na sasvim drukčiji put. Ali niste, jer trebali ste duže vremena da shvatite gdje pripadate i kako ćete ondje doći, kojim lekcijama ćete pokazati zube i smijati se kao dijete kad se život ne posloži odmah onako kako ste zamišljali.
Ali, ne brinite. Dokle god imate entuzijazma, dok ste otvorena srca i raširenih ruku za nova iskustva, posložit će se jednog dana sve ono što ste proživjeli, utabati vam put u život kakav ste zaslužili živjeti.
Marija Lombarović
https://www.facebook.com/Lombarovic/
https://marijalombarovic.wordpress.com/
