“Rijetko naiđem na mirnu reakciju, a još rjeđe da netko uživa u ovoj vježbi. Neki plaču ili su blizu suza, neki se razljute, neki omalovažavaju izgled svog lica ili karakterno svojstvo, a neki uporno tvrde da to ne mogu učiniti.”
Bez obzira koji je pacijentov problem, ono od čega počinjem u radu sa svakim jest: voljeti sebe. Ljubav je čudesan lijek. Ako volimo sebe, događaju nam se čuda u životu. Sebe treba visoko cijeniti i biti zahvalan na čudu života!
Pritom, ne mislim na sujetu, aroganciju, niti na uobraženost, jer to nije ljubav. To je samo strah. Zamolim pacijenta da uzme malo ogledalo, pogleda se u oči, izgovori svoje ime i kaže: “Volim te i prihvaćam te točno takvog kakav jesi.” Mnogima je to vrlo teško.
Rijetko naiđem na mirnu reakciju, a još rjeđe da netko uživa u ovoj vježbi. Neki plaču ili su blizu suza, neki se razljute, neki omalovažavaju izgled svog lica ili karakterno svojstvo, a neki uporno tvrde da to ne mogu učiniti.
Imala sam pacijenta koji je čak bacio ogledalo u drugi kraj sobe i pokušao pobjeći. Trebalo mu je nekoliko mjeseci da uspostavi vezu sa sobom u ogledalu.
Ja sam se godinama gledala u ogledalo samo s kritikom na usnama prema onome što sam vidjela u njemu. Prisjećam se beskrajnih sati koje sam provela čupajući svoje obrve da bih izgledala prihvatljivije.
Sada mi se to čini smiješnim. Sjećam se, također da sam se plašila pogledati sebi u oči. Ova jednostavna vježba s ogledalom i otkriva mi mnogo. Za manje od sat vremena mogu otkriti kakav je problem osobe koja koristi ogledalo.
Ljubav je, za mene, prihvaćanje sebe do tog stupnja da srce ispune i preplave osjećaji. Ljubav može ići u bilo kojem pravcu. Možete osjećati ljubav prema:
-samom procesu života,
-radosti da živite,
-ljepoti koja vas okružuje,
-drugoj osobi ili osobama,
-znanju,
-procesu razmišljanja,
-svojim tijelima i načinu njihova funkcioniranja,
-životinjama, pticama i ribama,
-vegetaciji u svim njenim oblicima,
-Svemiru i njegovim putevima, Bogu…
Što vi možete dodati na ovu listu?
Pogledajmo neke od načina koji pokazuju da ne volimo sebe: Beskrajno se grdimo i kritiziramo. Maltretiramo svoja tijela lošom prehranom, alkoholom i drogama. Odabiremo vjerovati da nas nitko ne voli. Bojimo se naplatiti pravu cijenu za ono što radimo. Stvaramo bolesti i bol u našim tijelima.
Odugovlačimo sa stvarima koje bi nam donijele dobro. Živimo u kaosu i neredu. Zadužujemo se i preuzimamo previše obveza. Privlačimo prijatelje i ljubavnike koji nas ponižavaju.
Što biste ovoj listi vi mogli dodati?
Nedostatak samopouzdanja drugi je način nedostatka ljubavi prema sebi. Tom je bio dobar slikar i imao je dosta narudžbi od bogatih klijenata. Ali nikad nije imao dovoljno novca. I nikada nije naplaćivao svoj rad onoliko koliko je u njega ulagao. Svaki čovjek koji vjeruje u sebe i svoje djelo, treba naplatiti ono što prodaje. Bogati ljudi vole dosta platiti ono što dobivaju jer im to daje još više vrijednosti.
Još nekoliko primjera:
Naš je partner umoran i mrzovoljan. Mi se odmah pitamo što smo učinili da je on takav. Izveo nas je jednom ili dva puta i nije više nikada nazvao. Mi odmah mislimo da nešto nije u redu s nama. Naš je brak završio razvodom i sigurni smo da mi snosimo krivicu za neuspjeh.
Bojimo se pitati za povišicu. Naše tijelo ne odgovara manekenskim standardima iz modnih časopisa i zato se osjećamo inferiorno.
Nismo uspjeli nešto prodati ili dobiti i odmah smo uvjereni da nismo dovoljno dobri. Bojimo se intimnosti i ne dopuštamo nikome da nam se približi pa živimo sami. Ne možemo donijeti odluke jer smo uvjereni da će biti pogrešne. Kako vi izražavate svoj nedostatak samopouzdanja?
Savršene bebe
Kako ste savršeni bili kao beba! Bebe ne moraju ništa posebno činiti da bi bile savršene jer su već takve rođene i ponašaju se kao da to znaju. One znaju da su središte svemira. Ne boje se tražiti što žele. Slobodno izražavaju svoje osjećaje.
Svi znaju kada su bebe ljutite – ne samo u obitelji, već i u cijelom susjedstvu. Ali, znate i kada su sretne jer tada njihov osmijeh ozari cijelu sobu. Bebe su pune ljubavi. Sitne bi bebe umrle da ih nitko ne voli.
Jednom, kada odrastemo, naučimo živjeti bez ljubavi, što bebe ne bi mogle podnijeti. Bebe vole svaki dio svojega tijela, čak i svoj izmet. One su nevjerojatno hrabre. I vi ste bili takvi. Svi smo mi bili takvi.
A onda smo počeli slušati odrasle oko sebe koji su naučili da se svega boje i odrekli smo se svoje vlastite veličanstvenosti. Nikada ne vjerujem pacijentima koji me pokušavaju uvjeriti da su grozni i da ih nitko ne voli. Moj je posao da ih vratim u stanje duha kada su znali kako voljeti sebe.
Louise L. Hay “Kako iscijeliti duh i tijelo”
