Kad me pitaju što znači istinska ljubav, kažem: to je sloboda. Ako te netko voli, neće te vezati – otvorit će ti vrata.
U današnjem svijetu sve više obitelji se raspada, čak i one koje su naizgled bile najstabilnije. Pitate se zašto? Jer ljudi nisu istinski spremni za zajednički život. Vole ideju ljubavi, ali ne razumiju njezinu stvarnu dubinu. Žele vezu, ali ne znaju živjeti u njoj.
Na početku svake veze često zavlada snažna strast – eksplozija emocija, fizička privlačnost, osjećaj intenzivne povezanosti. No, to nije ljubav. To je prolazna vatra. A kada se strast istroši, iza nje ostaje navika… i ono najopasnije – osjećaj posjedovanja.
Kada se brak dogodi prerano
Često čujem priče: “Stupila sam u brak sa 17 godina. Mislila sam da je to ljubav. On je bio 14 godina stariji. Uvjeravao me da me voli, i vjerovala sam mu. Ali već nakon nekoliko mjeseci, obiteljski život postao je teret. On bi ostajao na poslu do kasno, ja bih izlazila s prijateljima nakon fakulteta. On je želio da ga čekam kod kuće. Počele su svađe. Sve se pretvorilo u zatvor. A nismo još ni počeli živjeti.”
To nije ljubav. To je zabluda o ljubavi. I zato govorim: ne žurite u brak, posebno dok ste mladi. Jer ako niste dovoljno svjesni sebe, nećete znati ni tko je osoba kraj vas.
Klin se ne izbija klinom
Nakon razvoda, mnogi odmah skaču u novu vezu. Misle da će tako zaboraviti bol, izliječiti se. No rana koju nisi iscijelio ne nestaje – samo je skrivaš ispod novih riječi, novih dodira, novih obećanja.
U toj žurbi prihvaćamo pažnju nekoga novog. Osjećamo da “možda ipak ima nade”. Ali i ta iluzija brzo nestaje. Jer ta nova osoba možda ne podržava tvoj put, tvoju karijeru, tvoju strast.
Možda želi da se prilagodiš, da se promijeniš, da se umanjiš. A kad ni to ne uspije, ponovno shvatiš: moram stati, disati i pronaći sebe, prije nego ponovno izgubim sebe u drugome.
Ako netko nije spreman za ljubav
Ljubav nije stvar sreće, ni slučajnosti. Ljubav zahtijeva spremnost – svijest, zrelost, odgovornost. I mnogi nisu spremni.
Zaljube se, vjenčaju, a onda… ograničenja, ljubomora, kontrola. “Ne nosi mini suknju!” “Ne gledaj druge muškarce!” “Zašto nisi doma?” Tako ljubav umire. Jer ljubav ne posjeduje. Ona ne guši. Ne zapovijeda. Ona daje prostor da oboje dišu.
I zato, kad me pitaju što znači istinska ljubav, kažem: to je sloboda. Ako te netko voli, neće te vezati – otvorit će ti vrata.
Prava ljubav dolazi sa zrelošću
Zrelost nije stvar godina. Ona dolazi kada shvatiš da ljubav nije uzeti, već davati. Da nije traženje idealnog partnera, već stvaranje harmonije s čovjekom koji je stvaran – sa svim svojim svjetlima i sjenama.
Možda si prošao kroz više brakova. Možda si bio povrijeđen, razočaran. Možda si sam odgojio djecu. I onda, kad si se prestao truditi pronaći onu pravu osobu, kada si jednostavno počeo živjeti svoj život – on ili ona su došli.
Bez prisile. Bez očekivanja. Bez uvjeta.
I sada ste zajedno već sedam godina. Nitko nikome ništa ne zabranjuje. Ne morate ništa dokazivati. Poštujete se. I kada se pojavi neslaganje – napravite kompromis. Ne zato što morate, već zato što želite očuvati mir.
To je ljubav. To je obitelj. To je sreća.
Zaključak: S ljubavlju se ne žuri
Zato vam govorim: ne žurite. Ne vežite se iz straha. Ne udajte se iz inata. Ne ulazite u odnose da biste zaboravili prošle. Jer sve ono što pokušavate izbjeći, ponovno će vas dočekati – samo s drugim licem.
Prije nego pronađete pravu ljubav, morate pronaći sebe. Jer samo osoba koja poznaje sebe, zna što znači voljeti nekoga drugoga.
I zapamtite – obitelj nije zatvor. Ona je hram. A hram se ne gradi na temelju nesigurnosti i kontrole, već na povjerenju, slobodi i svijesti.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
