Unutarnji sukobi ne uzrokuju samo emocionalnu bol – oni mijenjaju način na koji doživljavate svijet. Počinjete vidjeti ono što potvrđuje vaša stara uvjerenja, umjesto onoga što zaista jest.
Ono što doživljavamo kao „stvarnost“ najčešće nije objektivno ono što se događa. Umjesto toga, mi percipiramo kroz vlastitu bol – ono što je u nama još uvijek nerazriješeno, potisnuto ili duboko neproživljeno. I to nije tek poetska metafora, već temeljni princip ljudske percepcije: svijet ne opažamo izravno, već ga neprestano filtriramo kroz vlastite unutarnje konflikte.
Kada u nama postoji raskorak – između onoga što osjećamo i onoga što „smijemo“, između onoga što želimo i onoga što „moramo“ – tada počinjemo nesvjesno iskrivljavati stvarnost kako bismo očuvali poznatu sliku sebe i svijeta. I to čak i kada ta slika više nije točna. Čak i kada nas boli. Čak i kada nas sputava.
Zamislite da imate staru kartu grada koji se u međuvremenu potpuno promijenio. Nove ceste, zgrade, promijenjeni smjerovi – no vi se i dalje pokušavate snaći uz pomoć zastarjele mape. Zašto? Jer je to poznato. Jer nova karta znači priznati da više ne znate gdje ste. I upravo tu počinje nesvjesna obrana: um stvara novu interpretaciju stvarnosti koja se uklapa u staru kartu, ignorirajući ono što je trenutno prisutno.
Unutarnji sukobi ne uzrokuju samo emocionalnu bol – oni mijenjaju način na koji doživljavate svijet. Počinjete vidjeti ono što potvrđuje vaša stara uvjerenja, umjesto onoga što zaista jest.
Primjeri su svuda oko nas:
– Ako duboko u sebi vjerujete: „Nisam vrijedan ljubavi“, mogli biste zanemariti znakove iskrene pažnje i ne primijetiti da osoba pored vas već jest tu – spremna voljeti.
– Ako nosite uvjerenje: „Vrijedim samo ako postižem rezultate“, nikada si nećete dozvoliti odmor, čak ni kada vas tijelo očajnički na to upozorava.
– Ako vas prati misao: „Ne smijem nikoga razočarati“, svaki puta kada kažete „ne“, doživjet ćete to kao izdaju, a ne kao čin autentičnosti.
Ovo su perceptivne distorzije. Umjesto da budete u kontaktu sa životom kakav jest, vi ulazite u interpretaciju života – i to ne iz sadašnjeg trenutka, već iz prošlih emocionalnih rana.
Što znači imati točnu percepciju?
To ne znači vidjeti sve „objektivno“, već znači vidjeti bez unutarnje manipulacije. To je osjećaj kada u trenutku možete reći:
„Ne bojim se, samo sam znatiželjan.“, „Ovo nije odbijanje, samo drugačiji izbor.“, „Ne moram biti savršen/a da bih bio/la vrijedna.“
Kako povratiti jasnoću u percepciji?
-
Prepoznajte unutarnje skripte
Obratite pažnju na misli koje zvuče kao činjenice, ali su zapravo stare emotivne rečenice: „Već je kasno.“, „Ne uklapam se.“, „Neće me razumjeti.“, „Ovo neće uspjeti.“, „Opet ću sve upropastiti.“…
To nisu istine. To su filteri. Odlomci unutarnje boli koji žele postati ponovno stvarni.
-
Pratite tjelesne signale
Iskrivljena percepcija uvijek ostavlja trag u tijelu. Osjetite gdje se napetost pojavljuje: Gdje vam je dah plitak? Gdje osjećate težinu? Gdje nastaje panika?
To su znakovi da više niste ovdje i sada – već ste u interpretaciji. Umjesto da reagirate mislima, vratite se osjećaju: Što se upravo sada događa u meni?
-
Postavite sebi ovo moćno pitanje:
„Kako bih doživio ovu situaciju da u meni ne postoji ova bol?“
Ovo pitanje stvara pomak. Otvara mogućnost da svijet doživimo bez unutarnjih sukoba, kroz jasnoću i prisutnost. A kada smo prisutni, više se ne moramo braniti – tada možemo birati.
Točnost percepcije nije dar – to je vještina. Počinje spremnošću da prestanemo nagađati i zaista pogledamo. Da ne donosimo preuranjene zaključke. Da se ne skrivamo iza prošlih rana.
Samo budite. Onoliko koliko možete podnijeti istinu trenutka.
Jer u istinskoj jasnoći nema kontrole. Ali zato postoji sloboda.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
