Simboli u bajkama djeluju poput transformatora. Oni povezuju svjesni um s nesvjesnim i oslobađaju psihičku energiju koja se zarobila u konfliktima. Zbog toga bajka može djelovati iscjeljujuće čak i kada slušatelj ne razumije njezino značenje. Jung je smatrao da se unutarnji procesi aktiviraju već samim činom slušanja ili čitanja. To povezuje područja psihe koja su bila odvojena, vraća emocionalnu ravnotežu i potiče prirodni tijek unutarnjih promjena.
„Bajka je velika majka romana i posjeduje dublju univerzalnu vrijednost od najpopularnije književnosti Vašeg vremena. Ono što je izgovarano tisućljećima, premda se stalno ponavlja, ostaje najbliže čovjekovoj krajnjoj istini.“ – Carl Gustav Jung
Mnogo je ljudi uvjereno da se bajke prvenstveno obraćaju djeci. No švicarski psihoanalitičar Carl Gustav Jung smatrao je da ove priče ne nose samo zabavne ili moralne pouke, nego predstavljaju vrijedan izvor znanja o psihološkoj stvarnosti čovjeka. U njima je vidio tragove univerzalnih iskustava, ali i mapu unutarnjeg svijeta koja nam može pomoći da razumijemo kako funkcionira naša psiha, kako se nosimo s krizama i što nas pokreće prema razvoju.
Jungova dugogodišnja suradnica, Marie-Louise von Franz, posvetila je najveći dio svojega znanstvenog rada upravo proučavanju bajki. Ona je isticala da se u njihovim ponavljajućim temama, likovima i motivima nalaze obrasci koji odražavaju strukturu ljudske duše i ukazuju na bezvremenske procese kroz koje prolazimo. Upravo zbog toga, bajke nas mogu pratiti kroz najdublje unutarnje promjene, podsjećajući nas da se iza teških iskustava često skriva transformacija.
Kolektivno nesvjesno i arhetipovi – temeljni sloj psihe
Prema Jungovoj teoriji, naš se psihički život ne sastoji samo od sjećanja, osobnih iskustava i jedinstvenih crta karaktera. Uz taj individualni sloj, postoji i područje psihe koje nadilazi pojedinca, a koje dijeli cijelo čovječanstvo. Jung je taj sloj nazvao kolektivnim nesvjesnim.
Riječ je o psihološkom nasljeđu čovjeka, o dijelu psihe koji nije rezultat vlastitog iskustva, već se oblikovao tijekom razvoja ljudske vrste. U njemu žive arhetipovi – urođeni obrasci doživljavanja, ponašanja i simboličkog izražavanja. Arhetipovi boje način na koji doživljavamo ljude, situacije i svijet oko sebe; oblikuju naše emocije, potiču nas da krenemo određenim putem, a od nekih poteza odustajemo bez jasnog razloga.
Arhetipovi se ne mogu promatrati izravno, jer su dio nesvjesne stvarnosti. Oni se prepoznaju tek kroz manifestacije u simbolima, slikama i motivima koji se pojavljuju u snovima, mitovima, religijskim sustavima – i u bajkama. Jung je naglašavao da arhetip uvijek djeluje iz pozadine, kroz slike koje spontano nastaju iz nesvjesnog, a tek naknadno ih povezujemo i razumijemo.
Bajke kao čisti izraz arhetipskih obrazaca
Religijska simbolika jedan je od najbogatijih izvora arhetipskog izražavanja. Međutim, budući da religijske slike nastaju i razvijaju se unutar određenih kultura, epoha i sustava moći, one nerijetko nose određene slojeve interpretacije koji odražavaju društvene norme i teološke doktrine. Von Franz je isticala da se zbog toga izvorna arhetipska struktura kod religijskih slika ponekad zamuti.
Kod bajki je situacija drukčija. Budući da su nastale iz narodne mašte i dugo se prenosile usmenom predajom, bez institucionalnog konteksta, one su ostale oslobođene većine kulturnih interpretacija. Zbog toga u njima nalazimo čišći oblik arhetipskih tema – jasne strukture, jednostavne radnje i likove koji ne nose individualna psihološka obilježja, već predstavljaju dubinske procese psihe.
Za razliku od snova, koje oblikuju čimbenici osobne biografije i individualnih rana, bajke su oslobođene osobnog sadržaja. Samo su one priče koje nose univerzalnu poruku uspjele preživjeti kroz generacije, dok je sve što je bilo previše osobno ili lokalno postupno nestajalo. Von Franz je smatrala da upravo to pokazuje koliko su bajke duboko ukorijenjene u najuniverzalnijim slojevima ljudske duše.
Likovi iz bajki nisu osobe, nego procesi
Jedna od karakterističnih osobina bajki jest neobična apstraktnost njihovih likova. U njima gotovo nikada ne nalazimo detaljan unutarnji svijet junaka ili junakinje. Oni ne razmišljaju naglas, ne zastajkuju, ne dvoje i ne analiziraju situaciju. Njihovi postupci prikazani su jednostavno i direktno: junak ide u šumu, pronalazi čudovište, bori se, pronalazi rješenje i vraća ravnotežu.
Ovo odsustvo psihološke dubine nije znak primitivnosti. Naprotiv, ono otkriva da je fokus ovih priča na dinamici nesvjesnog, a ne na osobnoj psihologiji pojedinca. Likovi su simboli procesa. Seljak koji pobjeđuje vješticu, kraljevna koja izgubi zlatnu kuglu, ili siromah koji neočekivano postane kralj – svaki od njih prikazuje kretanje psihičke energije kroz arhetipske obrasce.
Zato se u likovima iz bajki ne prepoznajemo zbog njihovih osobina, nego zbog procesa koji nose.
Kriza kao početak unutarnje transformacije
Na dubinskoj razini, mnoge bajke prikazuju proces koji je Jung nazivao individuacijom – unutarnje putovanje prema cjelovitosti, tijekom kojega se u svijest integriraju elementi nesvjesnog, a osobnost se širi i sazrijeva. U brojnim bajkama ovaj se put započinje krizom.
Priče često počinju neravnotežom: bolesni kralj, nestali član kraljevske obitelji, prokletstvo, narušeni red. Von Franz je primijetila da to odgovara trenucima u životu kada se čovjek suoči s osobnom krizom koja ga dovodi do granice izdržljivosti: ovisnosti, raspada odnosa, duboke tuge, gubitka identiteta, bolesti ili emocionalnog sloma.
Bajke pokazuju da takvi trenuci nisu znak propasti, nego poziv na promjenu. Jung je smatrao da se proces individuacije često otvara tek onda kada ego više nema izlaz i prestaje vjerovati da kontrolira sve.
Tek kada se aktualna kriza doživi u cijelosti, a osoba izdrži unutarnju napetost, nesvjesno počinje nuditi simboličko rješenje.
Simboli kao most između svijesti i nesvjesnog
Simboli u bajkama djeluju poput transformatora. Oni povezuju svjesni um s nesvjesnim i oslobađaju psihičku energiju koja se zarobila u konfliktima. Zbog toga bajka može djelovati iscjeljujuće čak i kada slušatelj ne razumije njezino značenje.
Jung je smatrao da se unutarnji procesi aktiviraju već samim činom slušanja ili čitanja. To povezuje područja psihe koja su bila odvojena, vraća emocionalnu ravnotežu i potiče prirodni tijek unutarnjih promjena.
Von Franz je govorila da djeca najjače reagiraju upravo zato što odmah intuitivno prepoznaju emocionalni ritam priče. No taj proces djeluje i na odrasle – samo na suptilniji način.
Primjer: Bajka o Tri zmijska lista
Von Franz je često analizirala bajku o Tri zmijska lista. U njoj siromašan mladić spašava život kćeri kralja i zauzvrat ona se slaže udati za njega. No prije svadbe on mora obećati da će, ako ona umre prije njega, biti živ pokopan zajedno s njom. Uskoro kraljevna umire, a mladić biva pokopan u grobnici. Ondje susreće zmiju koja donosi tri čarobna lista i u potpunoj tami započinje proces povratka života.
Za von Franz ova grobnica predstavlja iskustvo potpunog unutarnjeg sloma – trenutak u kojem se ego nađe u bezizlaznoj situaciji. No upravo tada počinje novo rađanje. Snaga instinkta, simbolizirana zmijom, vraća život, a psiha pokazuje sposobnost da se obnovi.
Dakle, kriza nije kraj; to je prijelaz.
Bajke kao duhovni put današnjice
U vremenu kada su religijske predodžbe izgubile svoj autoritet i moć oblikovanja života, bajke su ostale oblik kroz koji se arhetipske istine mogu prenijeti bez dogme. One ne traže vjerovanje – samo slušanje. Njihova mudrost prenosi se kroz iskustvo, a ne kroz teoriju.
Von Franz je naglašavala da se bajke jednako pripovijedaju već tisućljećima, da su postojale u Egiptu, u helenističkoj Grčkoj, u ruralnoj Europi, ali i među udaljenim plemenima. Sve to ukazuje da njihova privlačnost nije slučajna – ona proizlazi iz dubinskih slojeva ljudske psihe.
Kao i mitovi, bajke pružaju sliku cjelovitosti koja nam često izmiče u svakodnevnom životu.
One nas podsjećaju da u svakom razdoblju tame postoji mogućnost obnove, da iza osobnog bola stoji put sazrijevanja i da unutarnja inteligencija čovjeka zna više nego naš svjesni um.
Academy of ideas/ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
