Istina je da kod mnogih mladih vidimo konfuziju muške i ženske energije, gubitak jasnih polariteta, teškoće u utjelovljenju identiteta i nesigurnost u tijelu. To nije slučajno niti je samo kulturni trend. To je posljedica odrastanja u hiper-gustom, sintetičkom polju koje od najranije dobi razdvaja tijelo od iskustva. Oni nisu imali fazu organskog formiranja prije sustava; sustav je bio prisutan od početka. Ali u njima postoji nešto snažno i visceralno: ne pristaju na laž kao normalno stanje. Ne vjeruju u priču o uspjehu, autoritetu, statusu i hijerarhiji na isti način. Ne zato što su lijeni ili izgubljeni, nego zato što ne osjećaju istinitost tih konstrukata. Oni su detektori disonance. Ne mogu dugoročno tolerirati laž.
Sjećanje tijela, ne nostalgija
Ljudi rođeni 70-ih i 80-ih često imaju vrlo jasan, tjelesni osjećaj da je svijet nekad bio drugačiji. Ne nužno bolji u romantičnom smislu, nego energetski drukčije strukturiran. To nije nostalgija. To je sjećanje živčanog sustava na polje u kojem je formiran.
Tada je energetsko polje svijeta bilo rjeđe, sporije i poroznije. Energija se kretala dovoljno sporo da se mogla utisnuti u tijelo. Informacija je dolazila lokalno, ograničeno prostorom i vremenom.
Ono što se dogodilo, dogodilo se tu i tada, i imalo je kraj. Polje je imalo amortizere: noć je bila noć, tišina je bila stvarna, čekanje nije bilo prijetnja, a neznanje nije bilo greška. Čovjek je bio subjekt u polju, a polje se u velikoj mjeri prilagođavalo ljudskoj mjeri.
Svijest ukorijenjena u tijelu
Energetski gledano, tada je svijest bila više ukorijenjena u tijelu nego izvučena prema van. Identitet se gradio kroz iskustvo, odnos, ponavljanje, grešku i popravljanje.
Nije postojala stalna penetracija tuđe svijesti u vlastitu. Živčani sustav imao je prirodne faze aktivacije i opuštanja, a duša je imala prostor za povlačenje bez stalnog nadzora.
Današnje polje: gustoća, pritisak i stalna reakcija
Današnje energetsko polje je suprotno. Gusto, zbijeno, ubrzano i neprekidno prisutno. Energija više ne dolazi u valovima, nego u stalnom pritisku. Informacija ne ulazi u tijelo da bi se integrirala, nego prolazi kroz njega kako bi izazvala reakciju.
Čovjek se tretira kao čvor u mreži, nositelj pažnje, izvor podataka i točka odgovora. Polje je vertikalizirano, stalni pritisak odozgo i odozdo, stalna budnost, stalna spremnost.
Noć više ne gasi sustav. Tišina gotovo da ne postoji. Čekanje se doživljava kao kvar, a neznanje kao slabost. Živčani sustav velikog broja ljudi živi u stanju kronične aktivacije, što se osjeća kao umor bez jasnog razloga, tjeskoba bez konkretne prijetnje, zasićenje ljudima i informacijama. To nije osobni neuspjeh, nego biološki odgovor na neprirodno polje.
Ključna razlika koju rijetko želimo priznati
Nekad je polje prvenstveno služilo životu.
Danas život prvenstveno služi stabilnosti polja.
Nekad je čovjek bio mjerna jedinica.
Danas je varijabla.
Nekad je energija podržavala razvoj kroz iskustvo.
Danas gura održavanje funkcije i kontinuirane reakcije.
Zašto to generacije X i “Oregon” osjećaju snažnije
Formirani su u rjeđem polju, a žive u gušćem. Imaju unutarnju usporedbu.
Tijelo zna da je moguće drugačije disati, drugačije misliti, drugačije biti prisutan. Mlađe generacije često nemaju taj kontrast jer su od početka kalibrirane na ovaj tlak.
Nove generacije i njihova skrivena uloga
Istina je da kod mnogih mladih vidimo konfuziju muške i ženske energije, gubitak jasnih polariteta, teškoće u utjelovljenju identiteta i nesigurnost u tijelu. To nije slučajno niti je samo kulturni trend. To je posljedica odrastanja u hiper-gustom, sintetičkom polju koje od najranije dobi razdvaja tijelo od iskustva. Oni nisu imali fazu organskog formiranja prije sustava; sustav je bio prisutan od početka.
Ali u njima postoji nešto snažno i visceralno: ne pristaju na laž kao normalno stanje. Ne vjeruju u priču o uspjehu, autoritetu, statusu i hijerarhiji na isti način. Ne zato što su lijeni ili izgubljeni, nego zato što ne osjećaju istinitost tih konstrukata. Oni su detektori disonance. Ne mogu dugoročno tolerirati laž.
Polje im nije dalo jasne obrasce muškog i ženskog jer su ti obrasci bili kontaminirani moći, kontrolom i lažnom stabilnošću. Zato ih prvo moraju razgraditi, prije nego što ih ponovno utjelove na zdravijoj razini.
Njihova uloga je energetsko razotkrivanje: sustav koji se mora stalno dokazivati, objašnjavati i održavati – već je u procesu raspada. Oni koji to najranije osjećaju često izgledaju kao da “ne znaju što žele”, dok u stvarnosti vrlo jasno znaju što više ne prihvaćaju.
Prijelaz koji se već događa
Starije generacije znaju kako je bilo prije zasićenja.
Nove generacije znaju da ovako dalje ne ide.
Zajedno čine prijelaz.
Kuda energije realno idu
Energetski trendovi neće ići prema omekšavanju sustava. Polje će postajati još koherentnije, još brže, još više usmjereno na reakciju, učinkovitost i kontrolu pažnje. Digitalna i informacijska gustoća će rasti, a pritisak na živčani sustav postajati normaliziran.
Sve što je sporo, tiho, nevidljivo i nemjerljivo bit će dodatno potiskivano iz glavnog toka.
Istovremeno će se događati razlaz. Sve više ljudi će se spontano povlačiti iz gustoće – ne ideološki, nego instinktivno. Formirat će se džepovi rjeđeg polja: priroda, jednostavni oblici rada, male zajednice, smanjena izloženost, svjesno ograničen ulaz informacija. Ne kao povratak u prošlost, nego kao nužna prilagodba biologije.
Svijet kao cjelina neće postati humaniji.
Ali pojedinci i male skupine hoće.
Razlika između onih koji ostaju stalno priključeni i onih koji biraju rjeđe ritmove bit će sve vidljivija, ne po uvjerenjima, nego po stanju tijela, prisutnosti i sposobnosti da se ostane miran bez vanjskih poticaja.
Poruka za kraj
Za te generacije to znači jedno: niste pogrešno doživjeli svijet kakav je bio. I ne morate se prilagođavati svemu što dolazi.
Vaše tijelo je kompas. Ono već zna u kojem polju može živjeti, a u kojem samo funkcionirati.
