Tijekom godina upoznao sam mnogo duhovnih ljudi. Duhovnih učitelja. Studenta. Tragatelja.
Djeluju vrlo smireno. Vrlo “prisutno”. Ipak… nešto važno kao da im nedostaje.
Kao da su izgubili svoju živost, svoju oštrinu. Svoj humor. Svoju nespretnost. Svoju spontanost. Svoju strast.
Svi grubi rubovi su izglađeni. Kao da nemaju osobnost. Nedostaje individualnosti.
Umjesto toga, kod njih postoji samo neka vrsta pažljive, pristojne, pomalo odsutne neutralnosti.
Oni / one to zovu mirom. To zovu prosvjetljenjem.
Zovu to “dubokim slušanjem bez osuđivanja”. Zovu to “bez sebe”.
Ja u to ne vjerujem.
Negdje na tom putu, duhovnost se duboko krivo shvaća.
Čujemo da je ego lažan. Da je persona maska. Da su prosudbe pogrešne. Mišljenja su neduhovna. Ništa nije dobro ili loše.
Odmorite se u svjesnosti. Samo slušajte. Samo primajte. Samo budite. Samo živite u tišini.
Ovo su naravno, prekrasne ideje. Neke od njih mijenjaju život.
Ali shvaćene previše doslovno, mogu početi iscrpljivati život iz vas. Ovo je sjenovita strana duhovnosti.
Ljudi se počinju uređivati. Izglađivati se. Skrivati sve što se čini previše, preoštro, previše ljudski, previše sirovo, previše smjelo, previše nesavršeno.
I polako, nešto vitalno nestaje.
Njihov humor. Njihova nespretnost. Njihova iskrenost. I ponajviše, njihova ranjivost.
Ono što ostaje može izgledati vrlo “mirno”. Ali često se čini smrznutim. Utrnulim. Otupljujućim.
Upoznao sam previše “duhovnih zombija”. Dovraga, i ja sam nekad bio jedan od njih!
Meki glas. Pažljive riječi. Nema mišljenja. Nema rizika. Nema pravog kontakta. Nema života.
Najviše živi, najdublje uzemljeni, istinski sretni ljudi koje poznajem – puni su osobnosti. Smiju se, griješe, iskazuju svoja mišljenja, pokazuju svoju ranjivost, osjećaju stvari u njihovoj potpunosti.
Nisu nestali. Oživjeli su.
Da, dijelovi osobnosti nestaju. Nestaje ono lažno, obrambeno, performativno, nesvjesno, neautentično, slijepo uvjetovano.
Ali ne sve. To je ključni dio. Ne sve. Zdrava, živa osobnost ostaje.
Nisi ovdje da izbrišeš sebe u ime duhovnosti.
Ovdje si da budeš stvaran. Da budeš čovjek. Da budeš malo neuredan, malo nespretan, malo divlji, malo neukroćen. Malo prokleto čudan.
Zato zadrži svoj humor. Zadrži svoju oštricu. Zadrži svoju ranjivost. Zadrži svoju strast.
Ne dopusti da te tvoja duhovnost pretvori u hodajućeg mrtvaca.
Neka te otvori.
Dopusti da te zapravo vrati u život.
AUTOR: Jeff Foster
Prevela i prilagodila: Angelica Horvatić / www.angelicahorvatic.com
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica Horvatić je iskusni intuitivni medij, praktičarka iscjeljenja unutarnjeg djeteta, praktičarka iscjeljivanja trauma, savjetnica za partnerske odnose, hipnoterapeutica, praktičarka rada sa sjenom, rada sa dijelovima sebe, praktičarka Procesa Kompletiranja po Teal Swan, u završnoj fazi edukacije za praktičarku obiteljskih konstelacija.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 25 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i onda Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.
Angelica će održati vikend radionicu u Istri od 29.5.-31.5.2026.: Iscjeljivanje Povrede s Majkom – Vikend Radionica
