Kada odrastamo učeći zadovoljavati emocionalne potrebe roditelja, nošenje tuđih tereta čini se prirodnim, kao da je to naša životna svrha – razlog zbog kojeg smo ovdje.
Kako odrastamo, ovaj obrazac prenosimo u naše veze i prijateljstva, postajući glavni izvor podrške svima i svemu – osim samima sebi – što znači da naše vlastite potrebe ostaju neosjećene, neizrečene, nevažne i nevidljive.
Temeljni strah djeteta glasi: „Što će se dogoditi s mojim roditeljem ako to više ne budem nosio?”
Ovo je vrlo stvaran strah: „Ako se oni slome, ostajem potpuno sam, i to će biti moja krivnja.”
Odustajanje od ove isprepletenosti s roditeljskom sudbinom iznimno je zahtjevno jer smo cijeli svoj identitet možda izgradili oko uloge onoga „tko nosi teret” ili onoga „tko spašava”.
To nas suočava sa zastrašujućim pitanjem: Tko sam ja ako to pustim?
A ispod toga leži još jedno: Tko sam ja da budem sretan dok se oni suočavaju s boli?
Na najdubljoj razini, kada nema dovoljno slobodnog protoka ljubavi za stvaranje odnosa, povezujemo se s onim što je prisutno – čak i ako to znači povezivanje kroz patnju.
Patnja tada postaje naša veza s tom drugom osobom.
Ono s čime se moramo biti spremni suočiti je osjećaj krivnje zbog vlastite dobrobiti koji nosimo u sebi.
Kao i spoznaja da naša odanost njihovoj patnji ne ublažava njihovu bol – ona samo povećava patnju unutar sustava, čineći našu žrtvu tek ILUZIJOM.
Ovdje smo pozvani suočiti se sa strahom od privremene praznine.
Kada smo izgradili cijeli identitet oko spašavanja druge osobe, nakon što to pustimo, suočavamo se sa strašnom tišinom – prazninom koju može biti teško podnijeti.
Ključno je da se s tim suočimo jer, ako to ne učinimo, mogli bismo doći u iskušenje da ponovno preuzmemo taj teret i vratimo se identitetu onoga „tko nosi teret”.
Upravo u toj praznini leži ono najdragocjenije.
Upravo na tom mjestu možemo početi otkrivati tko smo doista, koje su naše potrebe – tko sam ja da bih imao potrebe?
Kakve su zapravo NAŠE težnje za ljubavlju i životom? (umjesto posuđivanja tuđeg identiteta)
Zaključimo ovo riječima: „Molim te, blagoslovi me ako budem imao/la hrabrosti biti sretniji/a od tebe.”
AUTOR: Shavasti (John L. Payne)
Prevela i prilagodila: Angelica Horvatić / www.angelicahorvatic.com
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica Horvatić – ljubiteljica prirode, slobodna i nekonvencionalna duša, istraživačica mističnog i ezoteričnog, svjetska putnica, suvremena nomadska iscjeljiteljica, intuitivni kanal, praktičarka iscjeljenja unutarnjeg djeteta, praktičarka iscjeljivanja trauma, hipnoterapeutica, praktičarka rada sa sjenom, rada sa dijelovima sebe, praktičarka Procesa Kompletiranja po Teal Swan, konstelatorica
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 26 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i u Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, kroz rad 1:1 i vođenjem grupnih radionica, intenziva i retreatova.
Njena misija je pomoći ljudima da se ponovno povežu sa svojom dušom i tijelom i vrate se – svojoj ISTINI.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica će održati UŽIVO radionicu obiteljskih konstelacija u Istri 10.10.:
https://atma.hr/konstelacije-sa-angelicom-u-istri/
I ONLINE radionice obiteljskih konstelacija 7.10., 4.11., 2.12. i 30.12.:
https://atma.hr/online-konstelacije-sa-angelicom/
