Potreba za bliskošću, razumijevanjem i pronalaženjem onoga koji nam je srodan na razini duše jedna je od najčišćih težnji zdravog ljudskog bića. Kada u svijetu koji često djeluje otuđeno (ili možda točnije rečeno jest takav), u toj svojoj prirodnoj žudnji za susretom s nekim tko dijeli naše vrijednosti, voli jednostavne stvari, uživa u miru i zrači toplinom, sretnemo osobu koja se predstavlja upravo tako – kao utjelovljenje dobrote i autentičnosti – naš štit pada.
Jednoj pozitivnoj osobini ili privlačnoj fasadi te osobe skloni smo automatski pripisati čitav niz drugih vrlina koje naš logični um povezuje s onom jednom (naizgled) pozitivnom osobinom. A upravo se iza te privlačne i umirujuće fasade krije visoko proračunata manipulacija. Jer suvremeni manipulatori najčešće ni ne izgledaju opasno i zločesto.
„Najopasniji su oni vukovi koji se oblače u janjeću kožu ne zato da bi prevarili ovce, već da bi zavarali pastira.” – Thomas Hardy
Na samom početku odnosa oni ulažu ogroman trud kako bi napravili rendgensku snimku vašeg života, koja će im poslije poslužiti kao psihološka anestezija. Pomno se raspituju o tome što i koga volite, kako razmišljate, što vas pokreće, koji su vaši snovi i čežnje. Ali, još mnogo više o tome koji su vaši strahovi, boli i rane. No, ne zato da bi vas utješili, već da bi saznali gdje vas najviše boli.
Jer potrebno je pronaći ono mjesto gdje ste najtanji, najranjiviji i time najizloženiji za obrtanje tamne i mračne stvarnosti u iluziju ljubavi, razumijevanja i prepoznavanja. Pri tome koriste izuzetno intenzivnu, brzu i preplavljujuću komunikaciju koja vam ne ostavlja ni prostora ni vremena da propitujete i da vidite što vam se zapravo događa. A ta silna pažnja kojom ste odjednom tako intenzivno obasuti djeluje udobno i opuštajuće, baš poput anestezije – one kojoj je cilj da kroz stvaranje iluzije o građenju mosta prema vašem srcu zapravo umrtvi vašu intuiciju.
Kada se potpuno prepustite toj opijenosti, vjerujući da ste konačno naišli na nekoga tko vas vidi onako kako vas nitko nikada nije vidio, zaista vidio, započinje verbalni juriš duboko privatnim pitanjima. Pitanjima koja, malo-pomalo, nadilaze granice uobičajene, normalne, zdrave ljudske komunikacije u fazi upoznavanja ljudi koji su do tada bili potpuni stranci i suptilno prerastaju u mapiranje vaših pukotina (emocionalnih slabosti i trauma kroz koje se može proći) s ciljem prikupljanja emocionalnog oružja za kasniju kontrolu.
„Istinska bliskost se gradi polako, poput stabla. Ono što naraste preko noći, često je samo korov koji traži vaše plodove.” – Nepoznati autor
A kada se s takvom osobom nađete u istom prostoru i kada komunikacija počne teći u smjeru tog prebrzog, intimnog ispitivanja te kada uočite nesklad između onoga kako se ta osoba predstavljala i onoga kakva je ovdje pred vama, u vama se može pokrenuti neobjašnjiva reakcija. Umjesto opuštenosti, osjećate potpunu blokadu, zaleđenost ili čudan osjećaj distanciranosti, kao da sebe promatrate sa strane i da to niste vi.
Ako inače nemate problema s komunikacijom, odnosno ako čak i s potpunim strancima ili osobama čija vam energija i nije baš najugodnija s lakoćom pronalazite zajednički jezik i vaše riječi teku prirodno te bez potrebe da propitujete svoj ton i boju glasa i to kakav ste dojam ostavili na drugoga, ova vas situacija može zbuniti i potaknuti da se počnete grozničavo analizirati i u sebi tražiti krivnju za nešto što si čak ne možete ni objasniti racionalno.
„Tijelo nikada ne laže.” – Martha Graham
To je zato što se odgovor ni ne nalazi u našem umu (koji je, uz to što sve može dosegnuti isključivo logikom, podložan kontroli i manipulaciji), već u našem tijelu. Prepoznavši skrivenu opasnost i raskorak između prividno ljubazne fasade i stvarne, toksične energije manipulatora, tijelo nam kroz te neobjašnjive reakcije šalje znak, alarm kojim nas pokušava zaštititi od manipulacije koju razum još uvijek pokušava opravdati.
„Intuicija nije mašta. To je tvoj unutarnji čuvar koji prepoznaje vuka prije nego što ti tvoj razum uspije objasniti zašto mu zubi izgledaju preveliki.” – Nepoznati autor
Kada manipulator osjeti tu vašu početnu zaleđenost i instinktivni otpor, on se prividno povlači i nudi lažni kompromis (predlaže manje intenzivan odnos, površno poznanstvo ili obično prijateljstvo) s ciljem da vas navede da pomislite kako ste pretjerali u svojoj sumnjičavosti i da vas potakne da spustite obrambeni štit. No, čim se vrata ponovno odškrinu, a vi pod tim „toplim“ pritiskom popustite, a manipulator osjeti da vas je pridobio, njegova maska konačno pada.
Na mjesto topline dolazi naglo hlađenje i kažnjavanje tišinom, a kada postavite sasvim normalno pitanje o toj nagloj promjeni ponašanja, dočekat će vas zid bijesa i suptilno izokretanje stvarnosti, koje ima samo jednu svrhu – da vašu normalnu ljudsku potrebu za poštovanjem i pojašnjenjem proglasi ludošću te da počnete sumnjati u vlastiti zdrav razum, da šutite i da budete zahvalni za njegove povremeno bačene mrvice pažnje.
„Riječi mogu lagati, ali ponašanje uvijek govori istinu.” – Sigmund Freud
A ta istina je njegovo hladno ponašanje, dok je vaša tjeskoba posljedica njegove emocionalne okrutnosti.
Iako je to možda najteže od svega za prihvatiti i potom provesti, jedini ispravan, iscjeljujući i istinski moćan odgovor na manipulaciju, koji vas u konačnici trajno oslobađa od zatočenosti tom teškom, mračnom energijom koja, osim vas, izjeda i samu sebe (jer onaj tko je manipulativan u svojoj je biti duboko nesretan) jest potpuna, nepovratna tišina.
Ona nije znak vaše slabosti, predaje ili nemoći, već je ona najglasniji krik vaše slobode. Jer, dokle god odgovarate, dokle god se branite, vi dolijevate gorivo za njihov ego, predajući im time ključeve svog unutrašnjeg mira. Zato što oni – se ne hrane vašom ljubavlju, već vašom reakcijom i vašom zbunjenošću.
A „tišina je jedna od umjetnosti koje je najteže savladati, ali je i najmoćniji odgovor.” – Umberto Eco
Martina Setnik
