Bez suosjećanja prema drugim živim bićima ne možemo izgraditi bolji svijet

Svima je jasno da smo Zemlju doveli do granica izdržljivosti. Svojom pohlepom, planet i život na njemu  podredili smo sebi do te mjere da nam se to sada steže kao omča oko vrata. Postaje nam teško disati u doslovnom i prenesenom smislu. No, postoji jedna mala promjena koju možemo učiniti kako bismo usporili, a možda čak i zaustavili neizbježnu propast života na Zemlji. Zaista nije teško, trebamo samo prestati jesti meso.

Znam kako zvuči, mislite da ću vam sada soliti pamet, opet neki tamo ludi vegan. Ta riječ uvijek izaziva reakciju, iz nekog razloga ljude čini defenzivnima, ljutima, neki pak reagiraju s divljenjem jer „ja ne bih mogao bez sira“. Jeste li se ikada zapitali zašto vas nerviraju vegani? Možda zato što i sami osjećate da je jedenje mesa, pogotovo na ovaj „moderan“ način kroz masovni uzgoj, u široj slici nekako… poremećeno? No nisam ovdje da vam držim prodike, želim vam samo dati nekoliko činjenica koje će vas možda omekšati i uvjeriti da barem jednom tjednom izbacite životinje s tanjura, ako ne zbog životinja, onda zbog svojih bližnjih, zbog onog lijepog mjesta na koje volite ići ljetovati, zbog glazbe koju volite slušati jer sve je povezano i ničega neće biti ako nešto ne promijenimo. A najlakše je promijeniti sebe.

Iako sam dugo bila vegetarijanka i od mesa sam odustala u kasnoj teenagerskoj dobi, prije gotovo sedam godina jednostavno sam prekinula i konzumaciju svih životinjskih proizvoda. Povod je bio dokumentarac Earthlings koji je detaljno prikazao kroz kakve okrutnosti životinje prolaze u suživotu s ljudima, između ostalog da bismo dobili sir i mlijeko. Bila sam šokirana jer sam u svojoj maloj glavi povjerovala u priču o sretnim kravama na zelenim pašnjacima. I možda to tako i može biti u zagorskim selima, ali na žalost, istina je da je u samo jednom mlijeku u tetrapaku zapravo mlijeko velikog broja krava koje su neadekvatno hranjene te tretirane antibioticima i hormonima rasta te opetovano oplođivane kako bi davale što više mlijeka. To je mlijeko namijenjeno telićima koji se odvajaju od majki te, ako su muški idu prema klaonicama, a ako su ženski, idu prema istoj sudbini svojih majki. Osim tog tužnog aspekta mliječne industrije, otpad koji krave proizvode glavni je uzročnik zagađenja voda, ima i iznimno neslavnu ulogu u povećavanju emisije stakleničkih plinova – samo jedna krava ispusti oko 200 litara metana, jednog od glavnih uzročnika globalnog zatopljenja.

No, nisu samo krave krive za zagađenje. Modni dodaci i kožne prerađevine ovdje također imaju veliku ulogu. Većina kože do nas dolazi iz Kine, a nigdje ne piše od koje je životinje ona potekla tako da postoji mogućnost da i vi na sebi nosite psića ili mačku. Milijuni krava, svinja, koza i ovaca ubijene su nakon užasnog života u prenatrpanim farmama za masovnu proizvodnju, gdje ne postoje najosnovniji uvjeti za život. Krznena i kožna industrija su jedni od glavnih faktora zagađenja okoliša – troše vodne resurse i zagađuju plovne kanale, dok u preradi životinjskih materijala koriste kancerogene kemikalije. Godišnje se ubija 75 milijuna lisica, tuljana, zečeva, ali i pasa i mačaka u svrhu modne industrije i proizvodnje krzna, a to je ubijanje ne samo neetično i nehumano već i potpuno nepotrebno.

O mesnoj industriji vam neću pričati ništa već vas pozvati da pogledate neke dokumentarce koji će vam zasigurno pomoći u shvaćanju nužnosti promijene, ali napomenuti ću samo da je za uzgoj životinja potrebno osigurati, osim prostora za životinje, ogromne poljoprivredne površine za uzgoj žitarica za njihovu prehranu što dovodi do krčenja šuma u kojima su autohtone životinjske vrste ugrožene i dovedene pred izumiranje. U Europskoj uniji, 71 % obradivih površina namijenjeno je prehrani životinja koje su dio prehrambenog lanca ljudi.   Osim prostora, za uzgoj životinja potrebne su ogromne količine vode u kojoj, između ostalog na kraju završava i otpad s farmi, izmet  i krv iz klaonica. Čak i UN navodi da je potreban globalni pomak prema veganskoj prehrani kako bismo obuzdali crni scenarij klimatskih promjena koji nas čeka.

Svatko ima svoje razloge za prestanak konzumacije životinjskih proizvoda – neki su vegani zbog klimatskih promjena, neki zbog ekologije, neki zbog bojkotiranja industrije, mnogi zbog zdravlja ali meni najdraži vegani su upravo oni zbog ljubavi prema životinjama. Upravo je empatija ona ključna stavka koja donosi društvene promjene i koja nas čini boljim ljudima. Zbog empatije, suosjećanja prema drugim živim bićima možemo izgraditi bolji svijet, pravedniji prema ljudskim i neljudskim životinjama jer kada se fokusiramo na žrtve naše prehrane koje nisu samo životinje, već i svi gladni ljudi na svijetu, naše vlastito prolazno zadovoljstvo čini se kao zlodjelo. Zaista nije teško odreći se sira i mesa jer je nama to  navika, a nekima je to život.

Ako krenete dublje analizirati našu naviku jedenja mesa, koja je sada eskalirala do katastrofalnih razmjera te meso konzumiramo više puta dnevno, lako ćete prepoznati da je konzumacija mesa zapravo nevidljivi sustav vjerovanja koji se naziva karnizam. Možda vam upravo ta definicija može odgovoriti na pitanje s početka teksta: zašto postajemo defenzivni kada netko počne pričati o veganstvu. Obično se vegetarijanstvo i veganstvo povezuju s uvjerenjima i osobnim izborom, no jedenje mesa je zapravo ista stvar. O tome najbolje govori dr. Melanie Joy u svojoj knjizi Zašto volimo pse, jedemo svinje, a nosimo krave koju preporučujem svim čitateljima s interesom prema psihologiji. Melanie Joy će vam pojasniti da se naša spremnost da jedemo životinje, odnosno samo neke životinje, moguća je jedino blokiranjem ili negiranjem onoga što znamo o njihovoj svijesti i sposobnosti osjećanja boli, a o jedenju mesa kao ideologiji najbolje svjedoči ovaj ulomak iz knjige:

„Karnizam je nevidljivi sustav vjerovanja ili ideologija koji nam uvjetuje da jedemo samo određene životinje, i kao takav je potpuna suprotnost veganstvu. Skloni smo etiketirati i izdvojiti samo one ideologije/vjerovanja koja izlaze izvan okvira općeprihvaćenog – zato je danas uvriježeno mišljenje kako jedino vegani i vegetarijanci svoja uvjerenja donose “za stol”. No, ako jedenje životinja nije nužno za naš opstanak, što je uglavnom slučaj u svijetu danas, onda se radi o osobnom izboru – a izbor uvijek proizlazi iz uvjerenja. Ljudi nisu svjesni karnizma i zato se jedenje mesa doima kao prirodna datost/uvjetovanost, a ne kao izbor’“

Ako pak svejedno smatrate da je iskorištavanje životinja ili suprotstavljanje globalnim promjenama čista privilegija bogatog društva, onda gledajte na privilegiju kao na mogućnost pozitivnog utjecaja na svijet. Ako mi, kao društvo koje živi bolje od većine populacije, možemo čistom nekonzumacijom učiniti nešto dobro za planet, ne razumijem zašto to ne bismo i napravili. Koliko se često događa da možete postati heroj promjenom sadržaja u hladnjaku?

Veganstvo nije bilo najbolje prihvaćena alternativa u vrijeme moje odluke da postanem biljojed ali sada kada je ono gotovo trend, zašto ne biste uskočili na taj vlak?  I zaista je postalo tako lako ne jesti meso – veganski fast foodovi po Zagrebu, veganski festivali, bezbroj web stranica sa savjetima, tisuće OPG-ova koji nude dostavu svojih proizvoda, odlični vitaminski suplementi dostupni za nikakvu cijenu. I naravno, opet imati mogućnost birati zdrave i lokalne proizvode ili pak jesti čips uz pivo jer su oboje etički prihvatljivi, donekle J

Veganska prehrana je otpor opresivnom sistemu, kapitalističkom društvu i zastarjelim uvjerenjima koji uništavaju našu planetu. Postanite klimatski aktivist, aktivist za prava ljudi ili aktivist za prava životinja, a prvi je korak upravo na vašem tanjuru.

Napisala: Vedrana Pavlak

Korisni linkovi:

The 45 Vegan Documentaries You Have to Watch

Tackling climate change through livestock

How Eating Less Meat Could Help Protect the Planet From Climate Change