Ne prezirite mjesta u sebi koja su prazna i hladna. Ona postoje da bi netko ušao. Sretali ste se u tisućama napuštenih života. I bljeskovima vaših koža. Negdje u vrhuncima koji nikad nisu znali biti vaši. I sada ste tu. Učinit će vas živima kada zaboravite da to jeste.
Pustite vatru na svoju kišu, neka lije satima.
Ne prezirite mjesta u sebi koja su prazna i hladna.
Ona postoje da bi netko ušao. Taj netko dolazi.
Nošen tisućugodišnjim sjećanjima na jednu vječnost.
Na jedno prepoznavanje.
Utkan u vašu kožu i vaš dah.
Donosi promjene.
Ponovo vas otkriva u pauzama postojanja i daje vam sve ono što ste nekad dali.
Ako kažem da ga poznajete, mogla bih vaš javu učiniti nesnosno velikim pitanjem.
Ali ako kažem da ga prepoznajete, bit će vam jasno.
Sretali ste se u tisućama napuštenih života.
I bljeskovima vaših koža.
Negdje u vrhuncima koji nikad nisu znali biti vaši.
I sada ste tu.
Učinit će vas živima kada zaboravite da to jeste.
Pustite vatru na svoju kišu.
Ponekad. Ponegdje. Prečesto.
Bitno je imati s kim zaboraviti sebe.
Vi imate… Odavno.
