U zoni udobnosti je lijepo, ali tamo ništa ne raste. Izlazak iz zone udobnosti ključ je doživljavanja novih stvari, širenja naših vidika koji nam pomažu da rastemo kao ljudi – kako bismo ili postigli svoje ciljeve ili učinili ono što smo oduvijek htjeli napraviti, ili da barem možemo reći da smo pokušali ono što smo htjeli, čak i ako u tome nismo uspjeli.
Čak i ako ne uspijemo postići ono o čemu sanjamo, barem smo pokušali, i naučili nešto izvanredno u samom procesu. Bolje pokušati napraviti ono što želimo i u tome ne uspjeti, nego ne pokušati i u tome uspjeti.
“Brod je siguran u luci, ali nije za to stvoren”
Ova misao John A. Shedda, također postavlja pitanje životne svrhe. Znamo za što je brod stvoren, ali što je s nama? Postoji li uopće svrha našeg života? Zašto je nismo spoznali i kako ju možemo pronaći?
Pronalaženje svoje svrhe je nešto što većina samoostvarenih ljudi postiže na svojem životnom putovanju. Ali mnogima od nas svrha je vrlo nejasna ili sumnjamo da uopće i postoji.
Sama činjenica da postojimo indicira da postoji svrha. Svrha se zapravo ne odnosi na naše zanimanje, hoćemo li biti cvjećar ili arhitekt. Zaboravi na ta pitanja. Sjeti se da je ovaj svemir inteligentna kreacija u kojoj nema slučajnosti i koji je stvoren s namjerom. Ako ništa nije slučajno, onda je sve namjerno. Tako i tvoj život ima svoju, namjeru ili svrhu.
Da bismo saznali svoju svrhu potrebno je okrenuti svoj pogled na drugu stranu, prema unutra. Ono što je unutar nas je prostor gdje se sve odvija. Potrebno je povezati se s Izvorom našeg postojanja.
Budući da smo na ovaj svijet došli bez ičega, a bez ičega i odlazimo, najbolji način da spoznamo svoju svrhu je da u ovom životu što je više moguće dajemo, pružamo i pomažemo drugima. Bez obzira čime se bavimo i koliko mislimo da imamo ili nemamo. Kada služimo drugima, planeti, Izvoru…, budimo saznanje o našoj svrsi.
Svemir služi. Cijela kreacija služi svim bićima. I jedini način usklađivanja sa Svemirom je kroz služenje.
Ako misliš da nemaš što dati drugima sjeti se ove mudre priče…
Siromašan čovjek upita Buddhu: “Zašto sam toliko siromašan?”
Buddha odgovori: “Još uvijek nisi naučio davati.”
Siromašan čovjek ponovo upita: “Kako mogu davati kad nemam ništa?”
Buddha mu odgovori: “Imaš nekoliko stvari:
Lice s kojim možeš dati osmjeh,
Usta kojima možeš dati mudrost i utjehu drugima,
Srce koje možeš otvoriti za druge,
Oči kojima možeš promatrati dobro u drugima,
Tijelo koje možeš upotrijebiti da pomogneš drugima.”
Mi, zapravo, uopće nismo siromašni, jedino siromaštvo je siromaštvo duha.
Promijeni vibraciju svog života iz “što ovdje ima za mene” u “kako mogu služiti”!
Napisao: Dario Duišin Džunić
Instagram: dario.ddd
Facebook: https://www.facebook.com/dharma3d
