Nemoj to baciti, zatrebat će! Koliko puta ste čuli i izgovorili ovu rečenicu? Koliko nepotrebnih stvari ste kupili, dobili i što je najbitnije – zadržali?! Zadržali jer teška su vremena, nema se, možda zatreba.
Neka ga, tu u nekom kutu sobe, ispod kreveta, u ormaru… zatrebat će. Istina je da neće. Da stoji. Da oduzima energiju i Vama i svim ukućanima. Da nervira jer pravi nered.
Čuvamo sve – od plastične ambalaže, kesa, do kutija, starih majica, starih cipela, starih aparata. Skupljamo kao hrčci. Uguravamo to po kući, krijući sami od sebe i pri tom se radujemo jer ćemo imati kad zatreba, a zapravo kad zatreba, odemo u trgovinu i kupimo to što nam treba.
Omiljena rečenica moje babe je bila – Ta komoda je čisto drvo, hrastovina, sto godina će trajati, to se nema više gdje kupiti. A ona se raspala, ladice više ne možeš otvoriti i zatvoriti bez pola sata uloženog vremena. Ne mili ti se prići joj ako nešto zatreba. Baba ne da da se izbaci iz kuće i zamijeni novom, manje „kvalitetnom“, ali funkcionalnijom.
Dugo sam se pitala zašto se ljudi toliko vezuju za stvari i došla do zaključka – jer utkaju dio sebe u tu fotelju staru 30 godina, u kojoj se napravila rupa veličine Kine od sjedenja, ali je bila prisutna na mnogim slavljima, puno djece se u njoj gnijezdilo, puno poslijepodnevnih drijemeža odspavalo. Postala je ravnopravni član obitelji i ne može tek tako, bez najave i posebnog oproštaja biti izbačena.
Pa je onda premještaju po kući od dnevne sobe, preko spavaće, pa malo u dvorište, pa u neku šupu i tu je kraj… pokisne jednom, dvaput, istruli i onda se vlasnik teška srca odluči baciti je ili pokloniti.
Dok izbacujem stvari koje mi ne trebaju, kao da samu sebe čistim iznutra. Tiho čestitam sebi na odvažnosti, na smjelosti da izbacim sve nepotrebno iako su teška vremena, iako će možda zatrebati. Samim tim vjerujem da ću moći sebi priuštiti to nešto kad zatreba.
Jednom prilikom sam novu haljinu, obučenu dva puta poklonila sestri, jer dok ja ne smršavim ona će se raspasti u ormaru, a želi da se nosi, da izlazi, da je neko polije vinom, da se potom skida fleka. Sve je bolje nego da visi u mom ormaru i čeka da se vratim na djevojačku kilažu.
Kad se upustiš u izbacivanje nepotrebnog, ponese te val, prija ti oku poluprazna ladica ili ormar.
Potom se dogodi čudo. Taman pomisliš da si konačno sredio sve, ispraznio, olakšao se i pomogao nekom, brzinom svjetlosti taj prazan prostor popune nove stvari.
Widget not in any sidebars
Čist dokaz zakona da novo ne može ući dok staro ne izađe.
Ne možeš slavljeniku u pune ruke ubaciti i svoj poklon, moraš čekati da spusti sve poklone, da isprazni ruke, pa da mu uručiš svoj.
Prionite na posao. Sve što niste koristili duže od godinu dana, nećete ni koristiti. Prodajte, poklonite, bacite, reciklirajte, ali odmah, ne sutra ću, već odmah.
Oslobodite prostor za nove stvari koje su Vam sad daleko potrebnije.
