UZNEMIRENOST

Netko traži Boga,

Netko vraga.

Ne vide,

I jedno i drugo je u nama.

Netko bi se molio Bogu,

Za spas duše,

Gdje je plaća mala.

Netko bi služio vraga.

Prodao bi i majku, oca i brata,

Sve za prljavi novac,

Koji mu je omča oko vrata.

STJECANJE

Koliko stjecao, nikad mi dosta.

Koliko davao, još više mi osta.

Imao, nemao, na isto se svodi

Shvati, čemu to vodi.

I jedno i drugo stjecanje je iskustva,

Rad u strasti i lijenost pusta,

Za dušu su kao magla gusta.

Smirenost uma i odsustvo želja

Mudrosti vode,

Gdje se božji zakoni sprovode.

CRNO I BIJELO

Lice i naličje,

Dvije strane iste priče.

Lijevo i desno,

Krug zatvara.

Krug kao oblik se stvara.

Biranje jednog na račun drugog

Neznanje stvara.

Odsustvo svjetla

Carstvo je utvara.

Bijelo ili crno

Nije cjelina,

Samo pola stvari.

Malo ili veliko, obrazac je

Koji um pravi.

Znanje bez iskustva

Religiji vodi,

Lakovjerne zavodi.

Iskustvo i znanje

Mudrost daje.

Ljubav duhovnost stvara

Koja duši odgovara.

VJERA I RAD

Imao vjere ili dara,

Ništa ti ne vrijedi bez para.

Radi danju i po noći,

Materijalnog uspjeha nema

Bez vražje pomoći.

Vrag traži slugu,

Kojeg dobro plaća,

Uzevši siromahu,

Koji ostaje i bez gaća.

I pokraj materijalnog posta,

Siromašnom nada u Boga osta.

Obilje na zemlji

Tijelo kvari,

Umjesto da mu duša gospodari.

Um spekulira, tijelo vara,

U kavez dušu zatvara.

Ego slavi i užitku teži,

Od mudrosti i duhovnosti bježi.

TOLERANCIJA

Puno je vjera, još više bogova,

Kao vreća puna rogova.

Za svakoga kažu da je jedini pravi,

Tako si misle u svojoj glavi.

Za ljubav svoga boga, ratove vode,

Lažu i kradu, teror provode.

Ni sami ne znaju da zakon karme sprovode.

Silni, kakvi jesu,

Kao list na vjetru,

U sljedećem životu,

Sad kao žrtva, svog krvnika sretnu.

I tako iz života u život, dok ne shvate.

Jedan je Gospodin , puno je duša.

Različitost ljepotu stvara.

Tolerancija je mudrost božanskoga dara.

Sunce je jedno za sva živa bića,

Na radost svih, od čovjeka do malog ptića.

Mudrost je znati da ljubav i tolerancija,

Koju čovjek stvara,

Iz pakla života dušu oslobađa.

MOLBA

Molim Ti se, Bože!

Daj mi razum da čulima vladam.

Ponestaje mi snage, pred Tebe padam.

Starost mi polako leđa svija,

Gubim zube, a slatko mi prija.

Želja tijelom vlada,

Čini mi se da je život samo parada.

Pun taštine i lažne moći,

Zaboravih da na kraju

Tebi moram poći.

Iz zbirke pjesama Tomislava Praševića – Duhovni Lotos