Kvantna fizika, kao i Jungova psihologija, tvrde da živimo u hologramu, a indijska filozofija to zove jednom rječju maya ili iluzija. Planeti se ponašaju kao projekcije ili ono što Jung zove arhetipovi, praslike koje su žive i dinamične sve dok postoji neki naš neriješeni problem. Kada ga osvjestimo, energija se povlači u nas same. Patanjali, prvi komentator yoge prije 2300.g., smatra da kada čovjek spozna objekt, nestaje razlika između subjekta i objekta i stapamo se s jednim u nirbidja samadhiju. Nirbidja znači bez klica, a klice su arhetipovi, praslike i naše karmičke navike.
Ako tu konstataciju prenesemo u našu priču o hologramu onda moramo objasniti što on znači za fiziku. Znanstvenik Aspect i njegovi suradnici 1982.g. su otkrili da su pod određenim okolnostima subatomske čestice kao npr. elektroni, u stanju da momentalno prenesu informaciju jedan drugome bez obzira na to koliko su jedan od drugog udaljeni. Apsolutno nije bitno da li se radi o razdaljini od 10 metara ili 10 bilijuna kilometara. Na neki način jedna čestica u svakom momentu zna što druga čestica radi. Problem sa ovim poduhvatom je taj da on ruši Einstenovu postavku u koju se dugo vjerovalo tj. da ne postoji ništa brže od brzine svjetlosti. Putovanje brzinom većom od brzine svjetlosti probija vremenski zid i normalno je da ova teorija mnoge plaši jer ruši uvriježena razmišljanja o materijalnom svemiru koji kao takav ne postoji osim kao polje energije.
David Bohm, profesor fizike, smatra da ti nalazi potvrđuju kako objektivni realitet ne postoji. Usprkos tome što nam se ovaj univerzum čini da je materijalne prirode, on je u biti samo jedna fantazija, odnosno hologram gigantskih proporcija. Tehnički rečeno, hologram je ako se jedna ruža prepolovi i onda izloži laserskom snopu svjetlosti, svaka polovina će još uvijek sadržavati sliku cijele ruže. I tako ako bi onda opet prepolovili ove dvije polovine, svaki komadić filma će sadržavati manju, ali ipak originalnu sliku cijele ruže. Za razliku od obične fotografije, svaki dio holograma sadrži sve informacije koje posjeduje cjelina. Na jednom svom dubljem nivou, sama realnost je u svojoj biti jedan super-hologram u kome prošlost, sadašnjost i budućnost simultano egzistiraju.
Planete su dio velikog holograma u nama, one su arhetipovi ili praiskonske slike ponašanja koje nas tjeraju da svojim zabludama pokrenu osvještavanje. Kao prva ljubav koja nas je začarala, a onda smo otrkili pravu istinu. Problem je što mi planete shvaćamo previše nestvarno jer ne možemo pojmiti da su one dio naših ponašanja a konstelacije su samo kombinacije koje pokreću neosvještene događaje, poput spomenute prve ljubavi. Stoga, planete ili projekcije nisu sudbina, već neosviješteni koncept koji vlada nama sve dok mi ne promijenimo percepciju, a za to je potrebno puno vremena kako bi napustili masku koju smo stvorili o sebi.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
54 VEDSKA MATEMATIKA
