Poput brodova koji plove vodama ovoga života OVDJE mi smo najsigurniji u svojim lukama, tj. u poznatim nam okruženjima u kojima je mnogo toga predvidivo i poznato. No, kao što ni smisao postojanja brodova nije u njihovom bivanju u luci, tako ni smisao našeg postojanja nije u ostajanju na jednom te istom, poznatom mjestu. Jer, da bi zaista živjeli, a ne samo preživljavali, da bi upoznali sve boje i odraze ovoga svijeta, da bi…na kraju krajeva, došli do sebe, do odgovora na pitanje zašto smo OVDJE…najprije se moramo otisnuti na pučinu, dopustiti da nam more pokaže put i tako ploveći, ponekad kroz olujna nevremena, a ponekad kroz suncem osvijetljene valove, vratiti se kući. Vratiti se sebi.

A jednom kada odlučimo otisnuti se i poći u nepoznato, na otvoreno i nezaštićeno, jedino što nam preostaje na tom našem brodu je sidro, odnosno vjera da će na kraju sve biti dobro. Jer vjera je ono jedino što zaista možemo imati, a što nam nitko ne može ni dati ni oduzeti. “Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese.” (Hebrejima 6:19)

atma.hr – 52




Ovaj biblijski citat slikovito odražava bit vjere, no ne vjere u smislu bilo kojeg oblika institucionalizirane religije. Jer istinski cilj institucija nije u osvještavanju i osnaživanju čovjeka, već u nastojanju da kroz sustav pravila stvaraju i održavaju svoju moć nad čovjekom radi ostvarivanja ciljeva koji imaju malo povezanosti s njegovom dobrobiti i nastojanjem ka prosvjetljenju. Vjera na koju ovdje mislim je ono u svakome od nas duboko povjerenje da je put ovdje sa svrhom, tj. da bi nas odveo do cilja – spoznaje samih sebe i da ćemo taj put, bez obzira na sve prepreke, u konačnici i prijeći.

Vjera je sve. Zato, ako imamo samo vjeru, imamo sve. Imamo upravo ono što nam je jedino i potrebno na našem putovanju života. Ona je štit koji nas čuva onda kada dođu neprilike s kojima se sami ne bi mogli suočiti. Ona je ujedno i potvrda da smo sve neprilike i prepreke, općenito sva tegobna iskustva koja su nas oblikovala onakvima kakvi smo sada, upravo oslanjajući se na nju, prebrodili uspješno. Uspješno jer smo sada ovdje gdje jesmo, snažniji i korak bliži konačnom cilju svoga putovanja.

Imate li vi svoje sidro? Njegujete li u sebi ono unutarnje povjerenje koje vas pokreće kada trebate učiniti novi korak u životu koji vam se u tom trenutku čini predivovskim za vas?

Postoji li u vama onaj tračak nade koji vas tjera da se nakon teškog pada, koji vas je pokidao na komadiće, podignete, skupite svoje otkinute dijelove, otresete prašinu s dlanova i nastavite ići dalje svojim putem unatoč tome što se u tom trenutku osjećate tako sićušnima i slabima?

Osjećate li u sebi žar života samoga kada nakon dugog i iscrpljujućeg puta s osmijehom u očima i mirom u srcu pred sobom gledate ostvarenje svoga toliko željenoga cilja?

atma.hr – 52




Ako je vaš odgovor na ova pitanja DA, onda ste vi čovjek sa sidrom. Onda je vaš brod života potpuno spreman za prekooceansku plovidbu i suočavanje sa svim vrstama valova i vjetrova koji ga čekaju kada isplovi na pučinu.

Čovjek koji u sebi nosi povjerenje da postoji veće dobro od njega samoga koje će se u pravo vrijeme i na pravi način “pobrinuti” za sve ono što je izvan njegove ljudske moći djelovanja nikada nije sam i nikada nije izgubljen. Zato što ima vjeru koja ga usidrava dajući mu unutarnju mirnoću i vraćajući ga na njegov put kada zaluta.

Zato, ako još uvijek niste pronašli svoje sidro, zaronite duboko u sebe. Ako je potrebno, ostružite i slojeve mahovine (beznađa) koji su se na njega nataložili i promatrajte kako mjesta straha, nepovjerenja i beznadežnosti u vašem životu zamjenjuju svjetlost i nada.

A onda…podignite svoje sidro i zaplovite! Zaplovite oceanom života!

Napisala: Martina Setnik

banner za knjige misterij vremena