Izgledamo isto, a toliko smo različiti.
Ono što nekome može slomiti srce, drugog gotovo ni ne dotakne.
Čudno je to.
Svi smo izvana slični, a iznutra… kao da nismo ista vrsta. Kao da ne pripadamo istoj sorti.
Toliko se razlikujemo po razini percepcije, poimanju svijeta, životnim vrijednostima i prioritetima…
Dok jedni bezglavo jure za poslom, drugome je obitelj sve na svijetu.
Dok jedni veličaju duhovno, drugi se tope u materijalnom…
A nijedna krajnost nije dobra.
I koliko god se nagledala različitosti koja nas sa jedne strane obogaćuje, sa druge strane se ne mogu načuditi koliko nas razdvaja.
I koliko možemo razgovarati sa nekim na istom jeziku, a uopće se ne razumijeti.
Pokušati graditi život sa nekim, a životni su nam prioriteti drugačiji.
Činiti jedno, a misliti drugo…
Nekad nesvjesno, a vrlo često proračunato i svjesno.
Kao da nismo ista bića. Kao da nas ne vodi ista nit.
Kao da smo je putem izgubili.
Ili možda samo zagubili…
Jer kako je moguće svjesno povrijediti drugo biće? Kako je moguće ne staviti se u njegovu ulogu i pokušati zamisliti koliko neki postupci mogu boljeti?
Kako je moguće bar ne pokušati razumijeti?
Kako???
Ako smo svi ljudi i trebali bi biti humani…
Jer što god činili, način je taj koji čini razliku. Ista stvar može biti izrečena i učinjena na različite načine. Istina ne mora boljeti. I ne mora biti brutalna.
Može biti samo Čista.
Kakva i jest.
I uvijek možemo pokušati izabrati kvalitetniji način, nježniji put u odnosu sa nekim, da ostanemo svoji, a da ga ne povrijedimo. Ili bar pokušamo da to ne bude tako.
To je vještina koja se uči.
Iako ponekad nas svejedno druga strana neće moći razumijeti. I govoriti ćemo kao u vjetar, a riječi neće doprijeti do cilja.
Neće nas shvatiti.
Ne zato što ne želi, nego nekad i ne može.
To su razine percepcije. Razine svijesti.
I ne ljutite se. Prihvatite to.
Sjetite se da samo izgledamo isto. A iznutra smo toliko drugačiji. Ne bolji ili lošiji, jednostavno različiti…
I ne bojte se tražiti sebi slične. One koji će vas razumijeti.
Jer i oni traže vas.
A ostale pustite da idu svojim putem i traže svoju sreću.
Zagrlite ih srcem, ako se ne daju grliti rukama.
Poželite im sve najbolje.
Mir, ljubav i Radost.
I da pronađu nit koju su izgubili.❤️🙏
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana života
49 HEMP RUKSACI
