Već godinama se ide prema uspostavljanju apsolutne kontrole čovjeka pod izgovorima sigurnosti, već godinama traje jedan dobro osmišljen proces zatupljivanja i odvlačenja pažnje čovjeka putem lažnih ideologija, medijske i političke propagande i raznih psiholoških ‘igara’. U svemu tome sudjeluju ustanove među kojima su i one u koje se mnogi uzdaju i očekuju od njih da budu tu za dobro čovjeka. Ono što je najtužnije od svega toga je činjenica da čovjek sam hrani i njeguje svoga ubojicu, a da toga uglavnom nije niti svjestan.
Među nama su uvijek postojali oni koji imaju težnju da vladaju, da upravljaju ljudima i zemljom i da se opiju s osjećajem moći. Kroz povijest čovječanstva, carstva su se dizala i rušila, a što je se neko carstvo više uzdiglo to se jače strmoglavilo i rasulo.
Velika i moćna carstva kao što je bilo rimsko ili osmansko carstvo, danas još postoje samo u arheološkim i kulturološkim tragovima. Ista sudbina čeka i ovo kapitalističko carstvo u kojem danas živimo, jer u materijalnom svijetu ništa nije vječno, a naročito nije vječno nekakvo carstvo kojeg čovjek izgradi.
Trenutno se nalazimo u trenutku kada ovo trenutno “carstvo” puca po šavovima, a oni koji ga vode pokušavaju svim silama izbjeći svoj konačni pad, međutim što god oni pokušali to će na kraju završiti pogubno za njih same. Ono što mene brine je to što će mnogi stradati u tim njihovim pokušajima, zapravo mnogi već stradaju.
Sve ovo što se trenutno događa jesu upravo ti njihovi očajnički pokušaji da spase svoj brod koji tone, drugim riječima njihova moć će preživjeti jedino ako uspiju preuzeti totalnu kontrolu nad čovjekom. Hoće li u tome uspjeti, to ovisi o nama; o meni koji ovo pišem, o vama koji ovo čitate i svima nama koji želimo živjeti u miru.
ONI već godinama idu prema uspostavljanju apsolutne kontrole, a samo slijep pored zdravih očiju to ne vidi. Već desetljećima traje jedan dobro osmišljen proces zatupljivanja čovjeka putem lažnih ideologija, medijske i političke propagande i raznih psiholoških ‘igara’.
U svemu tome sudjeluju ustanove među kojima su i one u koje se mnogi uzdaju i očekuju od njih da budu tu za dobro čovjeka.
Dakle, sam temelj društva kakvo poznajemo i mehanizam koji upravlja ovim sistemom je u službi onih koji rade protiv slobode čovjeka. Ono što je najtužnije od svega toga je činjenica da čovjek sam hrani i njeguje svoga ubojicu, a da toga uglavnom nije niti svjestan.
Pogledajte samo što se događa okolo nas, seoski život je uništen, a s njim i kontrola nad proizvodnjom hrane. Poljoprivredna ekonomija je sustavno uništavana na takav način da ljudi koji su imali seoska imanja nisu imali drugoga izbora nego da sve prodaju i da napuste selo.
Danas 90% stanovništva ovisi o korporacijama i njihovoj proizvodnji i to je ono što tim korporacijama daje moć. Jer kada dođe do ovakvih situacija u kojoj smo danas, onda više niti novac ništa ne znači, a to je upravo ono što oni žele; apsolutna kontrola moći!
Dakle, poljoprivreda uništena, javna dobra privatizirana i opljačkana, izvori voda prodani korporacijama, šume date u koncesije onima koji ne mare za prirodu, pravni sistem poprilično napustio pravdu, školski sistem napustio educiranje, medicinska znanost često u službi profita iznad ljudskosti, religije koje razdvajaju čovjeka od Boga umjesto da dovode čovjeka ka Bogu, znanost koja istinu naziva lažima, a laži prezentira kao istinu… i tako dalje, i tako dalje. Čast izuzecima, naravno!
Kada danas nešto vidite na mainstream medijima, morate znati da je to vrlo vjerojatno daleko od istine. Mnogi tzv stručnjaci i znanstvenici koji nam se u takvim medijima “serviraju” – su plaćenici sustava koji pokušava javnosti nametnuti određenu agendu. Nažalost mnogi ljudi to ne vide iz razloga jer su naviknuti vjerovati autoritetima, a za njih su autoriteti oni koji su putem medija ili društvene propagande nametnuti kao istaknuti ‘stručnjaci’ u svojim područjima.
To ne znači da među liječnicima više nema pravih i etičnih liječnika ili da među znanstvenicima nema pravih ljudi od znanosti, naravno da ih ima, ali oni ostaju na marginama odakle ne mogu imati utjecaj na razmišljanje širih masa.
Kada jedan istinski stručnjak i čovjek koji ima jaku etiku, istupi i uperi prstom u laži koje servira službena ‘znanost’, takvog čovjeka se naziva pseudoznanstvenikom, teoretičarem zavjere, oduzima mu se kredibilitet, a vrlo često i radna licenca i sve se to javno obznani kako bi se obavijestilo mase kako ono što se protivi službenoj znanosti ne može biti istina.
A narod kao narod, ne zna drugo nego da bleji kao ovca i vjeruje svemu što službena znanost kaže. Ne svi naravno, ali jedna velika većina.
E sada razmislite dobro o svemu i pokušajte zbrojiti dva i dva pa ako vam se još uvijek čini da se svim ovim mjerama “samo brine o našem dobru”, onda nam nažalost nema druge nego da nastavimo i dalje blejati kao ovce i da mirnim korakom idemo prema svojoj propasti.
Što je alternativa?
Alternativa je to da budemo SKUPA u odluci da kažemo jedno glasno NE!
Ima li u nama još toliko snage da kažemo to NE?
Anđelko Katinić