Kad ti se dogodi pukotina na duši
i imaš osjećaj
da se tvoj cijeli svijet ruši…
Kad uhvati te melankolija i nemir
i raspada se tvoj unutarnji svemir…
Srce ti snažno lupa,
a ispred tebe
samo crna rupa…
Kad ti cipele postanu neudobne
i stvaraju ti žuljeve
te stalno upadaš u blato i muljeve…
Hoćeš li izvjesiti bijelu zastavu
ili ćeš nastaviti
pohađati Zemaljsku nastavu?
Kome ćeš dozvoliti da uđe na tvoj trijem
i kakav će biti tvoj prijem?
Hoćeš li dopustiti da od drugih budeš vođen na kratkoj uzici
ili ćeš slušati svoje tonove
i ostati u svojoj muzici?
Ne moraš na tuđu glazbu plesati
i nečije imaginarne skulpture klesati.
Programiranje uma je stalno u tijeku
da se tvoje slobodne misli
sasijeku.
Kad se u mislima usmjeriš na Njega,
lakše ćeš prijeći
preko mnogih uspona i brijega.
Pod teretom svoga križa
možeš čak i pasti s nogu,
ali ako si prisutan u Bogu
lakše ćeš se dignuti s poda
jer znaš
da On s tobom
uvijek zajedno hoda.
Milan Troskot, Živi Trenutak
