Bio jednom jedan kamenorezac koji je bio nezadovoljan sa sobom i svojom pozicijom u životu.

Jednog je dana prošao pokraj kuće bogatog trgovca. Kroz otvorenu kapiju vidio je puno lijepih stvari i važnih posjetitelja. “Kako mora da je moćan ovaj trgovac!” pomislio je kamenorezac. Postao je vrlo zavidan i poželio da može biti kao trgovac.

Na svoje veliko iznenađenje, on je odjednom postao trgovac te je uživao više raskoši i moći nego što je ikada mogao zamisliti, ali zavidjeli su mu i mrzili ga oni manje bogati od njega. Uskoro je pokraj njega prošao visoki državni dužnosnik, nošen u nosiljci, u pratnji pomoćnika i vojnika koji su udarali u gongove. Svatko, bez obzira koliko bogat bio, morao se pokloniti prije procesije. “Kako je moćan taj dužnosnik!” pomislio je. “Volio bih kad bih mogao biti visoki dužnosnik!”

I tako je postao visoki dužnosnik, kojeg su svugdje nosili u vezenoj nosiljci, kojeg su se ljudi bojali i mrzili ga. Bio je vrući ljetni dan, tako da se službenik osjećao vrlo nelagodno u ljepljivoj nosiljci. Podigao je pogled prema suncu. Ono je sjalo ponosno na nebu, netaknuto njegovom prisutnošću. “Kako je samo moćno Sunce!” pomislio je. “Volio bih kad bih mogao biti sunce!”

I tako je postao sunce, koje je žestoko obasjavalo svakoga ispod njega, isušivalo polja, kojeg su proklinjali poljoprivrednici i radnici. Ali, u jednom trenutku između njega i Zemlje se postavio veliki crni oblak, tako da njegovo svjetlo više nije moglo obasjavati one na Zemlji. “Kako je samo moćan ovaj olujni oblak!” pomislio je. “Volio bih kad bih mogao biti oblak!”

I tako je postao oblak, poplavljivao je polja i sela, vikao na sve. No, ubrzo je otkrio da ga odguruje neka velika sila i shvatio da je to bio vjetar. “Koliko je samo moćan!” pomislio je. “Volio bih kad bih mogao biti vjetar!”

I tako je postao vjetar, koji otpuhuje krovove s kuća, čupa stabla, kojeg su se bojali i mrzili svi ispod njega. No, nakon nekog vremena, naišao je na nešto što se ne pomiče, bez obzira koliko on puhao, a to je bila – ogromna, strma stijena. “Kako je samo moćna ta stijena!” pomislio je. “Volio bih kad bih mogao biti stijena!”

I tako je postao stijena, snažnija od bilo čeg drugog Zemlji. No, dok je stajao tamo, čuo je zvuk čekića kako lupa dlijeto u tvrdu površinu i osjetio kako se nešto promijenilo. “Što bi to moglo biti moćnije od mene, stijene?” pomislio je.

Pogledao je dolje i vidio daleko ispod sebe lik kamenoresca…




Prethodna objavaLjudi ne rade na klik: Raspada li se mit o “kvalitetnom vremenu” ?
Slijedeća objavaSolarna eklipsa u Djevici: „Jer te imam da me boliš!“
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.