Svaka je naša blokada, slabost ili vezanost nosioc krupne lekcije i za takvu lekciju osoba treba biti spremna. Stoga je potrebno zadržati ravnotežu između volje i prepuštanja i raditi na utjecajima koje nas slabe. Ukoliko se pokaže da se ostvarenje nekog cilja blokira i stvara daljnju naviku i slabost, a osoba je spremna za rad, tada duhovna snaga i odlučnost usprkos svemu donose rastvaranje i predstavljaju prirodnu samo-intervenciju.
Glavna blokada sužene svijesti očitovane i na fizičkoj i na duhovnoj razini nalazi se u sedmom sloju aure i doživljava se kao masa koja kruži oko fizičkog tijela na udaljenosti od jednog metra, odnosno izgleda kao tamna tvorevina koja okružuje osobu.
Pojedinac koji se odluči za rad na samo-pročišćenju prilikom suočavanja s tom spoznajom prepoznaje vrste njenog utjecaja i oslobađa ih se jednu po jednu, često i sam vrlo iznenađen sadržajima i životnim manifestacijama koje dolaze od te tvorevine (čak i kad je riječ o naprednim praktikantima duhovnih tehnika). Osoba koje je odlučna u vezi duhovnog osvještavanja rastvara sve negativne emocije, utjecaje, uvjerenja i stavove, zabrane i naredbe, te transformira toksične vezanosti sa članovima obitelji od kojih ga je naslijedila.
Tada može uslijediti povratak dijela osobnosti koji je izgubljen, odbačen ili zaboravljen u trenutku kad se te suptilne blokade repliciraju u energetskom tijelu osobe. Takvih je dijelova obično dva – jedan je po svojem karakteru apstraktan- unutarnji, a drugi izrazito konkretan – vanjski, može ih biti i više.
Rastvaranje tih blokada (bilo koji naziv može se uzeti za pojam sužene svijesti) te povratak izgubljenih dijelova vlastitog bića vraća osobu u izvorno, zdravo stanje. S jedne strane gledano, takvo zdravo stanje djeluje prilično obično i jednostavno jer osoba ponovo postaje ono što jest, ono što je oduvijek bila, samo na znatno dublji i stabilniji način. Postaje duhovno stabilnija i samouvjerenija.
S druge strane, povratak u zdravo stanje vraća osobi i njenu izgubljenu karizmatičnost te joj omogućuju da transformira sebe i vlastiti život na način koji želi.
Duhovno orijentirana osoba također je na najboljem putu da se oslobodi dubokih unutarnjih slabosti koje već dulje vrijeme opterećuju svakog osobno ali i cijelo čovječanstvo. Takve se slabosti obično definiraju kao problematične unutarnje strukture koje latentno egzistiraju u svakom ljudskom biću, ali ne izlaze na vidjelo sve dok se osoba ne nađe u poziciji bilo kojih oblika moći, dominacije, ili ako oslabi od nekih utjecaja.
Pretjerani materijalizam, promiskuitet, čulnost, kompleks superiornosti ili inferiornosti, nesamostalnost, emotivna hladnoća, duhovna ignorancija ili mentalna tupost (ljudska glupost) osnovne su takve slabosti.
Te blokade, slabosti ili vezanosti svakako jesu ključni blokovi na čovjekovom putu prema cjelovitosti te zatim prema duhovnom samo-osvještavanju, ali daleko najviše prema samoostvarenju, prema realizaciji izvornog potencijala koji ljudsko biće posjeduje, a koje je izgubilo nastojeći se prilagoditi nepovoljnim uvjetima života na ovoj planeti od vremena njenog ulaska u ciklus neravnoteže.
Oslobađanje i rastvaranje tih energetskih blokada ili nakupina napredna je vrsta samoizlječenja, odnosno rad na osobnom razvoju. Prije negoli se stvore temelji za transformaciju (promjena svijesti) potrebno je obaviti sređivanje obiteljskih odnosa te čišćenje osnovnih traumatskih iskustava i njihovih posljedica.
Osobno je važno posveti se sebi te samostalno primjenjivati i neku od tehnika osobnog duhovnog razvoja. Ovakvo čišćenje inače predstavlja prvu fazu rada na sebi i za većinu ljudi takav je tip intervencija dovoljan za rješavanje njihovih problema, odnosno za ostvarenje ciljeva životnih ljudskih vrijednosti u smislu univerzalnosti.
No, ako je osnovno čišćenje obavljeno, moguće je prijeći na prevazilaženje blokada koje sužavaju svijest i oslobađaju nas od vezanosti za čula i materijalnu dimenziju, ukoliko se osoba osjeća spremnom.
Trenutak spremnosti obično dolazi kada se slabosti, blokade već u dovoljnoj mjeri manifestiraju u životu osobe, odnosno kada snaga osnovnog simptoma postane osobi nepodnošljiva (pritisci okoline, bolest, emotivni problem, neostvareni duhovni rast, i osjećaj vezanosti za privid). Snaga motivacije mora biti dovoljno velika (jednaka snazi simptoma) za krupnu i korjenitu promjenu i onda donosi oslobađanje od tih svih energetski blokirajućih simptoma.
Vlastita nespremnost na korjenitu promjenu koja mora uslijediti nakon čvrste odluke da ustrajemo na putu samo-pročišćenja i rastvaranja tih blokada je razlog da dobar dio ljudi nije spreman za takvo čišćenje.
Stoga, iz koje god pobude kreću i u koji god ” rang ” spadaju, osobe zainteresirane za oslobađanje od privida na svim nivoima moraju biti u stanju sagledati ga kao praktičnu životnu lekciju, kao sredstvo osobnog razvoja od kojega se može učiti. Ukoliko osoba nije spremna učiti na problemima, teško da će zabluda biti rastvorena na duhovno optimalan način te u optimalnom vremenskom roku.
Naučena lekcija mora se vidjeti u praksi, u načinu na koji osoba živi, misli i djeluje. Iako se promjena o kojoj govorimo prvenstveno tiče promjene svijesti, ona se mora ogledati u promjeni ponašanja i životnog stila. Takva promjena mora biti utemeljena na voljnosti preuzimanja veće količine odgovornosti za sebe i vlastiti život te usvajanja određenog oblika duhovne discipline koji je osoba do tada izbjegavala.
Svaka je naša blokada, slabost ili vezanost nosioc krupne lekcije i za takvu lekciju osoba treba biti spremna. Stoga je potrebno zadržati ravnotežu između volje i prepuštanja i raditi na utjecajima koje nas slabe.
Ukoliko se pokaže da se ostvarenje nekog cilja blokira i stvara daljnju naviku i slabost, a osoba je spremna za rad, tada duhovna snaga i odlučnost usprkos svemu donose rastvaranje i predstavljaju prirodnu samo-intervenciju.
Ako ga promatramo u kontekstu procesa karmičkog pročišćenja, rad na rastvaranju svih vezanosti često predstavlja krunu karmičkog oslobađanja i stvara najzdraviji mogući temelj za kreativnu samorealizaciju.
Ono također oslobađa i našu okolinu od neugodnih i teških lekcija te stvara puno više prostora za kreativno duhovno ostvarenje i povratak u izvorni oblik egzistencije koji se ponekad naziva transcendentalnim i u kojem već i samo postojanje donosi ispunjenje.
