Ne možeš ista proći kroz nova vrata
nešto staro treba ostaviti, otpustiti…
Da bi krenula ususret novoj budućnosti.
Ne možeš isti teret nositi
i nadati se da te neće kočiti…
I boljeti…
Kroz ta vrata treba proći neka nova ti.
Zato kreni polako čistiti…
Otpuštati sve što ti ne služi.
Zahvali se na toj staroj ulozi,
pa je s mirom dalje propusti.
Odbaci sve te strahove
koje ti nikako ne služe
osim što te svaki put zaustave…
A kako ćeš znati što sve otpustiti?
Tako što ćeš pogledati ta vrata i zapitati:
kako se tamo osjeća ta nova ti?
Pogledaj je i osjeti
koliko je u miru, ljubavi i radosti…
I neka te emocija obuzme, preplavi…
Skroz je osjeti…
I vrlo ćeš lako onda spoznati
koji se dio stare tebe tu ne može uklopiti.
Što sve treba otići…
A vjeruj mi, već u sebi imaš sve
sve što ti je potrebno za te nove puteve.
Samo kreni.
Vrijeme je.
