Knjiga “Sonatine” druga je knjiga poezije pjesnikinje Sanje Šimić (rođena 1975. godine).
Prva knjiga “Košute u splavarevom rublju” nagrađena je prvom nagradom GORAN na pjesničkoj manifestaciji “Goranovo proljeće”. Poeziju objavljuje i u raznim književnim časopisima te kao sociologinja i povjesničarka piše za mjesečnik Vojna povijest, VoxFeminae, VelikaBritanija.net…
Uvrštena je u Quorumovu antologiju hrvatskog pjesništva kraja 20. stoljeća. Poezija je univerzalne tematike, misaona i duhovna s namjerom ukazivanja na međupovezanost i isprepletenost misli, snova, duše, prirode, uma i Svemira.
Iz predgovora
… Naše su zvijezde / u nekim svjetovima / kamenje. A ono / na hrpi u / mom vrtu / negdje su roj pčela / što žive / u zvijezdama / na dnu oceana. I kosa pri / začeću kiše i vjetra / ima miris svake boje. Gazeći irise / nećemo utopliti / strah od života / na vrhu planine.
Trideset sonatina, zvonjalica / zvučalica zvone stihovima – „violinski su ključ“ odgonetke smislene poruke koja povezuje svih trideset pjesama u glazbu duše.
Kada je glazba / njezina je violina / mreža za vjernost igre / čija vječna prošlost / noć i dan / pretvara u dušu.
Na stolu su note u obliku ispravnog / i pogrešnog … u sumrak / voda prati / jata ptica / stvarajući pjesme / kao kišu / pod svjetlima / sonatine.
„Uspravna“ vizualnost u plesu slobodnoga stiha i glazbe s motivima koji se ponavljaju: vjetar, kiša, jezera, voda, more, zvijezde, duša, snovi, pun mjesec, dno oceana, sjećanje Neba, Svjetlost iz zvuka… neiscrpno su vrelo nadahnuća Sanje Šimić, nemira i propitivanja prostora duše i znatiželjno svjesna traganja mitskog bivstvovanja u vremenu postojanja.
Svako ponovljeno iščitavanje stihova otkriva novo značenje, simbolističko i metaforičko, ali i autoričinu pjesničku zrelost.
Vjekoslava Bagarić, prof.
Knjiga se može naručiti putem e-maila, [email protected]
Sonatina pod svjetlom kiše
Tama odguruje
labirinte kiše;
u njima su znakovi
života,
buka iz susjedstva
i kruna
svjetlosne ljubavi.
Zvuk sumnje
da će ipak posvijetliti Nebotaj
plavi oblutak
što nam drži kapke
dok spavamo – da ne
padnemo…
pušten je niz sve uzdahe,
godine i boje…
do kapljica jedine duše
kojoj ne treba nada;
glazbe.
Sanja Šimić, Sonatine
