Odbaci terete,
jer ti ničemu ne služe.
To što nosiš sam od sebe
i što su ti natovarili…
To sprječava da ti budeš ti.
Ti stare okovi, sumnje, strahovi…
Te boli, neopraštanja, zamjeranja…
Sve je to teret koji mučno nosi tvoja duša.
A ne moraš ništa čekati.
Nikoga pitati
smiješ li to konačno odbaciti…
Tu odluku donosiš samo ti
kad osvijestiš da je vrijeme to učiniti
i da ti ničemu ne služi.
A ne služi.
Jer sve to unosiš u svaki novi dan
i on je već u startu zaprljan…
A na sve se onda lijepi slična energija
novi teret koji te iznova umara…
Zastani.
I razmisli.
Ima li smisla sve to dalje nositi?
Ima li smisla još dodatno trpjeti?
I danas, ovaj tren ne uistinu živjeti?
A lako je.
Puno jednostavnije nego što ti se čini.
Jednostavno prestati to nositi.
I od svega što ti se dogodilo
uzeti samo zrnca mudrosti.
A ostalo odbaciti.
I ne pristati opet biti žrtva,
dozvoliti si nove patnje i strahove.
Već povući drugačije izbore.
Promijeniti pogled na stvari.
I sagledati nove mogućnosti…
Pa učiniti što osjećaš da želiš učiniti
u najboljoj mogućoj energiji.
U najvišoj mogućoj svjesnosti i percepciji.
Gdje nema mjesta žrtvovanju i patnji…
Ti biraš.
Neće to nitko umjesto tebe učiniti.
Ti biraš.
Hoćeš li od danas živjeti slobodno
ili i dalje robijati?
Na tebi je odluka.
Nikad bliža i nikad lakša.
Da skineš taj teret s ramena.
Oslobodiš si misli i srce
i dozvoliš neke vedrije emocije.
Jer ove teške i tmurne
i sam znaš…
Samo te povlače nadolje.
Duguješ to sebi.
I onima koje najviše voliš.
Da budeš dobro.
Da se izdigneš.
Jer najviše pomažeš i sebi i drugima.
Kad si ono tko uistinu jesi.
Kad koračaš kao živa istina.
Da je moguće
živjeti kao sretno i ispunjeno biće.
Iva Jovanović
instagram.com
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
