Kada biste čitali komentare na mojoj stranici na fejsu, primijetili biste najčešći komentar „Ova današnja djeca su ovakva i onakva…“. Ako pažljivo slušate nekog roditelja da priča o djeci, čut ćete istu ili sličnu rečenicu kako je današnja generacija takva.

Kakva su to točno današnja djeca? Što se to predbacuje današnjoj generaciji?

Ne vjeruj svemu što misliš…

Otkada je svijeta postoji generacijska razlika između mlađih i starijih. Ona je u posljednje vrijeme vidljivija. Razlog zbog kojeg je tome tako je sve brži način života. Kažu da se i vibracija Zemlje ubrzava, učenje je brže, pojavom interneta sve se ubrzalo i svijet je postao veliko globalno selo. Da bi informacija došla do svojeg cilja potrebno je puno kraće vrijeme nego nekada kada su to radili poštari ili čak dalje u povijesti glasnici na konjima. Baš zbog tog bržeg putovanja informacije, sve je dostupno svima i sve se brzo sazna i nauči. Brža je i proizvodnja. Brže se putuje od mjesta do mjesta. Svijet je postao poznato i nekako manje tajanstveno mjesto.

Generacije djece koje se rađaju u 21. stoljeću ne znaju za ono ranije. Oni znaju za ovo sada i konzumiraju svijet i informacije puno brže te je to njima normalno.

Sve one generacije rođene u 20. stoljeću imaju iskustvo sporosti i tromosti, ali i iskustvo ubrzanja života. Manje-više smo se prilagodili i prihvatili da je tako. No, današnje generacije imaju to iskustvo manje i ne znaju za sporo. Znaju za sad i odmah.Kada oni nešto žele treba biti što prije. Ne znaju čekati.

Noviji izumi idu u tom smjeru. Tako samo rijetki odlaze u banke i pošte i čekaju. Generacijski stariji. Ovi mlađi za to imaju internet bankarstvo da ne čekaju jer ih to zamara i troši vrijeme. Danas imate sve brži i brži Internet jer i to troši vrijeme. Imate sve brže vlakove jer i tu se troši vrijeme. Imate sve bolje mobitele koji u sebi imaju sve što ti treba i ne trebaš više po nekoliko stvari odjednom.

Uvijek govori dobro o drugima…




Dakle, mi iz prijelaznog stoljeća smo došli u njihov svijet i mi se prilagođavamo i nastojimo ubrzati. Mi smo zastarjeli modeli kada bi se gledalo po tome tko je moderan a tko nije.

Današnje generacije sve to uspješno prate. Ono što nemaju je kultura čekanja i trošenja vremena jer su ubrzana generacija i ne vide smisao u tome da gube vrijeme. Radije pronalaze načine i stvaraju izume da ubrzaju čekanja i gubljenje vremena nego da se prilagode čekanjima.

Ono što njima fali je to da im je teže raditi „sporije“ poslove i prilagoditi se „sporijim“ sustavima, državničkim aparatima koji su tromi čak i za stariju generaciju. I tu nastaje problem. Živimo u ubrzanom vremenu a našu djecu treba učiti usporeni sustav. Kako oni nemaju vremena za čekanje, tako u tom nesrazmjeru nastaje problem. Oni bi sva ta znanja sveli u svega nekoliko godina no, naš sustav ih uči da sve to treba čekati i polako učiti ili rješavati papirologiju. To je njima nezamislivo.

Kada sebi i djeci osvijestite današnju situaciju, tada im se prezentira što možemo jedni od drugih naučiti. Mi stariji učimo od mlađih živjeti brže, no mlađi bi od nas trebali učiti živjeti sporije. Tako oboje profitiramo. U suprotnom oboje gubimo. Kako je ovaj prijelazni period sa stoljeća na stoljeće prilika za sve veće promjene, djeca od nas starijih mogu saznati i naučiti kako se usporiti. To će im koristiti u balansu. Ništa što je previše ili premalo nikome ne koristi. Balans je odličan za svakog. Tako mi stariji učimo od djece ubrzanje, a djeca od nas usporavanje.

Zakone li tu netko u cijeloj priči to međusobno učenje, zakida onog drugog za dodatno iskustvo. Ono čega u svakom trenutku trebamo biti svjesni je da nama nije lako s njima, a njima nije lako s nama.

Ne vjeruj svemu što misliš…

Očekivati od mlađih da znaju nešto što mi stariji znamo je suludo. Oni nemaju to iskustvo i znat će jedino ako ih mi tome podučimo. Vrijedi i obrnuto. Očekivati od starijih da budu brzi kao mlađi je suludo jer oni to tek uče i vježbaju.

Jedino što nam preostaje je međusobno učenje i podučavanje uz puno strpljenja i ponavljanja sve dok ne shvatimo. Nije mlađima teško naučiti ništa što je iz njihovog ubrzanog svijeta. Ono što je njima teško naučiti i prihvatiti su trome i spore aktivnosti iz našeg svijeta. S druge strane, ako mladi nemaju strpljenja za podučavanje starijih na njihov način, neće biti razumijevanja.

Stoga, rečenica s početka naše priče „Ova današnja mladež…“ ima nastavak „radi samo onako kako najbolje zna“. Nisu oni krivi što nemaju iskustva koja mi imamo. Oni samo trebaju naučiti od nas ono što mi znamo. No, mi smo ti koji ih strpljivo tome trebamo podučiti, s puno razumijevanja. I obrnuto.

Međusobnim optuživanjem nećemo daleko stići. Zasučimo rukave i odradimo što moramo. Učimo od njih ono što ne znamo i podučavamo ih onome što oni ne znaju.

Razumijete li misiju svakog od nas?

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Anita Vadas, anitavadas.com

59 KAKO ISCIJELITI BOLOVE U LEĐIMA

Dr John Sarno: KAKO ISCIJELITI BOLOVE U LEĐIMA

Povezanost uma i tijela - bolove u leđima moguće je iscijeliti bez lijekova, operacija i tjelovježbe!

Stres je najčešći izvor bolova u donjem dijelu leđa, tvrdi dr. John Sarno. Ali taj bol nije posljedica ozljeda ili devijacija ili trenutačnih životnih okolnosti, nego potisnutih i nerazriješenih emocionalnih problema koji izazivaju napetost u tijelu i u konačnici sprečavaju dotok kisika u živce i mišiće.

Ovaj pionirski pristup pomogao je tisućama ljudi, a u knjizi otkrijte koliko je čvrsta i neraskidiva veza između uma i tijela te kako osvještavanjem stvarnih uzroka bolova zauvijek možete iscijeliti svoje probleme s leđima.

Prethodna objava29.10. Rijeka – Uvodno predavanje o Knjizi Znanja
Slijedeća objavaZlatno mlijeko – Popijte ovaj napitak prije spavanja za izvanredne dobrobiti!
Anita Vadas
Po struci sam učiteljica razredne nastave. Radim u I. osnovnoj školi Čakovec. Imam 15-ak godina iskustva rada u školi s djecom i roditeljima.Majka sam dvoje djece. Nimai ima 20 godina i student je FER-a, a Sara ima 18 godina i maturantica je opće gimnazije. Oboje su divna djeca koja znaju što žele u životu.Završila sam edukaciju na Coaching Akademiji Slavice Squire te sam profesionalni coach. Upisala sam i edukaciju za NLP trenera te završila NLP Practitioner na NLP Institutu Slavice Squire. Na istoj Akademiji sam završila Prezentacijske vještine, te prošla i neke druge programe – Power Life Design i Power Love Design.Smatram da je cjeloživotno učenje najbolja životna investicija.Sama osmišljavam i kreiram svoje radionice za roditelje i djecu, predavanja, seminare i edukacije za roditelje. U planu je raditi i sa ženama kroz Program za žene koji trenutno osmišljavam kao pomoć ženama u osobnom razvoju.Nastojim biti uključena i u humanitarni rad te sam kroz projekte uključena u pomoć čakovečkom azilu za napuštene životinje. U tome nastojim aktivirati i svoje učenike.Moje uvjerenje je da poslije ovog života ne ostaje ono što smo skupili nego ono što smo dali.Nastojim živjeti u skladu s tim.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.