“Hoćemo li jednoga dana pokušati naučiti nešto vrijedno i postupno sakupljati stvari u životu koje imaju trajnu vrijednost. Hoćemo li jednoga dana shvatiti kako istinsko vrhunsko dostignuće znači unaprijediti naše jedino pravo vlasništvo – našu svijest, osjećaj identiteta, naše unutarnje Ja. Jer sve ostalo naposlijetku isklizne kroz prste.” – A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada

“Zahvaljujući pokusima, teorijama i analizama znamo da je materija izgrađena od čestica koje ne možemo vidjeti, ali čije osobine možemo istražiti pokusima.” – dr. G. Benford, fizičar sa Sveučilišta Irvin, Kalifornija (SAD)

“Zahvaljujući pokusima, analizama i proučavanju temeljenim na vedskom znanju, znamo da je materija privremena i da ne proizvodi život, već da materiju pokreće jedna druga energija – svjesnost. Svjesnost dolazi od duhovne čestice zvane Jastvo koje ne možemo vidjeti grubim osjetilima, ali čije osobine i prisustvo možemo istražiti uz pomoć znanstvenog i filozofskog razumijevanja.”




Neki ljudi u zapadnom svijetu smatraju da je intelektualno opravdanje biti potpuni agnostik po pitanju teologije. Oni smatraju da bi Bog, da je želio da nešto više znamo o Njemu, učinio te stvari lakše shvatljivim. Stoga oni tvrde: “Nije da mi ne vjerujemo u Boga, mi samo ne donosimo sud dok nemamo neki dokaz.” Ipak ta njihova dvojba, sumnja ili nesigurnost, ne odvaja ih od nama urođene sklonosti da kao civilizirana ljudska bića mislimo kako Bog postoji. Zašto ljudi sumnjaju u postojanje duše i Boga? Zato što je njihovo znanje nesavršeno i upravo zbog te činjenice oni sumnjaju. Budući da se suvremena civilizacija temelji na autoritetu, oni kažu: “Mi ne prihvaćamo postojanje Boga jer on nije znanstveno dokazan.”

”Čista, nemotivirana ljubav prema Bogu nalazi se vječno situirana u srcima svih živih bića. To nije nešto što se dobiva iz nekog drugog izvora. Kada je srce pročišćeno slušanjem i mantranjem svetih imena, živo se biće prirodno budi.” (Chaitanya Charitamrita, Adi-lila, 7.141)

Ali sve dok se netko nalazi u ljudskom obliku života u njemu je uspavana svjesnost Boga, koju samo treba razviti pravilnim vježbanjem. Tako je i s ostalim stvarima u životu. Na primjer, netko postaje znanstvenik uvježbavajući se pravilnim obrazovanjem. Na sličan način, uspavana svjesnost Boga postoji u svima i potrebno je jedino odgovarajuće obrazovanje da bi se ona probudila. Međutim, sveučilišta ne pružaju to obrazovanje. To je nedostatak suvremenog obrazovanja. Iako postoji sklonost prema svjesnosti Boga, autoriteti, nažalost, ne pružaju gotovo nikakvo znanje o Bogu. Stoga ljudi postaju bezbožni, a svi njihovi pokušaji da postanu istinski sretni i zadovoljni bivaju osujećeni.

“U umovima onih koji su previše vezani za osjetilno uživanje i materijalno obilje i koji su zbunjeni takvim stvarima, ne rađa se čvrsta odlučnost da predano služe Svevišnjeg Gospodina.” (Bhagavad-gita, 2.44)

Ponekad se čak održavaju zasjedanja kako bi se ispitali razlozi zbog kojih ljudi postaju neskloni religiji te ne odlaze u crkvu. Razlog je posve jednostavan. Budući da vlade u gotovo svim zemljama svijeta ne znaju da je život, a posebno ljudski, namijenjen razumijeanju Boga, oni podržavaju sve grane znanje osim osnovne grane – proučavanje svjesnosti Boga. Esencija je svih svetih spisa i vrsti znanja razumijeti svoj konstitucionalni položaj u odnosu na Boga. Ono što je najvažnije i najznanstvenije od svega je da poznajemo sebe. Trošiti svoju dragocjenu energiju i vrijeme samo na izvanjske stvari znači protraćiti uzaludno ovaj ljudski život. Budući da ljudi u današnjem dobu Kali-yuge (započelo je prije 5000 godina), ili dobu svađe, bezbožnosti i licemjerstva, nisu odviše inteligentni, te nastoje izbjeći ovaj dio znanja, zapravo, najvažniji dio znanja. Oni se bave drugim područjima koje ne donose trajnu dobrobit našem stvarnom Jastvu za razliku od duhovnog znanja.

“U takvom duhovnom nastojanju nema gubitka ili opadanja. Čak i mali napredak na tom putu može zaštiti osobu od najveće opasnosti.” (Bhagavad-gita, 2.40)

Napredak materijalne znanosti nije donio očekivane rezultate ljudskom društvu, jer je ljudska zajednica danas više nego ikada suočena sa strahom od gubitka vlastite egzistencije (onečišćenja, oštećen ozonski omotač…). Pokušaj shvaćanja materije, znanja o strukturi pojavnog svijeta uz pomoć pokusa, teorija i analiza, na kraju biva samo puko rasipanje energije, jer u svojim djelatnostima suvremena znanost ne prelazi granice tjelesnog ili fizičkog shvaćanja života – jedenja, spavanja, razmnožavanja i branjenja, koje su svojstvena i nižim oblicima života. Razumijevanje da je materija izgrađena od čestica koje ne možemo vidjeti, od sila koje ih drže na okupu, ne daje nam zadovoljavajuće rezultate niti zadovoljstvo. Zašto?

Jer rezultat nije koristan našoj duhovnoj razini života, našem Jastvu. Mi možemo odabrati toliko stvari iz ovoga svemira i proučavati ih, pišući brda knjiga o tome, ali kakva je korist od toga? Zašto bi znanje o biljkama bilo bolje i primarnije od znanja o Jastvu i Bogu? Zašto bi istraživanje svih ostalih čuda ove prirode bilo korisnije od proučavanja prirode Jastva. Stoga su ljudi toliko danas zbunjeni.

“Neki gledaju na dušu kao nešto zadivljujuće, neki je opisuju kao nešto zadivljujuće, a neki slušaju o njoj kao o nečemu zadivljujućem, dok je neki čak ni nakon što su čuli o njoj nikako ne mogu shvatiti.” (Bhagavad-gita, 2.29)

Dakle, znanost nam nije do dana današnjega otkrila niti dokazala mnoge tajne ove prirode (a tvrde tako ponosno da će to moći učiniti u budućnosti). Znanost nije dokazala niti otkrila znanstveno ne-postojanje duše ili Boga. Međutim, možemo se upitati zašto se u mnoštvu nepoznanica znanstvenog istraživanja koja čekaju na svoj red da budu istraživana ne bi nalazio i predmet otkrivanja postojanja Jastva i Boga? S jedne strane znanstvenicima nije uspjelo dokazati da Jastvo i Bog ne postoje, a s druge strane teolozima je vrlo teško dokazati da oni postoje. Između jedne i druge strane stoji čvrsto znak jednakosti.

Stoga nam je u ovom odlučnom presudnom trenutku za čovječanstvo prijeko potrebna sinteza znanosti i religije. Tako zajedničkim snagama obje strane mogu biti posvećeni ovom najvažnijem cilju proučavanja. Budući da je Bog izvor sveg postojanja, u otkrivanju postojanja Boga bit će uključeni svi sekundarni aspekti istraživanja od travke pa do svemira.

Bog je izvor svih duhovnih i materijalnih svjetova. Sve izvire iz Njega. Mudre osobe koje to savršeno dobro znaju služe Boga s predanošću i obožavaju svim srcem.” (Bhagavad-gita 10.8)

Krunoslav Đurđević




Prethodna objavaKuglof – vječna zvijezda uskršnje trpeze
Slijedeća objavaIstinski vjerujte da ste zaslužili i velike stvari: 8 načina brige o sebi- provodite li četvrti?
Krunoslav Đurđević
Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997), “Reinkarnacija” (1997), “Vedska kozmologija” (1998), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001). Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.