Nedavne katastrofalne poplave istjerale su mnoge zmije iz podzemnih nastambi, izazvavši paniku među ljudima. Većina nas ne voli zmije, a mnogi prema njima osjećaju i gađenje. Te su negativne emocije upisane u ljudskom genetskom kodu da bi nas natjerale na osobito jak oprez od njih. Zbog svojih tjelesnih obilježja, zmije najčešće ostaju skrivene od nas. Kad shvatimo da nam je zmija blizu, možda nas je već ugrizla. Dok su mnoge zmije u Africi, Aziji, Australiji i Latinskoj Americi uistinu opake i smrtonosne, u Hrvatskoj i široj regiji uglavnom su bezopasne.

Od petnaest hrvatskih vrsta zmija, samo su tri otrovne, a još dvije imaju blagi otrov koji samo iznimno može nauditi ljudima.

Autor: Ozren Podnar
alternativa-za-vas.com

Naučite razlikovati zmije




Naučite razlikovati otrovnice od neotrovnica tako da znate u kojem je slučaju potrebno potražiti liječničku pomoć. Glavne su razlike između otrovnih i neotrovnih zmija u šarama i u obliku glave. Otrovne zmije imaju širu i trokutastu glavu, dok je kod neotrovnica glava uska, jedva malo šira od vrata. Otrovnice su šarenije od neotrovnica i na leđima imaju tamne šare u obliku cik-cak. Iznimka su malobrojne riđovke tamnog pigmenta, koje su potpuno crne.

Simptomi i znakovi ugriza

Ponekad nije moguće osjetiti sam ugriz te žrtva shvaća da je napadnuta tek kad se pojave tegobe. Na mjestu ugriza obično se vide dvije male ranice od zuba, ali je moguće i da je samo jedan zub probio kožu. Tipični su simptomi bol i otečenost na mjestu ugriza, vrtoglavica, mučnina i povraćanje. Limfni čvorovi u preponama mogu oteći ako je ugrizena noga, odnosno ispod pazuha, ako je ugrizena ruka.

Postupanje nakon ugriza

Ako ste sami, odmah nazovite 112 ili nekog tko bi vas mogao odvesti do najbliže bolnice ili doma zdravlja. Ako je ugrizen netko u vašoj pratnji, naložite žrtvi da bude mirna. Ugrizeni ud podvežite pet do deset centimetara iznad mjesta ugriza te ga imobilizirajte radi usporavanja širenja otrova. Potom brzo odbacite ugrizenog do bolnice ili doma zdravlja da bi dobio protuotrov. Nemojte rezati ranu, stavljati led niti sisati otrov.

Alternativna sredstva protiv otrova

Ponekad je liječnička pomoć u slučaju ujeda otrovnice udaljena više sati. U ovom slučaju možete se poslužiti alternativnim sredstvima.

Ulje origana ili lavande

Jedno od njih je ulje origana (lat. Origanum Minutiflorum) Ublažava djelovanje otrova zmija, paukova i pčela pa je neprocjenjivo kao prva pomoć ako je liječnik daleko. Isperite ranu od ugriza te nanesite ulje origana na ranu u većim količinama. Budući da je origanovo ulje vrlo snažno, ne koristite ga u čistom obliku, nego razrijeđenog s temeljnim uljem u omjeru 50:50. Sličan učinak ima i eterično ulje lavande. Isperite ranu i obilno nanesite ovo ulje na mjesto ugriza.

Echinacea

Još su Indijanci otkrili da ulje od ehinaceje neutralizira djelovanje zmijskih otrova. Ova biljka inače je poznata po tome da ojačava imunitet, čime pomaže organizmu da se bori protiv infekcija. U slučaju ugriza otrovnice, svakih šest sati uzimajte veliku dozu ehinaceje u obliku ulja ili praha. Ako vam je gutanje otežano, držite ehinaceju u ustima što je duže moguće, da bi se aktivne tvari apsorbirale kroz jezik i nepce. Kad sadržaj u ustima omekša, opet ga pokušajte progutati.

Aktivni ugljen

Nanesite ovlaženi aktivni ugljen na ranicu odmah nakon ugriza. Upotrijebite zavoj, flaster ili štogod vam je dostupno da zadrži ovlaženi ugljen na rani. Svakih 15 minuta mijenjajte oblog. Povremeno provjeravajte je li ugljen i dalje vlažan te ga ovlažite ako se osušio. Iako spomenute alternativne tehnike pomažu kod ujeda otrovnice, možda neće biti dovoljne za spašavanje života. Stoga u svakom slučaju potražite liječničku pomoć što je prije moguće, tako da žrtva ugriza žurno dobije serum.

Upoznajte otrovnu trojku

U našim krajevima pet vrsta zmija imaju otrovne žlijezde, ali dvije od njih ne mogu ugroziti čovjeka zbog specifičnog položaja njihovih zuba unutar čeljusti. Tri vrste čiji ugriz može unijeti otrov u ljudski organizam su poskok, riđovka i planinski žutokrug. Od njih je poskok najotrovniji, a žutokrug najmanje otrovan.

Poskok (Vipera ammodytes)

poskokUz izgled sličan talijanskoj ljutici (Vipera aspis), poskok je najotrovnija europska zmija. Najčešće obitava u suhim i sunčanim krajevima s kamenjem i gustim grmljem. Odrasli je poskok dugačak između 60 i 100 cm. Mužjaci su sivkasti, a ženke sivo-smeđe, crvenkasto-smeđe ili smeđe. Na leđima mu se nalazi izražajna tamna cik-cak šara. Šuplji zubi kroz koje ubrizgava otrov dugi su mu do 10 mm, dvostruko duži od riđovkinih. Otrov mu je vrlo snažan i izaziva jako oticanje i prodornu bol. Nužno je potražiti liječniku pomoć, a žrtvi se obično propisuje jednotjedna hospitalizacija. Njegovo hrvatsko ime poskok plod je zablude o tome da ova zmija može skakati. Vjerojatno su ga tako nazvali uočivši da se penje na drvo i ponekad s njega nasrće na životinje koje prolaze ispod krošnje. (Atma: Poskok se kod napada može trznuti za polovicu dužine svoga tijela.)

Riđovka (Vipera berus berus)

ridovkaNajrasprostranjenija otrovnica na planetu. Vrlo je prilagodljiva i živi na raznolikim područjima, od toplih krajeva do dalekog sjevera. Riđovka obično naraste do 65 cm, a rijetko do 80-90 cm. Glava joj je trokutasta i nema rog poput poskokovog. Tijelo joj je robusno, a temeljna joj boja varira između svijetlo smeđe i svijetlo sive do smeđe ili crvenkaste. Na leđima gotovo uvijek ima vrlo uočljivu cik-cak šaru. Iznimka je potpuno crna riđovka.
Njeni šuplji zubi dosežu dužinu od 4 mm, a otrov joj je prilično jak. Bosanska podvrsta riđovke otrovnija je od one koja obitava u Hrvatskoj. Nakon ugriza obavezno potražite liječničku pomoć, iako je rijetko smrtonosan po zdravog odraslog čovjeka.

Planinski žutokrug (Vipera ursini macrops)

zutokrugOvo je najmanje opasna otrovnica. Živi u brdima na visini iznad 1000 metara, obično na suhim travnjacima s malo vegetacije. Dužinom doseže do 60 cm. Glava joj je nešto uža nego riđovkina i poskokova. Na vrhu glave ima nekoliko većih krljušti. Tijelo joj je sivo-žućkasto sa smeđom cik-cak šarom. Od poskoka se jasno razlikuje po odsustvu roščića na njuški. Često ju brkaju s opasnijom riđovkom. Ako ste u dvojbi o kojoj se vrsti radi, u ime sigurnosti pretpostavite da je riđovka. Otrov joj je slabiji nego u druge dvije hrvatske otrovnice. U većini slučajeva, uzrokuje bol i natečenost na mjestu ugriza, a ponekad i mučninu i povraćanje. Nisu zabilježeni smrtni slučajevi.




Slabo otrovne zmije

Zmajur (Malpolon monspessulanus) i crnokrpica (Telescopus fallax) također imaju žlijezde koje proizvode otrov, no on djeluje samo na manje životinje s kojima se hrane. Osim što im je otrov prilično blag, njihovi su šuplji zubi smješteni u pozadini usta, što otežava ubrizgavanje otrova. Zabilježeno je samo nekoliko otrovnih ugriza i to onda kad je čovjek gurnuo prst u zmijina usta.