“Ne razumijem što se dogodilo tako iznenada. Sve je bilo u redu. Pozivi, poruke, zajedničko druženje i onda jedan dan njega više nema. Ni traga ni glasa. U glavi sto pitanja. Jesam li što krivo napravila, nešto krivo rekla, povrijedila ga? No na kraju sam shvatila da ovdje jedino ja ostajem povrijeđena.”
“Sve je tako dobro počelo, no onda odjednom on nestaje.” ……ako ste ikada doživjeli ovakvu situaciju, vjerujem da znate o čemu govorim. Kako se s ovime često susrećem u terapijskom radu, vrijeme je da kažem nešto više o tome. Davnih dana i sama sam bila u sličnoj situaciji kada je partner jednostavno otišao. Nakon jedne zajedničke večeri, njega više nema, ne javlja se, ne odgovara na pozive, kao da je propao u zemlju. “A sve je izgledalo tako dobro.” (tipična rečenica koju izgovara ostavljeni partner).
Zbog čega je otišao?
Što se dogodilo?
Jesam li ja kriva?
Sigurno sam nešto kriva napravila.
Zašto me više ne voli?
Samo su neki od scenarija koji vam se u tom trenutku vrte po glavi. Taman kada ste se počeli povezivati, sve pada u vodu. Najveći teret koji nakon takvog odlaska ostaje na vama je osjećaj krivnje. Sigurno je problem u vama, niste dovoljno dobri, lijepi, zgodni, niste bili dovoljno strpljivi, niste imali dovoljno razumijevanja…taj osjećaj “nedovoljno dobra” naraste na n-tu i počinje svakodnevna borba.
Widget not in any sidebars
Da ste ne znam što napravili, rezultat bi bio isti jer nije do vas, nego do osobe koja je otišla. Da prvo pokušam razjasniti zašto je otišao (iako je to individualno kod svake osobe).
Najčešći razlozi su:
- bijeg od emocija
- strah od bliskosti
- problem sa odgovornošću
- nerazrješeni odnosi iz prošlosti (roditelji i/ili uz to bivše veze)
- bijeg od samog sebe
- preveliki osjećaj pritiska pri razvijanju bliskosti i intimnosti sa ženom
- strah od odrastanja
Kako bježi?
- Prekida kontakt
- naljuti se ili izazove svađu
- Čeka da ga se na bilo koji način odbaci da si može potvrditi početno uvjerenje
- ima ljubomorne ispade
Zanimljivo je da ostavljeni partner nakon odlaska druge strane, brine o toj drugoj strani gdje je, kako je, sigurno ima dobar razlog zašto je otišao. Kao da vi niste bitni, nego je bitniji partner koji je otišao i njegovi osjećaji. Obuzeti osjećajem krivnje, u jednom dijelu sebe vjerujete da je imao dobar razlog da ode.
“Što sada kada mi je toliko stalo do njega?”
Vama ostaje praznina, tuga, povrijeđenost i nevjerica. Ovim postupkom otvaraju se neka dublja pitanja. S obzirom da ostavljena strana želi odgovore, može početi istraživati s kime je uopće bila u vezi. “Tko je ta osoba u koju sam se zaljubila?” Jako često se zna gorko iznenaditi kada shvati da on to i inače čini, odlazi bez pozdrava. No sada kada zna sve, ona i dalje misli na njega te vjeruje da je sve ovo san, neki ružan san iz kojeg će se probuditi sa sljedećim svitanjem. No ne budi se, sve je to stvarnost u kojoj se nalazi.
“Možda bi ga mogla nazvati?” je sljedeći korak.
Želeći dobiti barem odgovor na neka svoja pitanja, žena može nazvati ili poslati poruku. U tom scenariju odgovor uglavnom dobije neki jednostavan odgovor ili ga uopće ne dobija. No ni to ne pomaže. Bol je sve jača kao i jaka tuga. Čini se da nema kraja suzama koje se pojavljuju iz sata u sat. Hoće li ikada proći ta bol?
Kako bol malo popušta, počinjete se pitati kako to da vam se to dogodilo (pogotovo ako je ovo priča koja se već dogodila).
Što ako je od samog početka ta osoba bila prikriveno hladna i nedostupna samo vi to niste mogli ili htjeli tada vidjeti?
U procesu zaljubljivanja vidimo ono što želimo vidjeti, čujemo ono što želimo čuti i zaljubljujemo se u osobu kakva nama odgovara. Odmakom od dotične osobe vidite da su svi znakovi bili prisutni i na početku veze samo ste si to nekako objašnjavale i opravdavale. Pod cijenu dobivanja ljubavi, osoba može smisliti razna opravdavanja koja se kasnije pokažu skroz iracionalna. Nebrojeno puta sam čula da se osoba već pri upoznavanju zna javiti onaj unutarnji glas koji kaže da tu nešto ne “štima”, ali najčešće potisnemo taj glasić govoreći si da to nije tako. Dok se na kraju ipak ne pokaže da je bilo tako.
Pitanja koja se dalje otvaraju su:
Zašto ja ne mogu pustiti tu osobu iz glave?
Zašto je ovo već treći muškarac koji odlazi na ovakav način?
Zašto stalno iste muškarce privlačim?
Odgovori na ova pitanja se nalaze u vama. Iz nekog razloga već ste treći put privukli osobu koja je nedostupna i cijeli obrazac se opet ponovio. Prvi korak je osvijestiti imaju li kakve zajedničke osobine osobe koje privlačite. Na listu papira ispišite što je to što vas je privuklo kod prvog pa drugog partnera, ispišite sve dobre i loše osobine, napišite sve čega god se možete sjetiti. Nakon toga vidite, postoje li neke poveznice između ta dva partnera. Ovo vam može otvoriti oči da vidite kakve partnere privlačite
Da li se nekada netko ponašao prema vama poput ovih partnera?
Jesu li vam osobine koje ste zapisali poznate kod neke vama bliske osobe?
Sjećam se klijentice koja je uvijek odabirala muškarce koji su bili visoki, crni, duhoviti, pomalo djetinjasti, no s druge strane skloni alkoholu, varanju, laganju te su svi bili emocionalni nedostupni, pri njezinom najmanjem spominjanju emocija, svaki od tih muškaraca bi se udaljio od nje. Kada smo dublje otišle u njezinu priču, povezala je da je odabirala partnere koji su izuzetno bili slični njezinom ocu. No na terapiju je došla tek kada ju je zadnji od tih partnera ostavio te kada je uvidjela da više ne može tako. Duboko u njoj postojala je nesvjesna težnja za nedostupnim muškarcima koje će uz svoj veliki trud, ljubav, pažnju uspijeti učiniti dostupnima za vezu. Zapravo je djevojčica u njoj uvijek iznova tražila novog “tatu” od kojeg će dobiti sve ono što od svog pravog oca nije dobila. No na kraju je ona uvijek ostala povrijeđena od strane tih muškaraca jednako kao što je i ona malena djevojčica ostala gladna i željna ljubavi i pažnje.
Svjesnošću da zapravo i ona stalno ponavlja iste obrasce (privuče takvog muškarca, trudi se oko njega, silom želi ljubav i osjećaje, pritišće ga te on potom odlazi), mogla je nešto učiniti sa svoje strane. Nakon svjesnosti slijedio je cijeli niz suočavanja sa tugom, ljutnjom, osjećajem bolne praznine, prihvaćanjem da ona djevojčica nije dobila to što je trebala u najranijoj dobi te da iz tog razloga i dalje luta po svijetu tražeći ljubav od drugih.
To je proces koji kod svakog traje drugačije, kockica po kockica se slaže, kako ja to volim reći zakoračite dva koraka naprijed, pa jedan natrag. No potrebno je imati puno razumijevanja i strpljenja prema sebi dok ste u tom procesu jer sve te godine koje ste ostavili iza sebe ponovno dolaze na vidjelo i potrebno je vremena da se sve kockice vrate gdje im je mjesto.
Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach.
Za sva pitanja, dogovor savjetovanja/psihoterapije možete me slobodno kontaktirati na mob:091/935-6942 ili na mail:[email protected]
Ukoliko smatrate da bi ovaj tekst mogao još nekome koristiti, slobodno ga podijelite :).
Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog uspjeha.
Web stranica: http://psihoterapijasavjetovanje.com
